Makarska, priobalni grad u Splitsko-dalmatinskoj županiji, podno planine Biokovo,  od davnina je upravno, političko, gospodarsko, kulturno i prosvjetno, a od sredine 20. stoljeća i turističko središte. Danas ima više od 15 tisuća stanovnika i jedno je od najpoznatijih turističkih odredišta hrvatskog priobalja, zbog svojih prirodnih i klimatskih karakteristika, raznolike turističke ponude i gostoljubivih domaćina. 

Grad ima duge šetnice obrubljene borovima gdje se nalaze različiti turistički sadržaji, udobni hoteli, ugostiteljski objekti s gastronomskim specijalitetima, te zabavnim sadržajem za djecu i odrasle. Prepoznatljiv simbol Makarske je i pješčana i šljunčana plaža duga gotovo dva kilometra. Gradu pripadaju i slikovita naselja pod Biokovom – Veliko Brdo, Puharići, Kotišina i Makar od kojega je nastalo ime Makarska. 

Iskorijeniti korupciju
Za najviši vrh Biokova svetog Juru vezana je legenda koja kaže da je u blizini grada Silene postojalo jezero u kojem je živio zmaj. Zmaj je bio opasan i vječito gladan, pa su ga ljudi hranili, donoseći mu stalno janjce,ovce, telad i druge životinje. S vremenom je zmaj postajao sve pohlepniji, i zahtijevao više i više hrane, da bi na kraju počeo zahtijevati ljudske žrtve.  Misleći da će ih žrtvovanje djevojaka i mladića spasiti veće nevolje, građani su pristali na zmajeve zahtjeve. Onaj tko je imao najmanje sreće, bio je prinesen kao žrtva zmaju, u zamjenu za razdoblje mira. Jednom prilikom, odluka je pala na kraljevu kćer.

Dok je šetala u svoju sigurnu smrt, princeza sretne svetoga Juru. Čim je zmaj izašao iz jezera, sveti Jure ga je probo kopljem u vrat i usmrtio. Princeza se vratila u grad, a kralj se,u znak zahvalnosti, preobratio na kršćanstvo.  Ova legenda je dobila, nažalost i svoju svojevrsnu modernu, urbanu inačicu. Hrvatsku obalu, pa tako i makarsko priobalje preplavio je nezasitni zmaj betonizacije koji proždire sve pred sobom – zelene zone, šume, parkove, a i ljudi sve manje podnose gomile betona iza kojih često ne stoji ni osnovna infrastruktura potrebna za pristojan život. Jedan od aktualnih primjera takvog nereda u makarskom prostoru je naselje Veliko Brdo. Prvotno zamišljena kao luksuzna, atraktivna lokacija urbanih vila za odmor, Veliko Brdo postalo je sinonim za preizgrađen prostor, na kojem su investitori, primjerice, umjesto jednog, na parcelama izgradili dva objekta.

Gradi se i dalje, pa turisti umjesto luksuznog i mirnog odmora, "uživaju" u buci građevinskih strojeva, a kad zabrana radova u sezoni stupi na snagu, u buci i galami prenapučenog mjesta. Veliko Brdo nema kanalizaciju, prometnice ni zelene zone. S druge strane, udio turizma u hrvatskom BDP-u je oko 20 posto, sve je više građana koji svoju egzistenciju ili povećanje kućnog budžeta pronalaze u privatnom iznajmljivanju, a komunalni doprinos koji investitori uplaćuju u lokalne proračune siguran je izvor prihoda gradovima i općinama. Pitanje svih pitanja koje se nameće jest kako ostvariti sinergiju između turizma i urbanizma kako bismo osigurali održivi razvoj i zaštitili vlastitu prepoznatljivost?

"Treba voditi računa da se zaštiti autentičnost lokacije i mediteranska prepoznatljivost Makarske kao turističke destinacije.U ovom slučaju, kao i u mnogim drugim, suočavamo se s više stupnjeva nadležnosti, od lokalne, preko županijske do državne. Upravo to generira urbanistički nered i otežava upravljanje procesima gradnje na terenu. Postoje i neke preporuke i mjere koje grad može učiniti, a koje bi mogle popraviti betonsko sivilo kojem sada svjedočimo na svakom koraku. Riječ je o uvjetovanosti – koliko svake građevinske parcele treba biti pod zelenim površinama. Kada bi se svaki investitor držao pravila o tome koliko zelenog raslinja treba biti na građevinskoj parceli – vizure Makarske bi bile sasvim drugačije. 

Također, izmjenama i dopunama prostornog plana treba se smanjiti katnost, smanjiti koeficijent izgrađenost parcela, odrediti zone naselja sa stambenim zgradama i zone privatnih kuća. Uz to, najvažnije je da se ne smiju izdavati građevinske dozvole ako se prije toga nije riješila kompletna infrastruktura: od kanalizacije, vode, struje, prilaznih cesta, nogostupa, parkirališnih mjesta, pa ako hoćete i biciklističkih staza, s obzirom na turizam, ali i zaštitu okoliša. Za sve ovo jedan je od važnih uvjeta i iskorijeniti korupciju u ovom sektoru koja, između ostalog, dopušta ovakav urbanocid duž cijelog Jadrana", ističe Hloverka Novak Srzić, direktorica TZ Grada Makarske i nezavisna gradska vijećnica, koja je inicirala konferenciju "Turizam i urbanizam" koja će se 4. lipnja održati u Makarskoj, na kojoj će se raspravljati upravo o ovim temama.

Jedan od naših najpoznatijih arhitekata druge polovice 20. stoljeća Ante Rožić upravo u disperziji nadležnosti nad prostornim planovima i gradnjom vidi golem problem. Ovaj je arhitekt cijeli radni vijek proveo u Makarskoj. Karakterističan je po tome što je gradio pravu mediteransku arhitekturu i pritom poštovao prostor na kojem je gradio, ambijent i prirodu. U arhitektonskom i urbanističkom smislu definitivno je zadužio Makarsku i njezinu rivijeru mnogobrojnim projektima koje je ondje ostvario, primjerice rivijeru u Brelima, hotele "Meteor", "Afroditu", "Algu", "Maestral".   Dobitnik je Nagrade Grada Zagreba 1966. za hotel "Maestral" u Brelima, Nagrade Vladimir Nazor 1971., Nagrade 14. Zagrebačkog salona 1979.,  Nagrade Vladimir Nazor 2007. za životno djelo te 2018. Nagrade za životno djelo "Viktor Kovačić" Udruženja hrvatskih arhitekata.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Dobar urbanistički plan
"Urbanistička slika Makarske i šire okolice je danas kaotična arhitektonska slika, definitivno je nered u prostoru, ne vidi se ideja sređenog urbanističkog prostora, iako ima i dobrih primjera i rješenja poput nekih kuća i hotela koji su se dobro uklopili u prostor.  Veliko Brdo je priča za sebe, tamo je nesuvisla i sramotna infrastruktura, općenito vrlo loša slika, a čitam u medijima da se to navodno već događa i u Žlibu, zaseoku iznad Velikog Brda koji je biser stare arhitekture", oštro komentira arhitekt Rožić.

Na pitanje jesmo li općenito zakasnili u uvođenju reda u prostor, nije optimističan. "Djelomično smo zakasnili, ali to bi nam trebala biti velika opomena, da se to napokon zaustavi. Za tako nešto je potreban zakonski okvir koji bi bio usklađen s prostornim planovima. Lokalne vlasti ne bi smjele mijenjati planove kako im se prohtije, svi planovi bi trebali biti određeni jedinstvenom državnom legislativom. Dobro i suvislo složeni urbanistički plan mora biti temelj i za razvoj održivog turizma, naročito zone za hotele, jer hoteli nose turizam neke zemlje, a ne privatni smještaj", smatra Ante Rožić i dodaje kako promijeniti državnu legislativu tako nije nimalo jednostavno, treba mnogo različitih struka raditi na istom cilju i u ovom trenutku ne vidi da bi se to uopće moglo napraviti. 

Moratorij na gradnju
Današnji investitori, smatra Rožić, uopće nisu ili su vrlo malo zainteresirani za prostor na kojem grade svoja zdanja, a većini je u prvom planu profit, pa se nerijetko događa da predviđenu zelenu površinu često zamijene, primjerice, dodatnim parkingom, dakle dodatnim betonom. Čini se kako je lokalna zajednica u Makarskoj sve svjesnija urbanističkih problema s kojima se suočava, pa je čak predloženo da se uvede moratorij na gradnju u razdoblju od dvije godine. Zbog disperzije nadležnosti nad Prostornim planovima i trenutačnih zakona takav potez na lokalnoj razini nije moguć, ali i da jest, pitanje je što bi se time postiglo? Bez korjenitih promjena na razini države, smatraju stručnjaci, tim bi se potezom samo građevinski nered dvije godine "stavio na čekanje".

"Mi trebamo sređeni prostor, puno razigraniji, slobodan od obale do samog zdanja, pitomije arhitektonske slike koja će biti fino strukturirana tako da korespondira s ambijentom. Samo sustavnim radom i promjenama još možemo ovaj neizgrađen prostor koji nam je ostao s velikom pažnjom i osjećajem pretvoriti u prostor pravog jadranskog identiteta. Arhitekti bi trebali imati znanja i vještine da educiraju investitore, da se dobro usklade interesi investitora s jedne, i arhitekata s druge strane koji moraju poštovati pravila struke, tako se jedino može napraviti respektabilan objekt", zaključuje arhitekt Ante Rožić.

Makarska je trenutačno premrežena građevinskim dizalicama. Gradi se svugdje, u svakom gradskom predjelu i okolici, primjerice na Velikom Brdu više od 300 stanova, a nakon turističke sezone na predjelu Glavice izgradit će se još 300 stanova. Nezasitni zmaj s početka ove priče širi svoje apetite, samo je pitanje hoće li se itko usuditi stati mu na kraj i uvesti red u prostor koji to, s obzirom na značaj kroz povijest, itekako zaslužuje.