Na nedavnom skupu gospodarstvenika jasno je istaknuto kako porezna politika mora poticati konkurentnost i ulaganja, a jedan od ključnih koraka u tom smjeru je smanjenje PDV-a na međunarodni i međužupanijski javni linijski prijevoz autobusima, čime bi se osnažila održivost sektora i povećala atraktivnost Hrvatske kao investicijskog okruženja.
Ta poruka nije tek još jedan zahtjev interesne skupine, nego racionalan i dugoročno fiskalno odgovoran prijedlog koji se tiče šireg javnog interesa, mobilnosti građana i pozicije Hrvatske unutar europskog prometnog prostora.
Zatvoren fiskalni krug
Javni linijski autobusni prijevoz u Hrvatskoj već desetljećima ima ulogu osnovne prometne infrastrukture. On povezuje regije, omogućuje dostupnost tržišta rada, obrazovanja i zdravstvenih usluga te je u velikom dijelu zemlje jedina realna alternativa osobnom automobilu. Dodatno, od prosinca ove godine taj je segment tržišta znatno liberaliziran, što je već rezultiralo osjetnim povećanjem broja polazaka i dostupnih destinacija. Takav razvoj nedvojbeno pozitivno utječe na mobilnost stanovništva, bolju povezanost regija i ukupni gospodarski razvoj, ali istodobno otvara pitanje usklađenosti poreznog okvira zadržavanjem opće stope PDV-a od 25 posto s novim tržišnim okolnostima.
PDV u javnom prijevozu ne opterećuje dobit prijevoznika, već se gotovo u cijelosti prelijeva na cijenu karte ili na rast potrebe za subvencijama. Država tako stvara zatvoreni fiskalni krug: kroz PDV povećava cijenu usluge, a zatim kroz proračunske transfere pokušava ublažiti posljedice tog povećanja za građane i lokalne zajednice. Rezultat je veći administrativni trošak, manja učinkovitost i sustav koji dugoročno nije održiv. Posebno je problematična pozicija hrvatskih prijevoznika u međunarodnom prometu. U velikom broju država članica Europske unije, kao i u susjednim zemljama, javni prijevoz putnika oporezuje se sniženim stopama ili je u određenim segmentima u potpunosti oslobođen PDV-a.
Hrvatski prijevoznici tako ulaze na isto tržište s višom poreznom komponentom u cijeni, što im smanjuje konkurentnost, ograničava mogućnost ulaganja u novu flotu, sigurnost i digitalizaciju.
Takav porezni tretman dugoročno dovodi do gubitka tržišnih udjela u korist stranih operatera, ali i do izvoza potencijalnih poreznih prihoda izvan Hrvatske. Ako država želi biti snažno povezana s europskim tržištima rada, turizmom i investicijama, visoka stopa PDV-a u međunarodnom javnom prijevozu postaje izravna prepreka tim ciljevima. U tom smislu, PDV u međunarodnom javnom prijevozu postaje porez na konkurentnost države.
U međužupanijskom prijevozu porezna politika ima dodatnu regionalnu i socijalnu težinu. Taj oblik prijevoza omogućuje svakodnevne migracije radnika, studenata i učenika te povezuje slabije razvijena područja s urbanim središtima. U zemlji s izraženim demografskim izazovima visoka cijena prijevoza dodatno potiče iseljavanje i produbljuje regionalne razlike.
Snižena stopa PDV-a u ovom segmentu bila bi ciljana mjera regionalne politike koja ne zahtijeva nova proračunska izdvajanja, već racionalnije korištenje postojećih poreznih instrumenata.
Istodobno, takva mjera imala bi snažan socijalni učinak: umjesto složenih i često netransparentnih modela subvencija, niža stopa PDV-a automatski bi snizila cijenu karata za sve korisnike, posebno za radnike s nižim primanjima, studente, umirovljenike i dnevne migrante.
Europski ciljevi
Često se zanemaruje činjenica da smanjenje stope PDV-a ne mora nužno značiti pad proračunskih prihoda. Iskustva drugih zemalja pokazuju da niže porezno opterećenje u javnom prijevozu dovodi do povećanja broja putovanja. Više putnika znači više prodanih karata, veću gospodarsku aktivnost te posredni rast prihoda od drugih poreznih oblika. S fiskalnog aspekta, učinak takve mjere može biti neutralan ili čak pozitivan, dok su širi ekonomski i društveni učinci nesporno povoljni.
Uz to, europska prometna i klimatska politika jasno favorizira kolektivni prijevoz kao alat smanjenja emisija, prometnih gužvi i ovisnosti o osobnim vozilima. Visoka stopa PDV-a na autobusni prijevoz u izravnoj je suprotnosti s tim ciljevima, dok je njegovo smanjenje jedna od rijetkih mjera koja se može provesti brzo, bez složenih infrastrukturnih projekata i bez osnivanja novih institucija, a s vidljivim učinkom.
Stoga, smanjenje stope PDV-a na međunarodni i međužupanijski javni linijski autobusni prijevoz ne treba promatrati kao povlasticu jednom sektoru, već kao usklađivanje porezne politike s javnim interesom, europskom praksom i dugoročnim razvojnim ciljevima. Riječ je o mjeri koja istodobno jača mobilnost građana, održivost prijevoznika i investicijsku atraktivnost Hrvatske.
