Pandemijski potresi jedva su ih okrznuli, ali oni pravi donijeli su glavobolje

Autor: Ana Blašković , 11. listopad 2021. u 22:00
Foto: EMICA ELVEĐI/PIXSELL

Petnaest društava za osiguranje koja čine okosnicu industrije zaračunalo je lani 10,4 milijarde kuna bruto premije uz minimalan minus od 0,7 posto.

Za razliku od banaka kojima je pandemija kao rukom odnijela polovinu dobiti, osiguravatelji su 2020. prošli sa znatno manje potresa, iako su im baš oni pravi donijeli poprilično glavobolje. Taj treći po važnosti segment financijske industrije, iza kreditnih institucija i obveznih mirovinskih fondova, pandemijsku godinu okončao je s blagim smanjenjem bruto premije, no jedna od gorućih tema koja se zahvaljujući geologiji našla u fokusu jest osiguranje imovine. Petnaest društava za osiguranje koja čine okosnicu industrije osiguranja zaračunalo je lani 10,4 milijarde kuna bruto premije.

U usporedbi s vrlo dobrom prethodnom godinom, premija je neznatno smanjena (-0,7 posto) što je u uvjetima zatvaranja granica, ograničenja kretanja i poslovanja te ‘lockdowna’ koji je paralizirao dijelove gospodarstva iznimno dobar performans, no svjedno označava kraj petogodišnjeg solidnog rasta premijskog prihoda.

Dva ključna segmenta tržišta, životno i neživotno osiguranje, nastavila su potpuno divergentna kretanja, trend koji traje dugo godina i ne vidi mu se kraja. U segmentu neživota ukupna premija porasla je na 7,8 milijardi kuna, 5,6 posto više nego 2019.

Potpuno suprotnom putanjom nastavljaju proizvodi životnog osiguranja čija je kumulativna premija u godini dana pala 13,7 posto, na iznos od 2,6 milijardi kuna. U takvom raskoraku na isplatu šteta društva su potrošila 6,55 milijardi kuna, 9,6 posto više.

Bez promjene na čelnoj poziciji

Croatia osiguranje iz sastava Adrisa ostala je tržišni lider s 25,8 posto udjela u ukupnoj premiji. Ukupna zaračunata bruto prihod smanjen je 0,1 posto, na 2,7 milijarde kuna. Glavnina od 2,25 milijardi je iz neživotnog segmenta, za 2,7 posto izdašnije nego u 2019.

Zbog niskih kamatnih stopa i pandemijske nervoze životni segment je u padu. Situaciju su dodatno zakomplicirali potresi premda rezultatima osiguravatelja u korist svakako ide slaba kultura osiguranja imovine. Od oko 400 milijuna kuna odšteta za zagrebački potres, Croatijin udio ‘težak’ je oko 150 milijuna kuna. Procjena je da će se osiguravatelje potres na Baniji stajati oko 200 milijuna kuna, od čega je CO isplatila 45 milijuna.

Pritisak na rezultat (CO-a, ali i svih osiguravatelja) donijela je odluka Vrhovnog suda o 50-postotnom povećanju odšteta za nematerijalne štete te drugih jednokratnih efekata koji su dobit pritisnuli za stotinjak milijuna kuna. Njih su ublažile mjere jačanja profita, od napredne analitike u cjenovnoj politici, čišćenja portfelja od neprofitabilnih klijenata i sprečavanja prevara, stoga je lani CO blago povećala tržišni udio.

Slijedi Euroherc s 12,8 posto udjela u bruto premiji ostvarene isključivo na bazi neživotnih osiguranja. Ukupna bruto premija porasla je 4,8 posto na 1,34 milijarde kuna. Treći igrač je Allianz s 10,9 posto tržišta osiguranja i 1,14 milijardi kuna premije. Allianz u neživotnim osiguranjima bilježi pad premije od 30-ak milijuna kuna, na 766 milijuna, a u životnim za trećinu, na oko 380 milijuna kuna.

Adriatic osiguranje, poput Euroherca unutar kišobrana koncerna Agram, krajem 2020. imalo je 9,5 posto premijskog udjela (opet samo iz neživota) s ostvarenih s nešto više od milijardu kuna premije koja je godišnjoj razini bilježi rast za trećinu. Ljestvicu vodećih zaključuje Wiener, poput Croatije i Allianza prisutan na oba segmenta. S 980,3 milijuna ukupne bruto premije Wiener je ostvario 20-postotni rast premije iz neživotnih osiguranja, na 459 milijuna kuna, uz 4,3-postotni pad premije po policama životnih proizvoda koji su tom društvu donijele 521 milijun kuna premijskog prihoda.

Posljednjih nekoliko godina kao trend se istaknula uzlazna putanja premije koju prate povećanje broja osiguranja te iznos likvidiranih šteta. Primjerice, premija je u razdoblju od 2014. do 2020. porasla s 8,56 milijardi na 10,47 milijardi kuna, broj osiguranja s 8,6 na preko 11 milijuna dok su likvidirane štete skočile s 4,4 milijarde kuna prije šest godina na 6,5 milijardi kuna lani.

Osim Covida-19, osiguravateljna tema koja je dominirala prvom godinom pandemije bili su potresi. Zagrebački potres rano ujutro 22. ožujka magnitude 5,5 po Richterovoj skali, i pola sata kasnije još jedan magnitude 5 (uz stotine slabijih naknadnih trešnji) na najgori je mogući način aktualizirala tu temu. Paralelno sa zbrajanjem šteta na stambenim zgradama, kulturnim spomenicima, sakralni objektima, gradskim i državnim institucijama koje su dosegnule 86 milijardi kuna, pojavila se plejada nedoumica i problema.

Prije svega, da je u osiguranju imovine tek zanemarivi dio objekata bio pod kišobranom osiguranja od rizika potresa. Osiguranja su kumulativno isplatila 247,9 milijuna kuna (uz procjene isplata dodatnih još oko 150 milijuna kuna za područje Zagreba). Na 26 tisuća oštećenih objekata, koliko ih je preliminarno pobrojano u studiji Svjetske banke za Vladu, isplaćeno je tek 7440 šteta.

Suživot s nestabilnim tlom do kraja te godine rezultirat će pojačanim uplatama premija za osiguranje od rizika potresa od 110,3 milijuna kuna, gotovo 25 milijuna kuna više nego 2019. godine. Broj zaključenih polica porastao je za 30-ak posto, na oko 140 tisuća.

Na suprotstavljenim stranama

U panici i kaosu osiguranici i osiguravatelji, ne po prvi puta, našli su se na suprotstavljenim stranama. Nakon ožujka naglo je porastao interes (i premije) za tom vrstom polica, dotad relativno neinteresantnom čak i za osiguranja kredita jer su banke tražile financijsku zaštitu od požara. Iako je na godišnjoj razini premija u prosjeku bila nešto niža nego 2019. skok interesa nakon ožujka inicijalno je pogurao prosječnu premiju prema 1215 kuna da bi se kasnije efekt ispuhao.

Puno većim problemom pokazat će se činjenica da police (uglavnom) ne pokrivaju slabije potrese ispod magnitude 5, postojanje karence odnosno minimalnog proteka određenog broja dana od ugovaranja police do mogućnosti isplate štete, postojanje franšize, ali i realizaciju da osiguranje stanova obično ne pokriva zajedničke dijelove stambenih zgrada poput podruma, krovova ili stubišta.

Nesporazumi, nečitanje detalja ugovora ili financijska (ne)pismenost, kako god nazvali stvari, izvjesno je da će industrija osiguranja i klijenti morati uložiti popriličan napor da bi se “razumjeli”. Takav je iskorak neizbježan u svjetlu usporedbe Hrvatske s ostalim zemljama Europske unije. Poslovanje na domaćem tržištu iz perspektive osiguravatelja podjednako je izvor frustracija i ogromnog potencijala.

Prosječni stanovnik Hrvatske godišnje na osiguranja izdvoji 342 eura bruto premije dok je prosjek Europe u 2018. iznosio 2170 eura, gotovo 6,5 puta više. Pritom redom svi segmenti bitno kaskaju za njihovim europskim pandanima; za zdravlje se u Hrvatskoj uplati 21 euro (deset puta manje), za imovinu 51 euro (triput manje), za police životnog osiguranja 86 eura (gotovo 15 puta manje).

Najmanje je odstupanja kod osiguranja motornih vozila za koje se kod nas u prosjeku izdvoji 127 eura u usporedbi s 238 eura, a za pretpostaviti je kako je to posljedica prisile zakonodavca vlasnicima vozila. Ti trendovi oslikavaju zamršeni koloplet pozadine lokalnog tržišta: niže razine dohotka i životnog standarda u odnosu na europske zemlje, relativno slabu financijsku pismenost građana o osiguranjima koje je mnogima tek trošak bez opravdanja i mentalitet percepcije rizika po metodi “lako ćemo/budemo nekako”. Većini nabrojanog može se doskočiti sustavnim edukacijama, pa ako je već nerealno značajnije podizanje standarda (barem ne u skoroj budućnosti), potencijal hrvatskog tržišta je opipljiv.

Osiguravatelji, dakle, u Hrvatskoj uglavnom žive od polica neživotnog osiguranja. Na kraju 2020. klijenti su imali ugovoreno 9,6 milijuna polica u toj lepezi te 1,4 milijuna polica životnih osiguranja. Taj prvi lukrativniji segment neživota čini gotovo tri četvrtine ukupne premije i unutar njega suvereno dominira osiguranje od odgovornosti za upotrebu motornih vozila sa solidnih 24,5 posto udjela u ukupnoj zaračunatoj bruto premiji.

Uz bok je (zasad) i životno osiguranje koje doseže 25,7 posto premije (tri postotna boda manje nego godinu prije). No, doda li se u priču kasko osiguranje vozila računica bitno zaokreće prema neživotnom segmentu. Kasko police čine 12,3 posto udjela ukupne premije, slijede ostala osiguranja imovine (7,75%), osiguranje od požara i elementarnih šteta (6,8%), zdravstveno (5,98%), osiguranje od nezgode (4,79%) te ostala neživotna osiguranja (12,6%).

U prošloj godini društvima se slilo 350 milijuna kuna premije iz neživotnih osiguranja više nego 2019., spomenutih 7,8 milijardi kuna. Glavnina porasta, 297 milijuna kuna, otpada na osiguranja vozila. Pritom je prosječna premija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti iznosila 923 kune i bila četiri posto skuplja nego godinu prije dok su istodobno klijenti prosječnu premiju kaska plaćali šest posto više, 3026 kuna.

Kod AO polica porasli su svi elementi tog osiguranja; zaračunata premija na 2,47 milijardi kuna, broj ugovorenih polica dosegnuo je 2,4 milijuna, a likvidirane štete reducirane u broju i iznosu.

U segmentu neživota jačanje prisutnosti na tržištu ostvareno je kod osiguranja od požara te ostalih osiguranja imovine i zdravstvenih osiguranja, dok se pad interesa dogodio kod osiguranja kredita i od ostalih financijskih gubitaka što je vjerojatno povezano s prikočenom kreditnom potražnjom.

Očekivan bum

Posebno je bio naglašen rast osiguranja od potresa budući da je broj tih polica porastao za 30,9 posto u odnosu na 2019. uz povećanje premije od 29,1 posto. Brojke se na prvu loptu čine respektabilne, no valja uzeti u obzir efekt niske baze, odnosno kalkuliranja da se potresi događaju vrlo rijetko (mjesecima se u javnim istupima mogla čuti uzrečica da se “svakih sto godina dogodi potres”).

Unatoč rastu interesa industrija upozorava da je to još uvijek nedovoljno, posebno osiguranja stambenih zgrada iako se Hrvatska, uz Grčku, Tursku, Sjevernu Makedoniju i Italiju nalazi na tektonski najrizičnijem europskom području. Doduše, slika o potresima kao izvanrednim događajima, barem u kontinentalnom dijelu zemlje, brutalno je okončana na sam kraj 2020. kada se zatresla Petrinja i okolica u Sisačko-moslavačkoj županiji (a podrhtavanje nastavilo tijekom cijele 2021.).

Razmjeri šteta u metropoli i širem sisačkom području, u kombinaciji su obnovom koja se ni prilikom pisanja ovog teksta nije pokrenula s mjesta mogle bi se pokazati prijelomnim za tu vrstu polica, no široka upotreba ovisit će i konačnici o boljem razumijevanju uvjeta te uklanjanju šumova na relaciji osiguranja – klijenti.

Iako su zdravstvena osiguranja već nekoliko godina jedan od najlukrativnijih izvora za industriju osiguranja, ne čudi da je vjetar u leđa tom segmentu direktno došao od globalne zdravstvene krize. Živote nije uzelo samo širenje Covida-19 već i slabije dostupne zdravstvene usluge budući da je sustav u nekoliko valova epidemije zatvoren osim hitnih zahvata.

Građani su se, očekivano, okrenuli privatnom sektoru pa je godinu obilježio rast dopunskog i dodatnog zdravstvenog osiguranja. Porast dopunskih osiguranja iznosio je 15,8 posto (i rast premije 7,1%) uz istodobni skok broja dodatnih zdravstvenih osiguranja za 21,6 posto.

Za osiguravatelje domaće tržište ostaje daleko najveći izvor zaračunate premije, no iskorak na tržišta Europe posljednjih godina sve je bitniji stup njihovog poslovanja.

Top tri tržišta Europske unije su Austrija, Italija i Slovenija. Susjedna Italija podebljala je rezultate zaračunate premije za oko 260 milijuna kuna, Italija za 213 milijuna, a Slovenija za 168 milijuna kuna. Povrh lavovskog udjela te trojke ispipavanje interesa radi se u nizu drugih. Zahvaljujući tržištima EU na kojima posluju četiri domaća društva ‘popeglan’ je jedan dio rezultata u pandemiji.

Ino-premija iznosila je 648,8 milijuna kuna, gotovo 50 posto bolje nego godinu ranije. Posljedica je to ugovaranja polica neživotnih osiguranja u iznosu koji je ostvarenja iz 2019. premašio za oko 215 milijuna kuna uz uzmak polica životnih osiguranja (-15%). Jednostavno, stvar je u visini premija; obvezno AO osiguranje nosi u Austriji prosječnu premiju 2886 kuna, a u Italiji 2505kn, znatno više od domaćih 1019 kuna. Kasko u Austriji stoji u prosjeku 4223 kune, također, bitno više nego prosječnih 3036 kuna u Hrvatskoj.

S napomenom da je poslovanje osiguravatelja preciznije uspoređivati ne isključivo po ukupnoj premiji koliko po pojedinim segmentima (ne bave se svi istim poslovima), jednako na umu treba imati da su neke od domaćih kompanija podružnice europskih grupacija koji odlukom vlasnika nemaju “luksuz” izlaska na strana tržišta. A time ni za poliranje rezultata.

U priču se, baš kao u slučaja banaka HNB, uključio i regulator financijskih usluga. Kombinacija pandemije i potresa primorali su Hrvatsku agenciju za nadzor financijskih usluga (Hanfa) pod čijim su nadzorom osiguravatelji da se povede primjerom HNB-a te zabrani isplatu dobiti vlasnicima zbog bojazni da će kombinacija donijeti pritisak na rashode uz pad profitabilnost i povećan rizik nelikvidnosti.

Ukupno četiri milijarde kuna dobiti od čega je oko 800 milijuna kuna iz 2019. godinu za koje je procijenjeno da u cilju stabilnijeg poslovanja i održavanja stabilnosti financijskog sustava trebaju ostati u Hrvatskoj. Regulator je poručio da u okolnostima pandemije i šteta od potresa očekuje da društva ostvarenu dobit usmjeravaju prema jačanju vlastitog poslovanja umjesto proslieđuju vlasnicima. Ograničenje je inicijalno zamišljeno da ostane na snazi do kraja travnja 2021., no zbog neizvjesnosti trajanja pandemije preporuka je produžena do zadnjeg kvartala godine.

I tada će transfer biti moguć samo uz nekoliko zadovoljenih kriterija: poslovanja s dobiti od 2018. naovamo, uvjeta da nema prenesenog gubitka te da u strukturi vlastitih sredstava nema podređenih obveza. Pritom da maksimalna dividenda ne može preskočiti prosjek onih isplaćenih u prethodne tri prije pandemije (2017.-2019.), a ako je omjer prihvatljivih vlastitih sredstava i solventnog kapitala (SCR omjer) jednak ili veći od 200 posto, najviši iznos dividende plafoniran je na 10 posto ukupne zadržane dobiti.

Bez zastoja

Podvuče li se crta pod 2020., hrvatska industrija osiguranja uspjela je prebroditi restrikcije i kontrakciju ekonomije bez zastoja. Uz poteze regulatora usmjerene na stvaranje kapitalnih zaliha i mjera države za potpore tvrtkama i spašavanje radnih mjesta većih reperkusija pandemije, barem u njezinoj prvoj godini, nije bilo. Svoj obol dao i Hrvatski ured za osiguranje čiji je Centar za mirenje omogućio građanima u krizi besplatno online rješavanje sporova iz osigurateljnih i odštetnih odnosa u postupku mirenja.

Premda je godina demonstrirala otpornost s nepromijenjenim razinama premije i dobru solventnost, dvostruko bolju od minimalnih zahtjeva što upućuje da su osiguravatelji financijski i operativno stabilni, promjene u premijskoj strukturi, ponajprije velik pad u životnim osiguranjima, izvjesno će se od tog dijela financijske industrije tražiti nove prilagodbe u budućnosti.

Komentirajte prvi

New Report

Close