Turistička sezona u Hrvatskoj uvijek je, neizostavno, popraćena gotovo nevjerojatnom količinom žalopojki. Turisti se žale da je sve apsolutno preskupo. Neki će čak pola godišnjeg odmora posvetiti objavama o hrvatskoj skupoći na društvenim mrežama potičući dežurne paranoike da ispituju jesu li im Grci li Španjolci možda platili taj skupi boravak u Lijepoj Našoj. Radnici koji traže posao u sezoni najčešće će reći da su, kad sve zbroje i oduzmu, premalo plaćeni za previše krvav posao na Jadranu. Iznajmljivači privatnog smještaja jadikovat će nad cijenom čišćenja i novim porezima, dok će hotelijeri naricati radi toga što iznajmljivači privatnog smještaja uopće postoje.
Turistička sezona, a u taj pojam za potrebe ovog teksta ubrajamo i predsezonu i postsezonu, krenula je u još jednu svoju izvedbu u kojoj je svibanj dramatično podbacio s devet posto manje turista u odnosu na lanjski svibanj koji su ostvarili 17 posto manje noćenja nego turisti u svibnju 2024. godine.
Bez Nijemaca u svibnju
Nijemci su gotovo ignorirali svibanj u Hrvatskoj jer ih je ove godine došlo upola manje nego lani. U prvih pet mjeseci u Hrvatsku je došlo jedan posto manje turista nego u prvih pet mjeseci lani, a ostvarili su 13 milijuna noćenja, za šest posto manje nego lani. Dovoljno je to da dežurni dušobrižnici prve iduće hrvatske turističke kataklizme sezonu počnu zalijevati sipinim crnilom još jednom uvjereni da će ova godina biti godina pada, istine ili otrježnjenja. I, onda se dogodi lipanj koji prema rezultatima u prolaznom vremenu prije konačnog obračuna pokazuje spektakularan rast i do 20 posto u odnosu na prošlogodišnji lipanj, te se prijeti zlogukim prorocima da bi svojim uspjehom mogao poništiti loše rezultate iz prvih pet mjeseci. Turizam u Hrvatskoj pratimo kao da je igra živaca, a ne relativno stabilna industrija koja je lani u državu donijela 15 milijardi eura prihoda i od koje, s obzirom da čini petinu BDP-a, žive doslovno svi stanovnici samo neki potpuno, neki pretežno, a neki djelomično, ako nikako drugačije onda tako što rade za državu pa se može reći da u jednom dijelu godine plaću primaju zahvaljujući prihodima koje donese porez na dodanu vrijednost u turizmu.
I prije nego što će ljeto službeno početi ove nam je godine nametnuto pitanje hoćemo li spasiti sezonu? Spašavamo je od previsokih cijena, loše usluge, prometnih gužvi i manjka turističkog sadržaja. Lani su prihodi od stranih turista rasli 2,7 posto u odnosu na 2023. i dosegli spomenutih 14,97 milijardi eura.
Može li više?
Odmaknemo li se od površinskih podataka o broju automobila koji su prešli hrvatske granične prijelaze, aviona koji su dotakli piste domaćih zračnih luka ili broja noći u kojima su stranci zaprljali turističke plahte i osvrnemo li se na podatak o potrošnji turista u Hrvatskoj odgovor na postavljeno pitanje glasi: Moralo bi moći više. I to barem dvostruko više.
Hrvoje Stojić, glavni ekonomist Hrvatske udruge poslodavaca, ne očekuje podbačaj turizma jer kako kaže, u komunikaciji s članicama HUP-a izloženim turizmu dobiva informacije o značajnom rastu turističke potrošnje u lipnju u odnosu na svibanj, ali i u odnosu na lanjski lipanj. Veće su, naime, šanse da će sezona biti u kontekstu dosadašnjih dosega i očekivanja zadivaljavajuća, nego da to neće biti. No, Stojić naglašava, a to je i podatak oko kojega bi se turistički umovi koji tvrde da promišljaju turizam trebali češće sastajati da raspravljaju, da turist u Hrvatskoj u danu potroši 170 eura, dok u Italiji i Španjolskoj u prosjeku potroše oko 250 eura u jednom danu, a u siromašnom Portugalu i više od 400 eura.
“U Hrvatskoj je i dalje izazov adekvatno i tržišno očekivano dizanje kvalitete što je nužno ako ne želimo pad konkurentnosti”, kaže Stojić tumačeći kako se u posljednje
dvije godine Hrvatska s razinom cijena značajno približava prosjeku Europske unije, te je sada na 90,4 posto toga prosjeka dok je prije četiri godine (2021.) bila na 78,7 posto.
Cijene u restoranima, navodi dalje Stojić, rastu brže nego hotelske cijene, a rastom naročito odskaču u usporedbi s prosjekom Mediterana. Restorani su u Hrvatskoj u odnosu na 2019. godinu skuplji za 51,6 posto, a prosječno mediteransko poskupljenje hrane i pića u restoranima iznosi 21,5 posto.
“U odnosu na prošlu 2024. godinu cijene u restoranima u Hrvatskoj su rasle 10,1 posto, a prosječno na Mediteranu 4,7 posto”.
S hotelskim smještajem je slično jer hotelske su cijene, kako iznosi Stojić, u Hrvatskoj u odnosu na 2019. narasle za 43 posto dok je prosječni rast na Mediteranu 24 posto, no to se već 2024. stabiliziralo pa je prosječno mediteransko poskupljenje hotela lani bilo 4,6 posto, a u Hrvatskoj 1,8 posto.
Prema Stojićevoj računici, ono što brojni analitičari proriču da bi se tek moglo dogoditi, hrvatskom se turizmu već dogodilo. “Unatoč snažnom nominalnom rastu inozemnih prihoda od 42,2 posto u odnosu na 2019. godinu, prihod je realno u tom razdoblju pao 8,6 posto”, kaže Stojić tumačeći kako pogoršanje započinje već 2023. godine, a nastavlja se 2024. “Loša struktura smještaja s kratkoročnim najmom ne može kreirati višu dodanu vrijednost”, kaže Stojić te napominje da se na Mediteranu udio hotelskih kreveta u strukturi smještaja na visokoj razini dodatno povećao, u prosjeku 43,3 posto, a u Hrvatskoj je “na izrazito niskoj razini i još je smanjen”. Stojić optimizam u kontekstu ovogodišnje turističke sezone vidi u informacijama o boljem stanju bukinga domaćih hotelijera te vlasnika kampova koji su u anketi Hrvatske udruge turizma (HUT) izrazili svoj optimizam tako što ih je 81 posto reklo da očekuju rast rezervacija veći od šest posto kao i rast prihoda veći od šest posto. Stojić tumači kako građani iz zemalja iz kojih u Hrvatsku dolazi najviše turista izdatke za turističku potrošnju već odavno ne tretiraju kao luksuz te da ta potrošnja čini manje od tri posto dohotka prosječnog Europljanina. Iz toga zaključuje kako niti u potencijalnom scenariju pada realnog raspoloživog dohotka na glavnim emitivnim tržištima ne bi trebalo nužno doći do pada potražnje za inozemnim putovanjima.
“S druge strane, postojeća struktura kapaciteta u kojoj dominiraju kratkoročni najam s najnižim udjelom hotelskog smještaja u
ukupnom smještaju u Europskoj uniji, svega oko devet posto i na Mediteranu, a koja općenito generira malu dodanu vrijednost te privlači goste slabije kupovne moći, hrvatski turizam u kratkoročnom razdoblju suočava s izrazitim ograničenjima daljnjeg rasta”, ističe Stojić te u konačnici o izgledima za ovu godinu zaključuje kako očekuje daljnji realni rast prihoda hotela, dok bi u ostalim segmentima prihodi mogli realno stagnirati ili blago pasti.
Prava slika u srpnju
Hoće li sezona uspjeti ili podbaciti, pitali smo i stručnjake u Hrvatskoj gospodarskoj komori. Branko Lelas iz Sektora za turizam HGK smatra kako postoji realna osnova za rast u turizmu u odnosu na prošlu godinu. “Osobito ako se uzmu u obzir dobre najave za glavni dio sezone i rezultati predsezone”, kaže Lelas koji smatra da se ključne brojke sezone mogu mogu sagledavati tek u srpnju, kada će sezona ući u puni zamah. “Sveukupno, očekivanja su stabilna i blago optimistična”, kaže Lelas te tumači kako na kraju lipnja nije moguće sa sigurnošću govoriti o uspješnosti ili neuspješnosti cijele sezone jer se rezervacijski ritam na mnogim tržištima promijenio. “Gosti sve češće bukiraju u zadnji tren”, kaže Lelas koji svibanjski podbačaj tumači travanjskim dobitkom koji pripisuje spajanju kasnog Uskrsa s Praznikom rada 1. svibnja. Uz priznanje da je osjetljivost na omjer uloženog i dobivenog postala dio globalnog turističkog trenda Lelas, kaže da se konkurentnost Hrvatske u kontekstu Mediterana temelji kombinaciji sigurnosti, autentičnosti, kvalitete smještaja, gastronomije i prirodnih ljepota.
“Fleksibilniji modeli rezervacija i “last minute” ponašanja postaju norma, osobito na udaljenim tržištima. Hrvatska je u tom kontekstu u povoljnoj poziciji zbog svoje blizine emitivnim tržištima, dobre infrastrukture i kontinuiranog ulaganja u kvalitetu”, kaže Lelas iz HGK.
Je li domaći turizam u odnosu na okruženje preskup, vruće je pitanje koje je ove godine izazvalo guvernera Hrvatske narodne
banke (HNB) Borisa Vujčića i premijera Andreja Plenkovića da više puta ponove kako podizanje cijena u turizmu nije najbolja opcija, a ministra turizma Tončija Glavinu da odbaci mogućnost snižavanja PDV-a. Lelas na pitanje o cijenama nije odgovorio, tek ga stavlja u poznati kontekst potrebe za podizanjem kvalitete.
“Hrvatska se pozicionira kao destinacija koja nije najjeftinija, ali jest ona koja mora ponuditi kvalitetu proporcionalnu cijeni – kroz doživljaj, uslugu, autentičnost i profesionalnost”, kaže te tumači kako je, s obzirom na inflacijski kontekst i rast operativnih troškova u cijelom turističkom lancu, određeni porast cijena zadnjih godina bio neizbježan. Mogu li visoke cijene na Jadranu u jeku turističke sezone, koje ponajviše opterećuju domaće stanovništvo, srušiti rast turizma? Nitko zapravo ne očekuje da će se to dogoditi unatoč stalnim, vrlo glasnim, žalopojkama vezanim za skupoću s jedne strane, i neisplativost s druge strane. HNB je u svojoj projekciji iz lipnja ove godine predvidio porast prihoda od turizma 2025. za 3,6 posto, nakon 2,7-postotnog rasta u 2024. godini.
“Očekivanja o nešto snažnijem rastu u odnosu na prethodnu godinu temelje se na pretpostavci postupnog jačanja ekonomske aktivnosti na našim glavnim emitivnim tržištima, te posljedično i rastom potražnje za putovanjima”, ponavljaju u HNB-u.
S turističkom bi sezonom, slažu se svi koji predviđanja iznose s pozicija istaknutih institucija, sve trebalo biti u redu, akutne probleme ne vide, ali ne zaboravljaju nabrajati one kronične – poput strukture smještaja koja u konačnici definira turističku populaciju koja dolazi u Hrvatsku pa onda dnevno troši 170 eura, dok u Portugalu troše 400 eura, kako je ranije naveo Stojić. Uspoređuje li se s europskom konkurencijom, Hrvatska bi trebala imati ambiciozan cilj udvostručavanja prihoda od turizma, no okolnosti su takve da se kontinuirano propituje hoće li biti pada ili stagnacije. O padu nitko pak ne želi govoriti, pa ni u teoriji.
Utjecaj na državnu blagajnu
Lelas iz HGK na pitanje kakve bi posljedice na državne financije ima podbačaj turizma od pola do pet posto kaže da bi, kao i kod svakog usporavanja aktivnosti u bilo kojem sektoru ekonomije, došlo do smanjenja prvenstveno prihoda od PDV-a, poreza na dohodak te doprinosa, trošarina i turističkih pristojbi, kako u sektoru turizma, tako u pratećim djelatnostima, poput prijevoza i trgovine na malo. “Hrvatske javne financije ispunjavaju maastrichtske kriterije, proračunski deficit ispod tri posto, a javni dug ispod 60 posto BDP-a pa bi samo osjetnije usporavanje gospodarskog rasta, ne samo u jednoj djelatnosti mogli dovesti do, primjerice, većeg deficita od tri posto BDP-a”, kaže Lelas dodajući da ipak sve relevantne prognoze sugeriraju da do takvog usporavanja u Hrvatskoj neće doći u ovoj godini.
Iz Hrvatske narodne banke su nas za odgovor o utjecaju teoretskog pada turizma na državni proračun uputili na Ministarstvo financija. “Radi se o temi povezanoj s državnim proračunom”, obrazložili su u HNB-u. Međutim, u Ministarstvu financija su zaključili da nisu nadležni za turizam bez obzira njegov silan doprinos u punjenju državnog proračuna pa na pitanje nisu odgovorili.
