Slovenski ministar gospodarstva, turizma i sporta Matjaž Han slikovito je opisao princip biznisa rečenicom: “Bog nam je dao dvije ruke, jednu da primamo, drugu da uzimamo.” Kada je riječ o poslu, to nije daleko od istine, a poslovi se nerijetko sklapaju sa susjedima pa tako i Hrvatska i Slovenija već godinama imaju sjajnu suradnju. O tome koje su koristi međusobnog povezivanja i kako jedni i drugi investitori vide rad u susjednoj zemlji, govorilo se na konferenciji “Hrvatska i Slovenija, povezane i kapitalom”, koju su organizirali Poslovni dnevnik i Finance.
Na panelu o investicijama i uspješnom poslovanju u Sloveniji hrvatski investitori govorili su o tome kako su se probili na susjedno tržište, kako se stvari mogu poboljšati te su dali nekoliko savjeta za one koji posao izvan granica tek razmatraju.
‘Kad padaš, pada i susjed’
Zoran Stanković, potpredsjednik za financije, nabavu i investicije Atlantic grupe, govorio je o počecima investiranja u Sloveniji. To ga je vratilo u 2010. godinu kada je Atlantic preuzeo Droga Kolinsku, a pitanje je bilo kako se uspjelo održati povjerenje tržišta u Sloveniji i jačati brendove?
“Iz aspekta brendova nikada nije bilo upitno da će se napraviti dobra priča. Iskoristili smo snagu naše distribucije, proširili prodaju i razvila se pozitivna priča, prepoznali smo potencijal i ulagali u njih. Sada smo lider tržišta u regiji. Kada govorimo o zaposlenicima, ne nastupamo nikada agresivno, odnosno tako da stavljamo svoj kadar. U prvoj fazi zadržali smo ključne ljude. Vodili smo se logikom da provedemo razgovore sa zaposlenicima, a neke smo morali otpremiti”, rekao je, objasnivši zašto je došlo do proširenja na Sloveniju: “Bili smo svjesni da nam je Hrvatska bila premala. Tko god posluje na našim tržištima, ne zaustavlja se samo na jednom. Istina je da smo trebali pomiriti neke razlike, ali naša dva tržišta vrlo su slična. U nekoj percepciji puno smo drukčiji od, primjerice, njemačkog nego od slovenskog tržišta.”
Ivan Čevra, predsjednik Uprave Stanić Beveragesa, govorio je o preuzimanju Maraske, a sve je počeo pričom o brendu Maraschino. “Bio je to popularan brend star više od 300 godina, pronađen je na olupini Titanica, Napoleon ga je nosio sa svojim zalihama, a posluživao se i na dvoru engleske kraljice. To je sjajan proizvod”, ispričao je Čevra, objasnivši kako je došlo do preuzimanja slovenskih brendova i zašto je uopće ušao na to tržište.
“To su i dalje slovenski brendovi s europskim prefiksom. Važno je da se spoji regija i zaokruži tržište. Mi danas vidimo da su slovenske kompanije radile odličan posao i etablirale proizvode na područjima bivše Jugoslavije”, rekao je, opisujući razliku kod kupaca: “Istina je da su slovenski potrošači više racionalni, a Hrvati impulzivniji kod kupnje. To ovisi o kupovnoj moći, Slovenci imaju veću i imaju vremena za plansku kupnju, razmišljanje, uspoređivanje. Hrvati imaju manju kupovnu moć, kupuju na akcijama. Kada je riječ o piću, i jedni i drugi traže kvalitetu. Negdje smo različiti, negdje slični.”
Hrvatska je glavno tržište ENNA grupe koja nudi održiva energetska rješenja, a kakve su regionalne ambicije, govorio je Nenad Ukropina, direktor ENNA Nexta.
“Cijelo tržište energetike prije nekoliko godina doživjelo je strelovite promjene. Porasle su cijene energije i stigla je promjena filozofije. Ono što se dogodilo je da se energija kod bilo koga od nas može iz pozicije troška pretvoriti u poziciju prihoda. Svi smo krenuli na taj put, a Slovenija je nekoliko koraka ispred Hrvatske, posebno na području baterijskih spremnika, i to je put gdje nam kolege iz Slovenije pomažu, možemo to preslikati u Hrvatsku”, rekao pa se osvrnuo na buduću suovisnost naših zemalja.
“Hrvatska i Slovenija uvoze svaka po 50 posto energije. Ako govorimo o suradnji, vidimo se u prijenosu energije i povezanosti energetskog sustava. Vidjeli smo kako je nestalo struje na Pirinejskom poluotoku, dakle, kad padaš, pada i susjed. Hrvatska i Slovenija mogu uspostaviti čvršću vezu, napraviti platformu koja će prihvatiti ovu iduću tehnologiju vezanu za obnovljive izvore. Tu su i kapitalni projekti kao što je potencijalna nuklearna elektrana koji nude dugoročan stabilan izvor energije, ali u trendu je decentralizacija proizvodnje energije. Standard je da kompanije proizvode dovoljno energije da mogu pokriti vlastite potrebe”, zaključio je.
Na kraju se povela rasprava o tome što raditi ako se netko želi probiti nas slovensko tržište, na što je odgovorio Čevra. “Potrebno je najprije istražiti tržište, stvoriti dobru marketinšku strategiju, provjeriti zakone i propise. Nikako nije dobro ići s pretpostavkama da će, ako je nešto dobro u Hrvatskoj, biti dobro i u Sloveniji”, rekao je, a na njega se nadovezao Stanković koji je objasnio na što bi Sloveniija trebala obratiti pozornost želi li više investitora.
“Problem je u rigidnoj poreznoj administraciji i inspekciji koja ne prihvaća naš model. Administracija je prilično spora, a tu je i nejednak tretman poduzetnika. Osim toga, vrlo je striktno radno gospodarstvo.”
Bolje posluju u Hrvatskoj
Hrvatska i Slovenija nisu samo susjedi, već i prijatelji i suradnici, naglašeno je više puta na konferenciji, a kako su slovenski investitori zadovoljni radom u Hrvatskoj, ispričali su u panel raspravi.
Božidar Vidić, član Uprave Petrol Hrvatska, govorio je o poslovanju u susjednoj zemlji: “Širimo se u trgovini i energetskim rješenjima, vjetroelektranama, solarnim elektranama. U Hrvatskoj imamo dvije vjetroelektrane koje rade, tri solarne elektrane i dobit ćemo dozvolu za novu investiciju, vjetroelektranu iznad Pirovca. Dakle, 90 posto svih investicija u grupi je u Hrvatskoj. No, potrošači svugdje traže isto – kvalitetu, dostupnost i pouzdanost. To je ključno za naš sektor. Kroz sve to, najbitnije je da poznajemo regulativu okruženja u kojemu se nalazimo i da vidimo potrebe potrošača, a važno je i ulaganje u partnersku mrežu jer to radimo s partnerima iz Hrvatske.”
Hrvatsko tržište značajno je i za Grupu Triglav, a izvršni direktor za upravljanje podružnicama i glavni izvršni direktor Triglav Int Tedo Djekanović, pričao je o širenju. “U takvom smo sektoru gdje je regulativa jaka pa, ako imaš kapitala, pokušaš ga uložiti i internacionalizirati se, tako smo i mi krenuli s time. Na hrvatskom tržištu smo više od 30 godina i nama je to značajna investicija. Puno toga smo naučili od kolega u Hrvatskoj, kao što je, recimo, osiguranje plovila. S obzirom na to, ulazak na ovo tržište je jedan od bitnijih.”
Direktor Iskre Klemen Šešok govorio je o svom iskustvu na hrvatskom tržištu: “U proteklih nekoliko godina fokus iz Slovenije okrenuli smo na Hrvatsku. Nismo razmišljali o tom tržištu, ali tata nam je dao savjete. On ima jedrilicu kod Šibenika i htio je kupiti jedno tamošnje brodogradilište u stečaju. Potom je htio da kupimo još jednu investiciju Zagrebu i opet je bio u pravu. U plusu smo. Za nas je Hrvatska snažnija i brže rastemo nego u Sloveniji”, kaže Šeško.
Glavne prepreke
Ispred Pošte Slovenije govorila je članica Uprave Ivana Vrviščar. S obzirom na to da je pošta u vlasništvu države, diskutiralo se o tome je li privatizacija opcija.
“Nudimo cjelovite logističke usluge na nekoliko tržišta, a Hrvatska je naše prvo tržište izvan Slovenije gdje radimo preko dva društva. Ako me pitate osobno, iz iskustva, odmah bih potvrdila da je bolji privatni kapital. No, ako pogledamo izvan naših regionalnih okvira, gdje su državne firme i upravljanje tijesno povezani s nekim političkim odlukama, u zapadnoj Europi to nije tako. Estonija je na globalnoj razini primjer kako se digitalizirati. Pošta je bila kralježnica koja je pomagala u tome. Tamo izbor uprave ili način upravljanja poduzećem nema nikakve veze s politikom. No, svako vlasništvo ima prednosti i nedostatke. To nije samo pitanje kapitala ili modela vlasništva, nego ima li vlasnik viziju i razumije li svoju odgovornost.”
Za kraj rasprave povelo se pitanje o tome što bi se trebalo napraviti za lakše poslovanje u Hrvatskoj. “Prva stvar je da se vrate ljudi. Osim toga, tu su administrativne prepreke, ali i porezi, ali tu smo najnekonkurentniji”, kaže Tedo Djekanović. Da su ljudi ključ, slaže se i Šešok. “Nedostaje radne snage, ako nema Azijata, nema tko raditi, a nedostaje i malo više ambicije. Tu je bitno i razumijevanje, da se podrži ideja jer ja vas tretiram kao domaće tržište”, zaključio je Šešok.
