Umjetnica Nina Bešlić održava online likovne radionice čime donosi umjetnost u dom svojih polaznika. Ideju o korištenju online pristupa u radu imala je, kaže, već dugo, ali nije zaživjela zbog opterećenosti drugim projektima.

“S početkom pandemije realizirala se ideja o prebacivanju edukacije iz fizičkog prostora (ateljea) u virtualni. U likovnoj edukaciji rad s mentorom je od iznimne važnosti odluka za online pristup me odbijala, ali zbog nemogućnosti okupljanja odlučila sam ga probati sa svojim polaznicima”, objašnjava Nina Bešlić.

Kako kaže, prvi izazov je bio organizirati likovni sadržaj te ga prilagoditi digitalnoj tehnologiji. Trebalo je i osmisliti kako kontrolirati sadržaj i kako ga predočiti polaznicima radionica.

“Velika prednost je što su oni već u odmakloj fazi crtanja i slikanja te su vrlo vješti. Razvili smo dobar odnos gdje oni razumiju moj pristup pa im ovaj prelazak nije zadavao velike poteškoće”, pohvalila se Bešlić. Drugi izazov je bio crtanje po promatranju gdje mentor postavlja kompoziciju, polaznici je crtaju, a mentor radi ispravke direktno s njihove pozicije promatranja. U takvom slučaju neophodan je direktan rad mentora i polaznika.

“Morali smo doskočiti problemu i iskoristiti svu moguću tehnologiju da uspijemo donekle simulirati sličan rad kao u ateljeu. To se najviše tiče početničke razine te nisam mogla primati nove polaznike već su ostali oni koju su već započeli prije pandemije. Treći izazov je bio nabavka likovnog pribora. Sav pribor je u ateljeu, a djeca dio ostave u školi. Svi su se morali snalaziti s onim što imaju doma, dok nisu proradile dostave likovnog pribora iz prodavaonica. O angažiranosti i motiviranosti mi pokazuje kvaliteta radova, ona nije izostala i pretpostavljam da učenici nisu osjetili težinu rada u drugačijim okolnostima”, ističe Bešlić.

Doskočili izazovima

Prvu radionicu imala je polovinom ožujka, polaznici su bili zadovoljni. Odrasli su raznih struka i usmjerenja, te đaci osnovnih škola i maturanti koji se spremaju za umjetniče studije. Što se tiče djece Bešlić surađuje s kulturnim centrom te su ušli u školski program kao nadopuna likovnoj kulturi.

“Svidjelo im se crtanje iz topline i opuštenosti svog doma jer je potpuno novo iskustvo. Zasad to funkcionira, ali nisam sigurna bi li dugoročno moglo polučiti jednako dobre rezultate kao u direktnoj komunikaciji s mentorom”, kaže Bešlić.

Radionice traju dva-tri sata, a sistem rada je kao i u ateljeu, polaznici su u grupama i imaju svoj termin za rad. Dan prije dobiju uputu na mail što trebaju pripremiti ili zadatke pripremljene u pdf-u ili ppt prezentaciji, ili fotografije.

“U točno određeno vrijeme imamo kolektivno uključenje gdje se svi pozdrave, porazgovaramo o temama koje su dobili te počnu raditi. Nakon 45 minuta ide prva provjera. Fotografiraju svoj crtež ili sliku koju pogledam i naknadno ako se radi o predlošku ili po promatranju napravim ispravke, a oni imaju pauzu. Nakon ispravaka nastavljaju s crtanjem ili slikanjem”, objašnjava Bešlić.

Dodatni izazov imaju polaznici koji sami moraju složiti kompoziciju za crtanje. Nakon što je postave, iz te pozicije u točki gledišta fotografiraju kompoziciju koju crtaju. Ona je (fotografija) mentorici referenca preko koje ispravlja njihov rad.

Problem spontanosti

“Što se tiče radionice s učenicima s njima sam bila cijelo vrijeme online. Koristili smo Zoom aplikaciju koja se pokazala dosta fleksibilna i s kojom se mogla ostvariti atmosfera rada kao u ateljeu ili kulturnom centru. Također, sav sadržaj je morao biti unaprijed pripremljen, no to onemogućuje spontanost, pogotovo kod kreativnosti.

Neki su dijelovi objašnjavanja bili popraćeni fotografijama kao na školskoj ploči koji su se u aplikaciji dijelili te su djeca pobliže mogla vidjeti o čemu se radi i koji su procesi rada. Prednost je što sam radila iz ateljea pa sam nedostatku spontanosti mogla doskočiti literaturom ili primjerima radova koje su mogli preko kamere vidjeti”, otkriva Bešlić.

Da bi mogli pratiti sat polaznici bi trebali imati adekvatan likovni pribor, laptop ili mobitel s nekom od aplikacija (WhatsApp, Skype, Zoom…), internetsku vezu i biti spremni na samostalan rad. Oni koji rade po promatranju morali bi u neposrednom okruženju pronaći predmete ili motive koji bi im služili u takvom radu. Polaznici ateljea rade teme poput crtanja po predlošku ili po promatranju u tehnici olovke, ugljena ili slikanje, a učenici su radili maketu instalacije na temu plošno istanjene mase.

˝Izazovi oko planiranja tema i pripreme sadržaja, načina izvedbe online još oduzimaju najviše vremena. Nedostatak osobnog kontakta je otežavajuća okolnost. Problem je i nemogućnost reklamiranja za nove polaznike i širenja publike. Uvodna radionica i početnici ovise o direktnom kontaktu s mentorom zbog upoznavanja s načinom rada i likovnom terminologijom”, istaknula je probleme Bešlić i napomenula kako će nastaviti ovako raditi dok se ne budumogli vratiti u atelje. Svakako je plan i neke sadržaje likovne edukacije s radionica dijeliti preko društvenih mreža i videokanala.