Vlada je donijela zakon kojim bi, sukladno europskoj uredbi o upravljanju podacima, trebalo biti poboljšano upravljanje javnim podacima. Iako upravljanje javnim podacima možda zvuči benigno i nevažno, tome sigurno nije tako. Država barata ogromnim količinama podataka koji se danas smatraju jednim od najvrednijim resursom.
Razvoj umjetne inteligencije, primjerice, ovisi o podacima. Međutim, u Hrvatskoj javni podaci uglavnom, uz nekoliko izuzetaka, ostaju neiskorišteni, dok bi u pravim rukama od njih mogli nastati vrijedni proizvodi i usluge, poput raznih aplikacija o vremenu, prometu, zaštiti okoliša ili onih iz područja zdravstva.
Jučer na Vladi donesenim Nacrtom prijedloga zakona o provedbi Uredbe o europskom upravljanju podacima i izmjeni Akta o upravljanju podacima otvaraju se nove i veće mogućnosti u korištenju javnih, odnosno zaštićenih podataka.
Veća sigurnost korisnika
Što se mijenja? Upravljanje podacima unutar javne uprave dobiva novo uređenje. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije postaje nadležno tijelo za usluge podatkovnog posredovanja u segmentu ponovne upotrebe zaštićenih podataka, kao i tijelo nadležno za registraciju organizacija za podatkovni altruizam.
Zaduženo će biti i za kontrolu primjene zaštićenih podataka. Državni zavod za statistiku, s druge strane, pružat će tehničku i stručnu pomoć pri obradi zahtjeva za ponovnu uporabu zaštićenih podataka, objasnila je Fadila Bahović, državna tajnica u Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije.
“Donošenjem ovog Zakona regulira se djelatnost pružanja usluga podatkovnog posredovanja čime se osnažuje gospodarski sektor te osigurava sigurnost korisnika tih usluga”, ističe Bahović dodajući da novim uređenjem jačamo digitalni ekosustav. Samim Aktom o upravljanju podacima, s druge strane, jača se razmjena podataka na europskoj razini.
Zaštićeni podaci bit će dostupni putem Jedinstvene informacijske točke koja će biti dio Portala otvorenih podataka. Javna tijela će na njemu objavljivati Katalog metapodataka koji će sadržavati naziv i opis skupa zaštićenih podataka. Katalog će, prema zakonu, tijela državne uprave, morati redovito ažurirati i održavati.
Određena je i procedura dolaska do zaštićenih podataka. Oni koji će ih htjeli koristiti morat će podnijeti zahtjev kojeg će odobravati ono državno tijelo koje podatke daje na raspolaganje.
No zaštićeni podaci neće biti besplatni. Zakon kaže da se može naplaćivati naknada za nužne troškove do kojih dolazi zbog obrade zaštićenih podataka. “Cjenik” će donijeti ministar pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, odnosno Damir Habijan.
Novi posrednici
Također, dobit ćemo i dva nova posrednika na “tržištu podataka”: podatkovne posrednike i podatkovne altruiste. Podatkovni posrednici su tvrtke koje će djelovati kao neutralne treće strane u povezivanju pojedinaca i poduzeća s korisnicima podataka. Ova praksa se uvodi jer mnoga poduzeća strahuju da bi dijeljenjem podataka mogla izgubiti konkurentsku prednost, a postoji i rizik da njihovi podaci budu zloupotrebljeni. Uvođenjem podatkovnih posrednika osigurat će se pouzdanost i neutralnost u razmjeni podataka na razini cijele Europe.
Podatkovni altruisti, s druge strane, su pojedinci ili poduzeća koji dobrovoljno i bez naknade daju na raspolaganje podatke koje generiraju kako bi se koristili za ostvarivanje ciljeva od općeg interesa. Istraživanja pokazuju, piše na stranicama Europske komisije, da postoji interes za podatkovni altruizam ali ga je teško realizirati jer ne postoje alati za takvu razmjenu podataka. Aktom o upravljanju podacima stvoren je takav alat.
Onima koji ispune uvjete za bavljenje podatkovnim posredništvom ili altruizmom Ministarstvo digitalne transformacije izdat će potvrdu i upisati ih u registar. Treba spomenuti i da će kršenje odredbi ovog zakona, odnosno svaka manipulacija u korištenju i odobravanju korištenja zaštićenih podataka, biti kažnjena i to nemalim iznosima. Kazna se može popeti i do gotovo 133 tisuće eura.
Praksa će pokazati koliko će zaživjeti korištenje zaštićenih podataka. Poznato je da takva praksa do danas u Hrvatskoj nije posebno zaživjela. Dijelom je to tako jer nije bilo kvalitetnog upravljanja otvorenim podacima. Da Hrvatska u ovom području nazaduje potvrđuje i izvješće Europske komisije o zrelosti otvorenih podataka. Dok smo 2021. po kvaliteti otvorenih podataka bili bolji od europskog prosjeka, lani smo završili daleko ispod, na 68 posto od 83 posto europskog prosjeka.
