Poduzetnici u Hrvatskoj danas se teško mogu dogovoriti koja je to najreguliranija djelatnost. Nakon više godina državnog intervencionizma više je kandidata koji bi mogli nositi tu titulu. Mogla bi to biti energetika, financije, a i trgovina. No, što nam je donio veliki upletaj države, koji je počeo s koronakrizom i do danas nije zaustavljen? Samo štetu, složni su i jednoglasni sudionici Ekonomske kave Hrvatske udruge poslodavaca koji su raspravljali na temu državnog intervencionizma. Od zamrzavanja cijena proizvoda u trgovinama, subvencija za energente, zabrane naplate osnovnih bankarskih usluga, kontinuiranog podizanja minimalne plaće… nikome od panelista nije jasno što je točno Vlada htjela te koje je probleme rješavala ili riješila.
Štetan utjecaj politike
Dapače, briga za građane, egida koju Vlada koristi za upletaj na tržište, ne donosi ploda. Hrvatska bilježi jednu od najviših stopa inflacije u Europskoj uniji koja kontinuirano poskupljuje troškove života. Industrija istovremeno gubi na produktivnosti i konkurentnosti, a ukupna ekonomija slabi, unatoč rastu BDP-a, koji je dobrim dijelom rezultat povećane potrošnje te besplatnog europskog novca, poručuju panelisti s Ekonomske kave.
“Oni koji donose odluke najčešće ih ne razumiju, kao što ne razumiju niti širinu njihova utjecaja. Političari najčešće ne razumiju osnovne ekonomske kategorije. Slušaju, a nisu u stanju čuti”, poručuje vladajućima Marijana Ivanov, profesorica s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. “Na upozorenja da intervencija u cijene proizvoda neće zaustaviti inflaciju oni su povećali broj proizvoda s ograničenom cijenom”, navodi Ivanov primjer ekonomskog nerazumijevanja onih na pozicijama moći. Navodi i da je zbog visoke stope inflacije i njezinog utjecaja na realni efektivni devizni tečaj hrvatska industrija gubi na konkurentnosti. “No, nikoga nije briga”, ističe dodajući da je upravo država s povećanjem plaća u javnom sektoru veliki generator inflacije zbog koje javne financije trenutačno profitiraju, no nitko ne razmišlja kako će ih isplaćivati jednom kada se dogodi kontrakcija i kada se državni proračun neće puniti takvom dinamikom.
“Vlada si je dala za pravo da ulazi u tržišne odnose, i to redovito i često. Izabrali smo model organskog upravljanja poslovima što znači da vlada misli za privatni sektor. To uzrokuje strukturni problem jer ograničava privatni sektor u planiranju, investicijama i razvoju. Trenutačni snažan rast BDP-a posljedica je umjetnog rasta plaća koji je stimulirao potrošnju te europskih fondova. Tako smo stvorili privid da ekonomija raste no strukturno smo zapravo vrlo slabi u gotovo svim gospodarskim grana”, upozorava Damir Novotny, ekonomski analitičar po kojem vlada može intervenirati jedino u trenucima velike ekonomske krize, a i ta bi intervencija trebala biti kratka. Za Marijanu Ivanov državni intervencionizam opravdan je jedino u infrastrukturnim projektima od općeg značaja.
Dok važnu infrastrukturu, poput energetske i željezničke, Vlada pušta da propada intervencija u trgovinu nije joj strana, od zamrzavanja cijena do zabrane rada nedjeljom. Martin Evačić, prokuristu tvrtke MarketData te predsjedniku HUP-Udruge trgovine, kaže da bi netko zloban mogao zaključiti da “netko želi uništiti malu trgovinu”. “Oni koji su donosili odluku o ograničavanju cijena nemaju puno veze s trgovinom i dobavnim lancima”, kaže upozoravajući da ova mjera ima dalekosežnije posljedice. “Kako najviše utječe na male trgovce koji su prisiljeni zatvarati svoje trgovine smještene uglavnom u malim ruralnim sredinama, u kojima veliki trgovci nemaju interes poslovati, ova bi mjera mogla utjecati na daljnju depopulaciju ruralnih područja u Hrvatskoj”, navodi.
Politika ograničenja cijena nikakve koristi nije donijela niti domaćoj poljoprivrednoj i prehrambenoj industriji, kaže Vlado Čondić Galiničić, član Nadzornog odbora Podravke Agri te član HUP-Udruge prehrambene industrije i poljoprivrede. Primjerice, mlijeko je u kategoriji proizvoda s ograničenom cijenom, a riječ je o industriji koja posljednjih godina bilježi samo padove. Trenutačno proizvodimo oko 400 milijuna litara mlijeka dok su domaće potrebe između 900 milijuna i milijun litara godišnje. “Ograničavanje cijena mlijeka sigurno nije pridonijelo rastu proizvodnje. Svjedočimo značajnom uvozu mesa, mlijeka te pekarskih proizvoda i općenito prehrambenih proizvoda te padu domaće proizvodnje uz istovremeno povećanje osobne potrošnje”, ističe Čondić Galiničić upozoravajući da je samodostatnost važna, no važnija je konkurentnost i produktivnost po kojoj smo 3,5 puta ispod europskog prosjeka.
Koji problem rješava?
Dok Čondić Galiničić poziva na ispravljanje brojnih krivih drina u ovom sektoru (od Zakona o poljoprivrednom zemljištu do sustava poticaja) Tamara Perko, direktorica Hrvatske udruge banaka (HUB), kaže da je u financijskom sektoru sve dobro funkcioniralo. Nije je jasno stoga koji je točno problem tjerao vladu da intervenira i zabranjuje naplatu osnovnih bankarskih usluga. U konačnici, kaže, ta bi odluka dugoročno mogla imati samo negativan efekt. “Ako uslugu ne možete naplatiti onda u nju dugoročno nećete investirati, a to dovodi do smanjena kvalitete te usluge”, upozorava.
Energetski sektor, ukidanjem regulacije naftnih derivata, napokon se oslobodio okova države, no tržište i dalje pati od brojnih nelogičnosti koje u konačnici poskupljuju cijenu energenata te tako utječu na konkurentnost gospodarstva. Ante Mandić, predsjednik Uprave Petrola te član Izvršnog odbora HUP-Udruge energetike, ističe da postoje modeli koji bi mogli pridonijeti predvidivosti i dugoročno nižoj cijeni struje, no te bi modele država trebala poticati.
Hrvoje Stojić, glavni ekonomist HUP-a, kaže da je država s intervencijom trebala stati jučer te da mora obuzdati masu plaća u javnom sektoru koje su posljednje dvije godine rasle 58 posto
