Ulaganje u znanje uvijek donosi najbolji povrat. Izreka je to koja se pripisuje slavnom američkom državniku, fizičaru i piscu Benjaminu Franklinu, čiji obiteljski korijeni sežu u Englesku. Istina je da kvalitetno obrazovanje košta, a najbolje još i više, pa svi koji ga naplaćuju svjesni su da moraju isporučiti vrhunsku kvalitetu usluge, slaže se Milena Prodanić Tišma. S vlasnicom, osnivačicom i ravnateljicom Međunarodne britanske škole Vedri obzori kojoj biznis, kaže nam, kontinuirano raste otkad je u njega ušla, no ne i bez izazova, razgovarali smo o stanju u školstvu, mladima, o prilikama i preprekama u poslovanju.

Međunarodna britanska srednja škola Vedri obzori nastala je kao prirodni nastavak predškolskog i osnovnoškolskog obrazovanja koje nudite svojim polaznicima. Kako je sve počelo?

Najprije smo otvorili vrtić, 2006. godine, a onda 2013. osnovnu školu. Lani smo otvorili srednju školu. Ovo nam je druga godina rada. U obje škole brojimo oko 207 učenica i učenika, a u vrtiću 20-ak mališana. Taj broj varira jer strani učenici sele i dolaze. Stranaca je od toga 30 do 40 posto, ovisno o razredu.

Mlađe generacije više čine stranci, a generacije koje su nam izašle, većinom čine hrvatski državljani. Imamo učenike čiji su roditelji povratnici, kao i djecu diplomata. Ta djeca uglavnom ne govore hrvatski jer su se rodila izvan zemlje, a po povratku im je onda prirodnije nastaviti obrazovanje po engleskom programu. No, svi naši srednjoškolci imaju nastavu iz hrvatskog jezika i književnosti odnosno nacionalne skupine predmeta, tri do četiri puta tjedno.

Zašto ste odlučili ‘zaploviti’ vodama privatnog odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj? Vidjeli ste prostor za poboljšanje državnog sustava, neiskorištenu tržišnu nišu i priliku za zaradu?

Moji počeci vežu se uz predškolski dio, u vrijeme kada sam radila kao odgojiteljica u vrtiću. U to vrijeme, polazila sam mnoštvo Erasmus edukacija gdje sam upoznavala kako funkcioniraju inozemni programi edukacije. Edukacija u Oxfordu za učitelje razredne nastave osnažila je i potvrdila moju želju da otvorim privatnu školu.

Kad sam otvarala Vedre obzore apsolutno mi na umu nije bio biznis mindset, nisam išla na zaradu, već sam gledala koliko će nam kapitala biti potrebno da djeci i roditeljima priuštimo kvalitetnu uslugu te da poslujemo zdravo. Veliku pozornost posvetili smo ulaganju u opremu, čekali smo trenutak u kojem ćemo sve naše učionice moći opremiti pametnim pločama. Kad smo tek pokrenuli osnovnu školu, imali smo petero učenika, no vjerovala sam da će roditelji kao i djeca prepoznati ono što im želimo isporučiti.

Srednju školu otvorila sam jer sam htjela ponuditi holistički pristup odgoju i obrazovanju, da svakom učeniku zaista pristupimo individualno. Svaki od njih ima svoje jakosti i slabosti. Škola treba biti mjesto gdje će se to prepoznati. Svi nastavni planovi koje moji kolege izrađuju oblikovani su tako da udovolje ishodima učenja s tim da imamo zasebne planove za “high ability” odnosno za “middle” i “low ability” učenike tako da svaki učenik stekne osjećaj da uspijeva savladati gradivo. Time postižemo “finu” razliku u planiranju nastave koja u radu s djecom jednostavno mora biti prisutna.

Što smatrate da nedostaje u tradicionalnom srednjoškolskom obrazovanju i kako to namjeravate promijeniti?

Kako smo rasli, povećavali broj učenika i nastavnika, shvatila sam da mi nedostaju kompetencije s područja poslovne komunikacije i marketinga pa sam se u tom području dodatno educirala. Plan mi je stečena znanja ponuditi i našim srednjoškolcima u okviru biznis usmjerenja. Želimo im ponuditi praktična znanja bez obzira na to kojim smjerom odluče krenuti. Način komunikacije kad dođu na razgovor za posao uvijek je bitan, kao i to kako će predstaviti sebe, riješiti situaciju koja će im biti stresna i konfliktna, prezentirati ideju koju imaju drugima. To su vještine koje nisu dobivale u srednjoškolskom obrazovanju. Ono je više bilo usmjereno na usvajanje faktičkog znanja, učenju činjenica, a za ostale vještine morali smo se izgrađivati sami, netko s više, a netko s manje talenta. To želimo promijeniti.

Po čemu je odgojno-obrazovni program koji nudite specifičan?

Kroz naš obrazovni program, učenici imaju priliku steći IGCSE (International General Certificate of Secondary Education) i “A levels” diplome koje su međunarodno priznate i otvaraju im vrata studija na vrhunskim sveučilištima diljem svijeta, pri čemu zadržavaju sva prava za nastavak obrazovanja u Hrvatskoj. Usto, naša je škola ponosna članica COBIS-a (Council of British International Schools), krovne organizacije za britanske međunarodne škole u svijetu, predane najvišim standardima kvalitete.

U trećem i četvrtom razredu srednje naši učenici biraju tri do četiri predmeta iz kojih polažu A razine britanske diplome, što je otprilike slično državnoj maturi, no pri čemu daleko više i dublje ulaze u materiju odabranih predmeta. S Ministarstvom znanosti i obrazovanja dogovorili smo da naši učenici budu oslobođeni klasične državne mature, a da umjesto nje polažu “A levels” kvalifikacije.

Na primjer, ako netko poželi upisati medicinu ili veterinu, izabrat će ciljano predmete koji su mu potrebni za upis na željeni studij. Učenici s takvim obrazovanjem imaju prednost na fakultetu koji odaberu jer su puno dublje i detaljnije prošli potrebne im predmete, za razliku od gimnazijskog sustava gdje učenici do četvrtog razreda u pravilu ne moraju razmišljati što će studirati i mogu upisati bilo koji fakultet.

Mnoštvo fakulteta zbog toga preferira “A levels” jer dobivaju učenike jer su spremni za predmete koje će ondje slušati i polagati. Zbog svega, mi imamo tzv. “career counseling” koji će našim učenicima puno ranije pružiti podršku i oni će morati već početkom trećeg razreda srednje razmisliti u kojem smjeru žele nastaviti svoje obrazovanje jer po tom ključu biraju predmete koje će im odabrani fakulteti gledati.

U zadnje dvije godine moraju imati i nastavu iz hrvatskog jezika i nacionalni predmet, no imaju i dosta projektnog rada gdje ih osnažujemo kao globalne građane. Jedan od predmeta jest “Global Perspectives” gdje rade na izgradnji seta vještina te razvitku kritičkog promišljanja za izgradnju zdravog odnosa prema svijetu oko sebe.

Naš školski kalendar ponešto je drukčiji. Krajem listopada imamo prve praznike (half-time breakes). Ove godine krenuli smo 1. rujna, a nastavu imamo do 1. srpnja. Imamo tri tjedna božićnih praznika, praznike u veljači, Uskrs. Radimo kroz duži vremenski period, ali s više praznika. To je daleko bolje za učenike. Krenuti od devetog mjeseca, i ne stati s nastavom sve do Božića je iscrpljujuće. Kad smo krenuli s poslovanjem, odlučili smo da naši osnovnoškolci neće morati na nastavu nositi školske torbe, da za to nema potrebe. Oni nemaju klasične udžbenike, već više rade s edukativnim materijalima i platformama koje im daju nastavnici. Imaju školske ormariće, no znaju nositi ruksake, čisto radi toga da, ako žele, neke svoje stvari drže unutra. Za razliku od osnovnoškolaca, naši srednjoškolci ipak nose torbe s udžbenicima propisanima po Cambridgeu. Također, naši osnovnoškolci nose uniforme, što je vrlo tradicionalno u britanskom obrazovanju, za razliku od naših srednjoškolaca. Učenici tijekom velikog odmora izlaze van školske zgrade, susreću druge učenike i druže se međusobno. Htjeli smo da se uklope u okruženje. Korištenje mobitela u školama zabranili smo puno prije ostalih škola koje su se na to, po uputama resornog ministarstva odnosno gradske uprave, odlučili ove godine. Mobitel je zona ugode za introvertirane učenike iz koje nikada neće izaći i početi pričati s drugom djecom budu li imali mobitel u rukama. Štoviše, smatram da škola treba biti mjesto gdje djeca jačaju socijalne kompetencije, a što je nemoguće ako se zatvore u svoj svijet.

Koliko košta školarina za cijelu školsku godinu? Koliko nastavnika imate?

Petnaest tisuća eura. U osnovnoj i srednjoj školi zapošljavamo 28 učitelja, nastavnika i stručnih suradnika plus šest članova administrativnog i pomoćnog osoblja.

Koliko učenika u prosjeku ima jedan razred?

Ovisi. U prvom srednje trenutačno ih je 18, u drugom razredu ih je devet jer je to prva generacija pa ih je malo. U osnovnoj školi ih je od 12 čak do 24, no u tom slučaju imamo dodatnog učitelja koji kolegi pomaže u radu s djecom.

Ove godine, nitko u Hrvatskoj nije upisao nastavnički studij kemije i fizike. Kao razloge za to struka navodi loš odnos prema nastavnicima, niske plaće i uopće nepopularnost takvog karijernog odabira. Kako ste vi riješili izazov deficita nastavnog osoblja s područja STEM-a? Nudite li nastavnicima veće plaće nego što imaju u državnom sistemu?

Iskreno, trenutačna situacija je vrlo zabrinjavajuća. Svi naši STEM-ovci rade kod nas, osim kolegice za kemiju koju “dijelimo” s jednom državnom školom. Cilj nam je zapošljavati ljude izvana. Nastavnike iz informatike, matematike i fizike vrlo je izazovno pronaći. Teško je uopće u Hrvatskoj pronaći stručni kadar po obrazovnim standardima Cambridgea tako da smo ove godine zaposlili puno stranaca koji su došli živjeti u Hrvatsku kako bi radili u našoj školi.

Iznos plaće sa zaposlenicima pregovaramo ovisno o poziciji. Što se tiče uvjeta rada, uvijek nastojimo da naši zaposlenici budu zadovoljni, njihove obveze pokušavamo uskladiti s afinitetima koje imaju i usmjeravati ih sukladno tomu. Puno ulažemo u njihovu edukaciju, posebice što se tiče srednje škole.

Privatni obrazovni sektor otvara prostor za poboljšanje tradicionalnog obrazovnog procesa, no tu je i niz izazova koje državni sistem ‘ne osjeća’. Što vam je predstavlja najveći izazov u poslovanju?

Ponekad nam je izazovno financijske planove uskladiti s propisima Ministarstva. Državne škole vežu se uz njega, a mi smo na vjetrometini. U nepovoljnom smo položaju jer su očekivanja prema nama ista, a sami moramo iznaći sredstva. Nakon nesretnog incidenta u OŠ Prečko, bilo bi idealno kada bismo mogli dobiti financijsku podršku Ministarstva za upošljavanje operativnih djelatnika za sigurnost i civilnu zaštitu.

Što se tiče osnovne škole, dobivamo subvenciju za prehranu učenika, premda su nam računi po toj stavci znatno veći. Također, za pomoćnike u nastavi preko Grada dobivamo podršku u vidu financiranja plaća za učenike koji imaju odobreni individualni pristup.

Koje dodatne aktivnosti nudite polaznicima škole?

Što se tiče osnovne, nudili smo ih pregršt. Od robotike, drame, tenisa, likovnih radionica. Godinu-dvije imali smo i “Chill Zone”, nešto slično domaćinstvu koje je nekada bilo prisutno u javnom odgojno-obrazovnom sistemu. Djeca ondje kuhaju i druže se. Ove godine nismo to uspjeli organizirati, ali ostaje ideja za ubuduće. Što se tiče srednje škole, prekrasan program “My Super Curricular” za koji smo izdvojili dodatna sredstva, a koji nudi online edukacije koje nisu vezane uz standardnu nastavu, a kojima učenici žele znati više.

Zanima li ih, recimo neuroznanost, mogu pohađati dodatnu edukaciju putem te platforme. To im dodatno koristi i osnažuje portfelj za upis na fakultete, pogotovo inozemne. Mnogo fakulteta uz ocjene, gleda i kakva je osoba budući student, što ga zanima. Posebice, ako netko traži stipendiju za studij u Americi. Imamo učenike koji su skijaši, profesionalne jahače i plesače. Njima isto želimo pristupiti individualno jer vjerujemo da se vrhunski sportaši ne bi trebali odreći akademskog obrazovanja. Trebamo ih nagraditi što se toliko trude u sportu, što je kao da vode dvostruki život.

Kolike prihode planirate ostvariti do kraja godine na razini osnovne i srednje škole? Najveći trošak vjerojatno vam predstavljaju plaće?

Točno, plaće čine najveći dio naših troškova. Do kraja ove godine procjenjujemo da ćemo uprihoditi 1.969.800 eura. Projicirani godišnji trošak plaća za 2025. iznosi 818.300 eura bruto, uz neto isplatu zaposlenima od 510.600 eura. Kako je riječ o međunarodnoj školi, tu su i veliki izdaci za “membership”, licence…

Inflacija u Hrvatskoj u studenom ponovno je ubrzala na 3,8 posto. Jeste li korigirali cijenu svojih usluga u skladu s makroekonomskim pokazateljima?

U zadnje tri godine obitelji čiju djecu odgajamo i poučavamo žale se da im trošak edukacije sve teže pada, da im je sve skuplje i skuplje pa se nadam da takav trend neće utjecati na buduće dolaske učenika. Cijenu školarine dizali smo od 50 do 100 eura. Neznatno smo dizali troškove i nismo pratili inflacijske pritiske s obzirom na to da smo ponovno dobili poskupljenje prehrane, cateringa za osnovnu školu. Zadnjih nekoliko godina daleko više plaćamo i režije. Nismo povisivali cijenu usluge u skladu s rastućim izdacima jer znamo da trošak pojedinim obiteljima ne pada jednostavno.

Usporedite li našu međunarodnu školu s cijenama američke internacionalne škole ili drugih britanskih škola u regiji, mi smo daleko povoljniji. To znaju roditelji koji su bili vani i koji su došli u Hrvatsku. Naravno, kada roditelji usporede neku redovnu privatnu školu s redovnim programom, mi smo skuplji, no zaista imamo razloge za našu cijenu.