U jeku ekološke katastrofe koja je ovo ljeto potresla Hrvatsku, a potaknuta je nagomilanim otpadom u Gospiću, malo tko u smeću ne vidi prijetnju. No, za posao je uvijek najbolje gledati izvan okvira pa shvatiti da otpad nije samo, jedino i isključivo obično smeće, već vrlo važan resurs koji itekako može poslužiti. To su odavno shvatili u Premifabu.
Naime, to je prva i jedina tvrtka u Hrvatskoj s primarnom djelatnošću regeneracije otpadnih organskih otapala i materijalne oporabe opasnog otpada. Nakon pogona u Kerestincu, nedavno su se preselili i na novu lokaciju u Ivanić-Grad koja čeka dozvole za početak rada. Ono što se tamo nalazi prava je mala tvornica kružnoga gospodarenja. Sve je smješteno usred prirode, do novog pogona vodi praktički prašnjava cesta, ali u svemu tome vide prednost. Član Uprave Igor Podravac kaže da je lokacija savršena jer nalazi se pored autoceste za Zagreb, a prirodu u okolici već gledaju kao potencijalnu buduću farmu kokica.
Novi pogon
“Želimo jednoga dana tu imati koke, neka hodaju okolo, imat ćemo svoja jaja za radnike. To će ujedno biti i pravi dokaz da je sve ovo sigurno”, kaže nam.
No, prije pogleda u budućnost prošetali smo laboratorijem i halama. Na samom ulazi nalazi se soba koja je alfa i omega, tamo stižu otpadni materijali na testiranje i na kraju se provjerava njihova reciklirana kvaliteta ne bi li se vratili u upotrebu. Odmah do toga je i sigurna soba iz koje se od 0 do 24 nadzire cijeli pogon, a izvan te zgrade posebne su hale u kojima je pećnica koja radi na više od tisuću stupnjeva Celzijevih, spaljuje otpad dobiven od otpada i stvara energiju koja pokreće sve ostalo.
“Gospodarenje je ustvari oduvijek u fokusu, a još više je tu gospodarenje opasnim otpadom. Ono što mi radimo nije zakopavanje ili ispuštanje. Materijal koji dođe kod nas je otpad, ali on ima svoja vrlo vrijedna svojstva.”
Stanovnici okolice mogu biti mirni, mi smo tamo proveli neko vrijeme na intervjuu i nikakvih mirisa nije bilo, a kažu nam i da je taj dan bio Državni inspektorat koji je došao postupati po EMAS-u (Sustav ekološkog upravljanja i neovisnog ocjenjivanja).
“Još uvijek smo šest godina jedina firma u Hrvatskoj koja se bavi otpadom, a ima implementiran EMAS certifikat. To ipak nešto govori o nama i kompleksnosti sustava u kojemu se nalazimo. Osim toga, jedini u Hrvatsko imamo taj certifikat iz sektora gospodarenja otpadom”, kaže Podravac.
Premifabovi klijenti uglavnom su iz farmaceutske i automobilske industrije te industrije za proizvodnju fleksibilne ambalaže za hranu. Uz uporabu otpada, tvrtka pruža usluge prijevoza opasnih tvari, kemijskog leasinga, laboratorijskih analiza i proizvodnje kemijskih proizvoda. “Ne možemo prihvatiti bilo kakve vrste opasnog otpada. Navedene industrije čine više od 90 posto ukupnog našeg tržišta. Tu su njihove otpadne sirovine, odnosno otpadna otapala”, pojašnjava pa precizira da se radi samo o tekućim kemikalijama koje oni mogu vratiti u proces.
Kada je riječ o konkretnim klijentima, kaže da rade s automobilskom industrijom u Srbiji i Sloveniji, a klijenti su i iz Mađarske, ali i Hrvatske. “Izvozimo u sve više država, tako da ukupno oko 35 posto svih naših prihoda dolazi iz izvoza.”
Glavni izazov u cijeloj priči nije sam materijal, nego tehnički kapacitet pa je stoga i otvoren novi pogon u Ivanić-Gradu. Tvrtka trenutačno ima 30-ak zaposlenih, a godišnje oko dvije i pol tisuće tona materijala vrati natrag u proces. “U posljednjih deset godina sigurno smo oko 20 tisuća tona materijala vratili u proizvodnju.”
No, otpad je za njih kružni proces, a najveća zarada je u izlaznom proizvodu. “Gledamo li kumulativno, iz toga, naravno, crpimo zaradu. Gledamo uvijek da smo nešto jeftiniji te da smo kvalitetom vrlo blizu izvornom materijalu. Pratimo kretanja europskih i svjetskih burzi kemikalija i na temelju toga gradimo svoju izlaznu cijenu”, kaže pa dodaje da je izlaznom materijalu, ako je vrlo visoke kvalitete, i cijena viša, a danas sve firme traže da se recikliran materijal što je moguće više vrati u njihov proizvodni proces.
Zanima nas što je onda najvrjednije kod tih izlaznih produkata. “Cijene se kreću od 800 do tisuću i pol eura po toni. Primjerice, etil acetat je skup pa je jedna od naših komponenti koje izlaze iz procesa vrlo često i cijena na burzi oko 1480 eura.”
Što će se onda u budućnosti sve moći ekstrahirati iz otpada? “Kada bih vam rekao da mi sada razmišljamo o ekstrakciji plemenitih kovina iz određenih materijala koji ulaze u naš proizvodni proces, mislili biste da lažem. Napravili smo već neka probna mjerenja i ono što smo pronašli je da u određenim materijalima ima platine i paladija. Nismo mi jedini koji to rade, ima u Europi firmi koji to rade.”
S obzirom na to da su prije deset godina krenuli s otpadom, a za koju će možda iz njega izvlačiti paladij, možemo zaključiti da se biznis s godinama itekako razvija. “Nije lako početi, ali kada imate jasnu strukturu materijala koji se nalazi pred vama u obliku opasnog otpada, kada znate iz kojih je industrija on potekao, što ta industrija zahtijeva i po kojim specifikacijama, onda se sve da srediti”, priča Podravac pa ističe da u cijelom poslu gospodarenja otpadom ni tržište ni konkurencija nisu izazov koliki je administracija.
Dobitnici nagrada
No, i to se sredi jer Premifab je naviknuo na popunjavanje svih standarda. Naime, dobitnik je nagrade ESG rating Hrvatske gospodarske komore za najbolju održivu malu tvrtku u Hrvatskoj, i to treću godinu zaredom. Navode kako su CO2 negativni te da oporabljena otapala stvaraju do deset puta manje emisija u odnosu na primarnu proizvodnju.
“To su naši postulati, da vraćamo reciklažu te se brinemo o materijalu. Kada imate tako jaku okolišnu sferu (engl. Environmental – E), onda se sve nadovezuje na to, a konkurenciji je vrlo teško boriti se s nama jer ih većina emitira značajno velike količine emisije CO2, dok mi radimo kalkulaciju te izbjegavamo emisije koristeći procese, ne emitiramo ih.”
Ističe kako se uvijek gleda da se materijal vrati uglavnom industriji od koje su ga uzeli te da se koristi maksimum resursa. “Mislim da je više od 60 posto našeg poslovanja temeljeno na tom modelu, ali za neke materijale koji možda ne mogu ući u takav kriterij i natrag u proces, opet za njih postoji jedno sekundarno tržište.”
Ono što ostane kao totalni otpad i nema nikakvu primjenu također se zbrinjava. U Premifabu se to radi putem termičke oksidacije u rotacijskoj peći, čime se dobiva energija kojom pokreću sustave za destilaciju i pročišćavanje otapala.
“Ono što ostane, ne završi na polju, nego u energiji koja zapravo sve ovo pokreće.”
Za svoje inovativne pristupe i rješenja koja štite okoliš i potiču održivi razvoj Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja dalo im je priznanje, Podravac kaže da je to zato što su napravili kompleksne sustave dehidracije, kompletne sustave vakuumske i atmosferske destilacije te ponosno ističe da su to sve napravili u Hrvatskoj i s hrvatskim znanjem te da uz njega stoje dvojica partnera, inženjeri strojarstva, Igor Oreški i Dominik Mahnić.
Pitamo ga i gdje sve to vidi za deset godina? “Mislim da će AI preuzeti dio administrativnih podataka. Kada je pak o otpadu riječ, nadam se da ćemo svi mati ono za čime sva tržišta vape, a to su ovakva moderna postrojenja koja mogu na siguran način zbrinuti otpad, pogotovo farmaceutske i automobilske industrije.”
Imamo odljev novca
Otpad se pokazao kao vrlo aktualna tema posljednjih mjeseci, a ljudi su postali svjesniji važnosti adekvatnog zbrinjavanja?
“Sada bi više nego ikad građani trebali biti svjesni da je reciklaža otpada zaista nužna. Otpad ima različite kategorije, ali ako nemate postupke obrade i reciklaže, a ljudi nemaju gdje s njim, a moraju ga negdje zbrinuti, to je problem. Svi su uvijek bili protiv energana, a danas firme u poludržavnom i državnom vlasništvu u Austriji trljaju ruke jer znaju da je naše tržište potpuno osuđeno na njih”, kaže pa pojašnjava kako je to golem odljev novca iz države jer nekom drugom dajemo energiju.
Pitamo koliko je onda transparentno gospodarenje otpadom u Hrvatskoj?
“Zaista me čudi ovo što se događa jer kada vidimo da nam kontinuirano dolaze koordinirani nadzori, da smo obveznici po okolišnoj dozvoli svake dvije ili tri godine da nam dođe inspekcijski nadzor i kada je cijeli sustav pod elektroničkim nadzorom, nije mi jasno kako netko uopće može nekome predati otpad, a da nije prošao kroz taj sustav.”
Ipak, usporedimo li Hrvatsku s drugim državama, kaskamo li ili ne?
“Imamo odličan koncept, ali ako nemate zatvoren cirkularni tok, onda se svi ti materijali moraju negdje pojaviti. No, kada pogledate, i u Austriji je nekad davno bilo enormno velikih problema, u Mađarskoj također, Italija se i dan-danas bori s takvim stvarima. Mislim da smo mi još dobri, vidimo li kako je to u Rumunjskoj ili, primjerice, Bugarskoj. Rekao bih da je tamo puno gore nego kod nas”, zaključuje pa poentira da se otpad mora zbrinuti, a ako ne možemo mi to u Hrvatskoj, onda će ga zbrinuti firme izvana i uzeti novac koji je mogao ostati u državi.
