Hrvatski nogometni savez (HNS), krovna organizacija koja danas upravlja jednim od najprepoznatljivijih sportskih brendova na svijetu, ima povijest koja je jednako kompleksna i otporna kao i povijest same države. Službeno osnovan još 13. lipnja 1912. godine, Savez je prolazio kroz turbulentna razdoblja unutar različitih državnih okvira, od Austro-Ugarske do dviju Jugoslavija. No, moderno i najslavnije poglavlje počinje ispisivati nakon osamostaljenja Hrvatske. Priznanje od strane FIFA-e 3. srpnja 1992. te UEFA-e godinu kasnije, označilo je povratak na međunarodnu scenu u ključnom trenutku nacionalnog stvaranja. Prve utakmice, odigrane dok je zemlja još bila u ratu, bile su više od sporta – predstavljale su simbol suverenosti i prkosa. Pod vodstvom niza predsjednika, od prvog u neovisnoj državi Mladena Vedriša, preko dugovječnog Vlatka Markovića, do legendarnog Davora Šukera i današnjeg Marijana Kustića, HNS je gradio sustav koji će se pokazati jednim od najuspješnijih na svijetu.
Samo nekoliko godina nakon međunarodnog priznanja, Hrvatska je šokirala svijet. Debitantski nastup na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. godine postao je nogometna bajka koja je mladu naciju upisala na globalnu kartu. Generacija predvođena vizionarskim Miroslavom “Ćirom” Blaževićem, sa Zvonimirom Bobanom kao kapetanom i Davorom Šukerom kao nezaustavljivim golgeterom, osvojila je brončanu medalju. Pobjede protiv Rumunjske, demoliranje moćne Njemačke s 3:0 u četvrtfinalu te trijumf nad Nizozemskom u utakmici za treće mjesto postali su temelj nacionalnog ponosa. Šuker je osvojio Zlatnu kopačku kao najbolji strijelac turnira, a “Vatreni” su postali fenomen. Taj uspjeh nije bio slučajan bljesak, već najava onoga što slijedi – dokaz da se u maloj zemlji rađa pobjednički mentalitet koji se ne boji najvećih. Bila je to prva potvrda da je Hrvatska predodređena za velika djela.
Ono što je uslijedilo nakon francuske bronce jest demonstracija zapanjujuće konstante. Hrvatska je od osamostaljenja izborila nastup na čak 13 od 15 velikih natjecanja, propustivši tek Euro 2000. i Svjetsko prvenstvo 2010. godine. Takav kontinuitet svjedoči o dubini talenta i kvaliteti sustava koji je HNS uspostavio. No, era izbornika Zlatka Dalića, započeta 2017. godine, podigla je ljestvicu na nezamislivu razinu. Na Svjetskom prvenstvu u Rusiji 2018. godine, dvadeset godina nakon prve medalje, nova “zlatna generacija” nadmašila je svoje prethodnike. Predvođena Lukom Modrićem, najboljim igračem svijeta, Hrvatska je kroz dramatične produžetke i raspucavanja s Danskom i Rusijom te epskom pobjedom nad Engleskom stigla do finala. Iako je Francuska u finalu bila bolja, srebrna medalja imala je zlatni sjaj, a doček u Zagrebu pred pola milijuna ljudi postao je povijesni trenutak zajedništva. Četiri godine kasnije, u Kataru 2022., Hrvatska je ponovila čudo. Osvojena je nova svjetska bronca, treća medalja u samo šest nastupa, čime je potvrđen status nogometne velesile.
Tajna uspjeha: Sustav koji njeguje “krhki talent”
Mnogi se pitaju kako zemlja s manje od četiri milijuna stanovnika konstantno proizvodi vrhunske igrače i ostvaruje rezultate koje ne mogu dostići ni puno veće i bogatije nacije. Odgovor leži u specifičnoj nogometnoj filozofiji. Romeo Jozak, bivši tehnički direktor HNS-a i šef akademije Dinama, objašnjava da Hrvatska, za razliku od Francuske ili Njemačke, nema ogroman bazen talenata. “Kad vidimo krhki talent, moramo ga njegovati. Nismo imali deset Kovačića, imali smo jednog. Imali smo jednog Modrića”, ističe Jozak. Ta strategija, kombinirana s onim što naziva “subliminalnim patriotizmom” generacija odraslih tijekom rata, stvorila je igrače nevjerojatne mentalne snage i gladi za uspjehom. Akademije, posebice ona Dinamova, postale su tvornice u kojima se kroz brutalnu internu konkurenciju kale budući prvaci. Zanimljivo je da su mnogi vrhunski braniči, poput Joška Gvardiola ili Vedrana Ćorluke, u mlađim kategorijama igrali u veznom redu kako bi razvili vrhunsku tehniku i taktičko razumijevanje igre. Rezultat je generacija tehnički superiornih i polivalentnih igrača koji se ne boje preuzeti odgovornost u ključnim trenucima.
Prolazom u 16-finala Svjetskog prvenstva koje se održava u SAD-u, Kanadi i Meksiku, Hrvatska ostaje u igri za sam vrh svjetskog nogometa. I kvalifikacijski ciklus odrađen je dominantno, sa sedam pobjeda i samo jednim remijem. Reprezentaciju i dalje predvodi neuništivi kapetan Luka Modrić, koji je s 40 godina i preko 200 nastupa postao globalni fenomen i inspiracija. Uz njega su iskusni veterani poput Perišića i Kramarića, ali i nova generacija predvođena jednim od najboljih braniča svijeta, Joškom Gvardiolom, te nadolazećim zvijezdama poput Martina Baturine i Petra Sučića koji je i zabio prvi pogodak protiv Gane (drugi je zabio Nikola Vlašić).
* uz korištenje AI-ja
