Softver zagrebačke tvrtke Farseer uvršten je među 14 najboljih softvera za financijsko planiranje i analizu. Suosnivačica i direktorica tvrtke Matija Nakić u podcastu “Poslovni svijet s Ilijom Jandrićem” govorila je o daljnjem razvoju tvrtke, investicijama, ali i prisjetila se svojih početaka, studija u Mostaru, prelaska u Zagreb i samog rada na razvoju Farseera. Na početku je odmah, za laike, pojasnila čime se tvrtka točno bavi…

“Sve tvrtke planiraju. Planiraju različite komponente biznisa, koliko će nekog proizvoda proizvesti, koliko će prodati kupcima, kakve popuste će dati na te proizvode… Planiraju koliko će ljudi zaposliti, kolike će biti plaće postojećim djelatnicima. Puno je brojeva koje firma mora isplanirati i onda pratiti što se događa s planom. Što su firme veće, to je i taj proces planiranja kompleksniji. Tu je i cijela komponenta izvještavanja i simulacija koje pokrivamo, a te veće kompanije najčešće upadnu u probleme s morem excela koji su međusobno naštrikani ili se ručno kopiraju, “lijepe”. Ima tu svakakvih kreativnih rješenja.”

Vaše je rješenje napredna verzija za more tih excela?

U većini slučajeva eliminiramo jako puno excela. Kod jednog klijenta u Hrvatskoj eliminirali smo više od tisuću ‘excelica’, što je impozantna brojka. Sve onda živi u Farseeru, kompletna poslovna logika. Integriramo se s različitim izvorima podataka, što znači da automatiziramo maksimalno cijeli proces modeliranja i samog planiranja. To nam je nekako misija, da ručni rad teži nuli. Tu su i simulacije, recimo, što ako cijena sirovine kakaa poraste za 20 posto, kako se to odražava na konačni financijski rezultat.

Dakle, i neplanirane se okolnosti mogu uplanirati?

Tako je, možete uplanirati neograničen broj scenarija, mrdati bilo kakve brojke, vidjeti kako se to reflektira na biznis i prema tome poduzimati akcije. Farseer je prije svega ‘decision making tool’. To mu je primarna namjena, strateška, ali i operativna jer štedi jako puno vremena svim planerima. No, najviše vremena štedi kontrolingu i financijama koji ispaštaju u excel okruženju ili okruženju koje je kombinacija ‘legacy’ rješenja za planiranje i opet mora excela. To smo dosta često viđali i mijenjali.

Ekonomija voli stabilnost pa je lakše planirati. Što kad nije stabilno, kao danas kad Trump svako malo promijeni carine?

Pa, od Covida naovamo, kako smo upravo tada i pokretali tvrtku, dogodilo se toliko potresa, metaforičkih i stvarnih. Nekako se još više istaknula potreba za ozbiljnim, modernim rješenjem za planiranje. Prije 20-ak godina kompanije su planirale jednom godišnje, sad već pričamo s klijentima koji žele planirati čak i na tjednoj razini jer se toliko stvari u biznisu mijenja da jednostavno trebate alat koji to može podržati. Zašto se radilo jednom godišnje? Previše je ručnog posla, ugušite cijelu organizaciju procesom planiranja jer je 95 posto toga ‘ručni rad’. Sve to eliminiramo i damo ljudima priliku da se bave pitanjem zašto, a to je najbitnije kad su brojke u pitanju.

Kako ste prije četiri godine došli na ideju da s trojicom partnera osnujete Farseer?

Zrinko Dolić, jedan od suosnivača, i ja radili smo u telekom firmi gdje smo bili ‘supatnici’ tog procesa planiranja. Nitko to nije volio, bilo je vrlo neefikasno. Nekad ste imali smiješne situacije gdje se brojke nisu uklapale. Imate tada situaciju psihoze, kad i dnevni život postaje težak. Onda je Zrinko krenuo s ranim verzijama nečega što bi moglo biti rješenje takvih problema. Kad smo se nas četvero okupili kao tim, krenuli smo ‘full time’ duboko u taj problem. Otkrili smo da gotovo 90 posto kompanija i dalje planira u excelu, evidentno neefikasno. Razlog što rješenja za planiranje koja postoje već 30 godina nisu ušla u primjenu je činjenica da je to rađeno za velike kompanije i riječ je o ‘high levelu’ unosa financijskih podataka. Nije bilo pojednostavljeno ni manjima, a ni ljudima. To nam je dalo vjetar u leđa da kažemo – ovaj problem još nitko nije riješio, ‘ajmo mi.

Koliko je trebalo da riješite problem?

Zrinku su se pridružili najprije Matej Trbara i Luka Mijatović. Imali su svoju agenciju za razvoj softvera, inženjere koje su mogli koristiti u svrhe Farseera, a 2019. sam se priključila i ja. Krenuli smo tada i dalje kao neformalni projektni tim i testirali svoje hipoteze na stvarnim klijentima. To je, zapravo, najzanimljiviji dio. Koliko nam je trebalo? Mislim da to nikad nije završeno, proizvod nikad nije gotov. Kako rastemo mi, kako raste i veličina korisnika koje servisiramo, tako raste i ideje i neki novi slučajevi koje možemo dodati na standardni ‘planing’. To je Sagrada Familia – vječno gradilište. Međutim, za, recimo, ‘core’ dio proizvoda, da bismo mogli ići prodavati, trebale su nam dvije godine. To je bilo dovoljno za naše ‘enterprise’ korisnike.

Što su ‘enterprise’ korisnici?

To su, prema našim mjerilima, tvrtke koje zarađuju više od 50 milijuna eura. U Americi je to već druga priča.

Imate klijente u Hrvatskoj i inozemstvu – tko su oni?

Kad pričamo o Hrvatskoj ili Adriatic regiji, većina brendova koristi Farseer za planiranje. Hrvatski Telekom, Končar grupa, Violeta, Delta grupa iz Srbije… EOS Matrix, A1, Podravka, Franck, Dukat… Ta neka prva liga.

Kako poslujete?

Dobro, širimo se. I tržište i broj klijenata rastu dosta intenzivno pa i prihod raste agresivno, što se i očekuje od startupa. Prihodi su nam od 2022., kad smo krenuli intenzivno prodavati, do kraja 2024. rasli više od 100 posto na godišnjoj razini.

Je li tvrtka rasla i brojčano?

Da, sada nas je 27 i imamo trenutačno otvoreno pet pozicija. Tražimo ‘content writera’, tri vrste inženjera i financijskog menadžera.

Za ovu ste godinu najavili seriju A investicija. O čemu je riječ?

Startupi trebaju kapital da bi razvijali tehnologiju. Neko obećanje tog cijelog paketa je skaliranje – nadamo se i mi – na globalnoj razini. Fondovi rizičnog kapitala ulažu u startupe s ciljem da za pet godina imaju veliki povrat. Dosadsmo prikupili 1,6 milijuna dolara investicije, a plan nam je za ovu godinu krenuti u seriju A – to je veća liga u smislu investicija.

Imali ste prije dvije godine američkoga i hrvatskog investitora. Kako ste došli do njih?

Zanimljivo je da nas je klijent iz Češke spojio s američkim VC fondom. Toliko mu se svidio proizvod da su uložili u Farseer, što je netipično. Kad su tim investitorima s kojima surađuju na nekom drugom polju rekli ‘ima jedan super startup iz Hrvatske, naš CFO je oduševljen, mi bismo investirali novac’, ovi su odgovorili ‘idemo na call’. To je bila poveznica. Kad netko glasa parama za tebe, to je najbolja preporuka. To je bilo otvaranje, a poslije morate zadovoljiti sve njihove kriterije. Ulog za budućnost nam je vlastita baza. Gradimo ‘full spec planing’ tehnologiju.

Razlikuje li vas to od konkurencije?

Apsolutno. Ta je baza vrlo specifična i kontinuirano je gradimo. Napravljena je za procese planiranja, izvještavanja i simuliranja. Ono što imate na tržištu nije nam imalo previše smisla. Željeli smo kontrolirati sve, od dna do korisničkog iskustva. To je pravi put za neku globalnu pobjedu.

Koliko u svemu tome koristite umjetnu inteligenciju?

Već četiri godine imamo ‘machine learning’ i statističke modele na desni klik. Na temelju povijesnih podataka o tome kako se, primjerice, prodavao neki proizvod u pojedinim regijama, klijenti mogu napraviti predikciju svake vremenske serije, nekog ili svih proizvoda. U posljednje vrijeme razvijamo, i to nas jako zabavlja, kombinaciju ‘large language’ modela i tradicionalnih ‘machine learning’ modela. Nedavno smo premijerno pokazali ‘Farseer controlling agenta’ koji omogućava da mu u bilo kojem trenu možete dati akciju tipa ‘zavrti mi forecast tri plus devet’. Sad radimo na upisu brojeva putem prirodnog jezika. Prodaja ne voli dugo tipkati, vole biti na terenu s kupcima. To je bila inspiracija da dodamo i tog WhatsApp agenta, da ljudi mogu biti povezani s Farseerom i pitati ga, recimo, koliki mi je prihod za sve proizvodne kategorije na tržištu jug.

Kad ste shvatili da vas zanimaju STEM, tehničke znanosti, računala…?

Ne nužno kompjutori, ali oduvijek sam znala da želim nešto graditi. Bila sam uvjerena da ću graditi zgrade, a spletom okolnosti, možda i pogurkivanja, završila sam na računarstvu. Zanimale su me konkretne stvari. Majka pravnica rekla je ‘tvoja odluka’, ali je i u nekoj poluzafrkanciji rekla ‘neću nikakvih ogija’, misleći na sociologiju, psihologiju… Ispalo je super.

Iz Čitluka ste, studirali ste u Mostaru. Koliko je bilo studentica na studiju?

Zanimljivo, godinu je upisalo 120 studenata, od toga možda 20 posto cura, da bi na kraju u roku završilo nas 20 – od toga, više od pola cura.

Kako je došlo do posla u Eronetu pa poslije i do prelaska u zagrebački InfoCumulus?

Dijelili su stipendije i došla sam u IT odjel. Predsjednik Uprave bio je Nijemac, a mog kolegu Zrinka i mene iz nekog je razloga između 20 ljudi odlučio prebaciti u ‘biznis’, kako je on to zvao. Zrinka u marketing, mene u prodaju. Nama je to bilo strašno, ali na kraju je ispalo genijalno. Danas valjda ne bi bilo ni Farseera da se to nije tako dogodilo. Paralelno sam završila i MBA na Cotrougliju. Nekako su nam se oči otvarale, počeo si spajati kockice. Vidjeli smo puno toga, imali smo IT-jevski background, mogli smo sudjelovati u bitnim projektima. U nekom trenu sam s dvojicom kolega počela razvijati CRM rješenje u Microsoft tehnologiji. To je postalo traženo, a to nam i nije bio ‘core’ posao. Kroz neki natječaj došao je InfoCumulus., bili su tehnički konzultanti baš za tu Microsoft tehnologiju u CRM-u. Zvao me vlasnik firme Sven Maršić.

Nakon InfoCumulusa išli ste dalje…

InfoCumulus je dijelom već tada bio kupio Span, a dvije godine nakon što sam došla prešli smo u stopostotno vlasništvo Spana. I Span je bio dobra škola. Onda sam otišla u Five, s Lukom Ambrusom i Viktorom Marohnićem. Bilo je fora jer smo radili isključivo s američkim klijentima.

Uslijedio je porodiljni?

Farseeru sam se priključila kad sam bila u šestom mjesecu trudnoće. Prije nego što sam se trebala vratiti u Five, rekla sam Luki i Viktoru da se onaj moj ‘projektić’ sa strane uozbiljio. Jako su me podržali, čak su i investirali u Farseer. Zahvalna sam im na podršci.

Kakvo je iskustvo pokretanja startupa u Hrvatskoj?

Birokracija je najmanji problem u pokretanju firme. Ljudi to vole isticati, ali imate set koraka koji obavite i završili ste s tim zauvijek. Najveći problem startupa je rješavati stvarni problem, nekome dovoljno bitan da vam da novac. Ako startupi umru, tu umre većina, a ne kod javnog bilježnika. Iz ovog što sam vidjela po akceleratorima – jer smo prošli dosta toga – dio ljudi rješava neki problem koji nije dovoljno bitan da bi ti netko dao novac. Ali, i to je ok. Mi smo imali tisuće pogrešnih hipoteza. Bitno je što prije izaći s nečim van, testirati to što imaš na stvarnim ljudima, kompanijama… Ako se teze opovrgavaju, moraš biti brutalan prema sebi i što prije mijenjati svijet. Imate Slack koji je danas glavna komunikacijska platforma. Krenuo je kao videoigrica, tako su je ispočetka i razvijali, a za svoju internu komunikaciju razvili su Slack. Onda je netko rekao ‘ovo je tisuću puta bolje, idemo se time baviti’. Dakle, najbitniji je tim, ali bitno je i tržište. Ako ono ne postoji, brzo ‘pivotiraš’.

Bi li vlasti mogle učiniti nešto da startupima olakšaju poslovanje? Što bi moglo biti bolje?

Stvar koja mi smeta su EU fondovi, odnosno način na koji se dodjeljuje novac i na koji se raspisuju kriteriji. Nismo nikad uspjeli dobiti fondovski novac, iako smo inovativna kompanija, jer imaju suluda pravila. Dosta dugo vrijedilo je pravilo da morate biti profitabilni. Startupi po prirodi nisu profitabilni, oni troše sav novac koji imaju da bi doveli najbolje ljude koji će im taj komad softvera napraviti. Dakle, to nema smisla. I tata bi, sine… Ne vjerujem da je to namjerno napravljeno, nego je netko negdje u nekoj sivoj sobi na nekoj sjednici to nekad rekao ito je tako ostalo. To se mijenjalo, ali su uveli druga pravila, poput onog da se ne možeš kandidirati ako si u posljednjih pet godina imao dobit. Nismo se mogli kandidirati jer smo si prve godine isplatili neku sitnu dobit. Dakle, bitnija je forma od sadržaja.

Zašto uspješne IT priče, a imamo ih i na globalnoj razini, prolaze ispod radara?

IT je možda i primjer. Naravno, jednostavniji je nego kad se bavite vlastitom robom, lakše je izvoziti. Ali, scena u Hrvatskoj je jaka i super je da sada pored sustav-integratora imamo i sve više kompanija koje prodaju svoj IP, odnosno intelektualno vlasništvo. Mislim da je to ključno, da prestanemo barem masovno programirati za druge i da se počnemo baviti malo više svojim idejama. Iako je i ovo super industrija, nemam ništa protiv, ali… Drago mi je vidjeti da je sve više ljudi u proizvodnim kompanijama i da su sve bolje.

Kako rješavate problem stručnjaka?

Još u ovoj fazi nemamo potrebe za stotinama ljudi, uspijevamo naći dobre ljude. Ne znam kako će biti kad budemo skalirali. Super je da inženjeri žele raditi za kompaniju koja želi razviti svoju bazu podataka. U tom svijetu to je ‘big deal’.

Suprug je Nizozemac, je li se priviknuo na Hrvatsku?

Rekla sam mu da se sad već balkanizirao. Sad već kad se dogovaramo kaže ‘pa vidimo se negdje oko tri, tri i pol’. To inače nisu Nizozemci, tu je malo manje od deset godina. Kad je pokretao firmu, rekao je: ‘Ispočetka me hrvatska birokracija živcirala, sad me već zabavlja.’ Nizozemska mi djeluje uređeno i efikasno, sad smo i češće tamo jer imamo i neki biznis.

Volite čitati knjige? Što sada čitate?

Dvije dosta različite knjige – ‘Anu Karenjinu’ i ‘Paklenu naranču’ koju čitam na engleskom. Fascinantno je što radi čovjek s jezikom. Nekad ponavljam lektiru, to je sad slučaj. Danas lektiru drukčije čitam.

Što biste savjetovali mladim ženama koje žele ući u svijet tehnologije i poduzetništva?

Samo krenite. Ne treba previše analizirati i vjerojatno ste bolje nego što mislite.