Nađite minutu za nazvati kolegu i ‘vidite’ se kad već ne možete na kavu ili pauzu

Autor: Lucija Spiljak , 24. ožujak 2020. u 22:00
Zaposlenik-roditelj treba djeci doma objasniti pravila ponašanja i zašto je važno da ima mir i privatnost tijekom rada/Shutterstock

Izazov rada od kuće sada je sve samo ne socijalan i dobro poznat, jer nedostaje kontakt uživo uz profesionalni odnos.

Poslodavci i zaposlenici koji zbog pandemije koronavirusa trenutačno rade od kuće suočavaju se s nedostatkom socijalnog kontakta s kolegama, izostankom pravodobnih povratnih informacija te nemogućnosti provjere informacije u datom trenutku s ostalima uključenima.

Situacija je nepredvidljiva, a za poslodavce, zaposlenike i ostale pojedince koji će sa svojim kolektivom morati još neko vrijeme raditi od kuće važno je da sačuvaju mentalno zdravlje. O izazovima, ali i načinima kako olakšati nezahvalnu situaciju unutar četiri privatna i poslovna zida razgovarali smo sa psihologinjom Ivanom Hlupić.

“Kada pojedinac dođe na posao, zna što se očekuje od njega u tom danu; najčešće voditelj odjela dodijeli još neke zadatke kroz dan te radnik odlično funkcionira u dobro poznatom i socijalnom okruženju.

No, izazov rada od kuće sada je sve samo ne socijalan i dobro poznat. Stoga bi neke preporuke bile da se kolege dogovore da se mogu telefonski zvati u neko dogovoreno doba dana, možda se čak naći na Skype sastanku kako bi razmijenili informacije i riješili moguće dileme.

Dakle, pretvoriti uredska druženja u online druženja. Ponekad će biti umirujuće nazvati kolegu i popričati s njime nekoliko minuta i razmijeniti iskustva”, savjetuje Hlupić.

Ne odstupajte od termina

Kako naglašava psihologinja, u stanu ili kući najvažnije je izdvojiti dio koji će isključivo služiti kao mjesto za rad, odvojiti ga i fizički ako je moguće, tako da svaki put kad osoba sjedne za to mjesto, automatski se prebaci na uredski način ponašanja i rada.

“Ostatak stana ostaje kao dobro poznato mjesto koje daje osjećaj doma, mira i ugode. Ljudi koji su navikli raditi u kolektivu mogu i dalje stvoriti taj osjećaj rada u kolektivu. Naime, česti kontakti s kolegama putem različitih digitalnih alata i komunikacijskih kanala mogu barem djelomice nadomjestiti taj fizički i kontakt uživo. Tako ljudi mogu riješiti sve nedoumice oko poslovnih zadataka, razmijeniti iskustva, a vidjeti i da trenutačno svi funkcioniraju tako da nitko nije sam u ovome”, kaže psihologinja.

Osim izdvajanja radnog prostora od privatnog, jedan od izazova rada od kuće je definitivno i prisustvo djece u stanu/kući. “Ukoliko su djeca predškolske dobi, češće će tražiti roditeljsku pažnju, imat će više potreba od starije djece te će teže razumjeti zašto se roditelji ne bave njima. Ono što se preporučuje u takvim situacijama je uvođenje ‘radnog dana’ u vašu kuću/stan. Naime, djeca vole predvidljivost i rutinu, to im predstavlja i daje osjećaj sigurnosti.

Svaki dan neka se dižu u isto vrijeme, zatim slijedi obavljanje svega kao što je bilo prije napuštanja stana – jutarnja higijena, doručak… Djeca školske dobi sudjeluju u online nastavi, a djeca predškolske dobi neka uz vašu pomoć organiziraju dan. Napraviti raspored dnevnih aktivnosti sebi i djeci, tako će steći rutinu i znati kada je vrijeme za igru, učenje, jelo, odmor…

Što sličnije rasporedu u vrtiću i ne odustajati od toga”, navodi psihologinja te naglašava da je važno objasniti djetetu pravila ponašanja i objasniti zašto je važno da roditelj ima mir i privatnost tijekom posla. Također, prilikom rada od kuće, posebno u ovakvim izvanrednim okolnostima, nije neuobičajen osjećaj izoliranosti i samoće.

“Čovjek je društveno biće, a trenutačno su preporuke da izbjegavamo socijalne kontakte bilo kakve vrste. Ono što osoba može napraviti su, osim dogovora s kolegama za Skype sastanke, telefonski pozivi i možda sms-ovi i mailovi.

U danu kad osoba ima pauzu, da sjedne van improviziranog ureda, kontaktira s partnerom/prijateljem/članovima obitelji, razmijeni možda šaljive fotografije i slično. Kada nas preplavi strah, nemir i tjeskoba najvažnije je imati na umu da je to uobičajeno u ovakvim uvjetima u kojima svi živimo.

Priznati si osjećaje, pričati o njima s ljudima kojima vjerujemo i s kojima nam je ugodno dijeliti to. Također, ugađati sebi i paziti na sebe, prepoznati kada nam sve postane previše i tada se ne ustručavati zatražiti pomoć stručnjaka”, naglašava psihologinja.

Vijesti samo dvaput dnevno

Ivana Hlupić osvrnula se i na važnost ograničavanja praćenja vijesti. Preporuka je da se ono svede na dva puta dnevno kada bi trebalo pratiti samo pouzdane izvore informacije.

“Često u danu palimo društvene mreže, a naslovnice su uglavnom preplavljene informacijama o pandemiji, od pouzdanih do nepouzdanih izvora informacija. Skloni smo otvaranju svih stranica, jer nam to pruža osjećaj kontrole.

No, nakon što pročitamo sve i svašta, nekoliko puta u danu, nastaje problem. Intenzitet straha se povećava i nismo više sigurni kome vjerovati. Iz tog razloga je bitno ograničiti praćenje vijesti i istaknula bih broj 113 – pozivni centar za sva pitanja vezana uz koronavirus”, navodi Hlupić i podsjeća da se psiholozi volonterski javljaju putem raznih web stranica i društvenih mreža kako bi pružali psihološku pomoć ljudima u ovim trenucima.

Slično su svojim zaposlenicima omogućile i brojne tvrtke. Hrvatska psihološka komora objavila je listu telefonskih brojeva po svakoj županiji gdje se pojedinci mogu obratiti, razna obiteljska savjetovališta i udruge pružaju online ili telefonsko savjetovanje, primjerice Plavi telefon, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Psihološki centar Tesa i mnogi drugi. “Nemojte se ustručavati obratiti se za pomoć, niste sami”, zaključuje psihologinja Ivana Hlupić.

Komentirajte prvi

New Report

Close