Ministar turizma i sporta Tonči Glavina ne želi uspjehe hrvatskog turizma promatrati kroz prizmu brojki, niti više očekuje povećanja u udarna dva mjeseca, ali pokazatelji za prvih šest mjeseci i pored svakakvih napisa ispali su jako dobri. O turističkim brojkama, ali i dugoročnim strateškim ciljevima hrvatskog turizma, sportu koji također spada u njegov resor, školovanju, vlastitim iskustvima s turizmom… razgovarali smo u malo više od sat vremena emisije Poslovni svijet s Ilijom Jandrićem.
Ministre, rekli ste da u prvih šest mjeseci ne da nije bilo minusa, već možemo biti izrazito sretni s brojkama koje imamo. No, što je s Nijemcima koje se pojedinačno najviše spominje? Neki su spominjali i do 30 posto manje njemačkih turista…
Kao i kod ukupne slike, pitanje je što gledate, mjesec za mjesec ili ukupno. U prvih šest mjeseci ostvarili su pet posto više noćenja nego prošle godine. Dakle, imamo čak i blagi porast i velik je broj Nijemaca bio evidentiran baš u lipnju kad je rast bio čak 70 do 80 posto. Zašto? Zato što ih je velika većina lani zbog rasporeda vjerskih blagdana i školskih praznika putovala u svibnju. Zato običavamo gledati cijelu sliku… Na razini godine jako smo dobri i što se tiče njemačkih gostiju, ali i talijanskih, recimom, a posebno nas raduje što imamo značajan porast i gostiju iz SAD-a, više od deset posto.
A hrvatski gosti?
E, to je zanimljivo jer naši ljudi to ne znaju ili možda nedovoljno prate. Hrvatski komercijalni gosti, dakle, ne ljudi koji imaju svoje vikendice, nego ljudi evidentirani u sustavu eVisitor kao komercijalni gosti, uvijek su na drugome mjestu, svih ovih godina, ne samo prošle. Raduje da smo u prvih šest mjeseci imali snažan rast od više od 11 posto, što potvrđuje i činjenicu da raste standard hrvatskih građana, ali i da su netočni napisi da Hrvati više ne ljetuju u Hrvatskoj. Brojke to opovrgavaju, Hrvatska je i dalje odabrana destinacija hrvatskih državljana i to je jako dobro. Siguran sam da će se taj trend nastaviti i cijelu godinu. Inače, broj gostiju iz Hrvatske u Hrvatskoj raste i u kontinuitetu. Gledate li posljednjih deset godina, pa i dulje, otkako vodimo evidenciju, u proteklih godinu dana imamo naročit rast.
Dakle, nema razloga za brigu uoči špice sezone?
U srpnju i kolovozu realiziramo 60-ak posto svih turističkih dolazaka i noćenja na razini godine. Nama su tada destinacije poprilično na rubu nosivosti kapaciteta i tu i ne tražimo više jer, ako je tendencija da budemo cjelogodišnja turistička destinacija s ravnomjernim distribucijom gostiju tijekom cijele godine, to sigurno nećemo postići ako broj gostiju u srpnju i kolovozu u kontinuitetu raste. S druge strane, naše destinacije imaju i neke granice nosivosti, bilo da govorimo o infrastrukturi, energiji, plažama… Zato smo mi kroz cijeli novi strateški okvir, reformu, nove zakone i podzakonske akte definirali obvezu svim našim turističkim destinacijama da moraju napraviti studije prihvatnih kapaciteta. To je stručan, znanstveno utemeljen dokument koji vam pokazuje da, ako nemate dovoljno infrastrukture, recimo, cestovne, ili nemate dovoljno parkinga, plaža, imate problem s vodom ili odvodnjom, po tome donosite odluke u smislu “tu želimo ostati, nema više nove gradnje bilo koje vrste…” Tako želimo doći do toga da sve naše destinacije postanu osvještene…
Koliko naših destinacija ustinu radi na tome?
Prvo, sve su obvezne raditi studije prihvatnog kapaciteta koje su podloga za donošenje odluka na razini predstavničkih tijela tih gradova i općina. Vjerujem da će u značajnijoj mjeri konzumirati nove alate koje smo kao država dali kroz zakonodavni okvir u kojem sada svaki taj grad i općina imaju mogućnost limitirati i reći kad ima dosta, primjerice, ugostiteljskih objekata, od fast fooda, preko bistroa, konobe, restorana… Dakle, ulazimo u eru upravljanja turizmom i to je velik izazov, ali vjerujem da smo kao turistička zemlja tome i dorasli.
Koliko radimo na razvoju kontinentalnog turizma? Jesmo li previše fokusirani na Jadran?
Upravo je obrnuto, na razini Vlade više ne financiramo projekte u najrazvijenijim turističkim područjima, osim generiranjem indeksa turističke razvijenosti. Iz NPOO-a smo namijenili 290 milijuna eura, a povrh toga smo stvaranjem zdravstvenih centara koji su jako bitni jer kroje cijeli ekosustav oko sebe, dodali još 60 milijuna iz proračuna. Dakle, cijela investicija je 350 milijuna eura, a 75 posto tih sredstava u potpunosti je išlo na kontinent. Tu govorimo najviše o zdravstvenim centrima u sjevernom dijelu Hrvatske. Time radimo iskorak bez presedana koji se nije nikad dogodio, a ne bi ni sada da nije bilo Covid-krize gdje smo dobili sredstva iz NPOO-a. Prije je iz tog plana samo pet posto išlo u turizam.
Što je s velikim hotelskim kompleksima na Jadranu, uništenim ili napuštenim, gdje se nerijetko javlja problem vlasništva? Od Haludova na Krku do Kupara…
Kupari su, uvjetno rečeno, riješeni, koncesija je davno dodijeljena. Bio sam nedavno u Dubrovniku, vidio sam da su radovi počeli…Kupari će biti velik iskorak i mi to pratimo. Postoji radna skupina na razini Vlade koja je u to uključena s lokalnom zajednicom. To je jedan od tih strateških projekata koji, moram priznati, očito ide presporo. Malo naknadne pameti, ali prije deset godina kada su se radili natječaji za te objekte kao država smo išli na model koncesioniranja na, ovisno od projekta do projekta, 30, 50 ili 100 godina, nebitno s kojim ciljem. Možda je bilo mudrije da se prodavalo po tržišnim uvjetima.
Zašto je tako jaka percepcija da je Hrvatska skuplja od konkurencije?
O toj temi javno sam govorio cijelo prošlo ljeto, upozoravao, razgovarao s cijelim turističkim sektorom, a ovu zimu napravili smo i dodatne, konkretne korake. U srcu zime održali smo Nacionalno vijeće za upravljanje turizmom kojim predsjeda predsjednik Vlade, uz prisustvo guvernera Hrvatske narodne banke i cijelog niza dionika. Tamo smo prikazali analizu u kojoj smo objasnili cijelom sektoru gdje se sada nalazimo, kakva je naša cjenovna konkurentnost i naglasili da nam je to jedan od izazova kako realizirati dobru turističku godinu. Sada smo u glavnom dijelu turističke godine i sezone, u središtu pozornosti, kad je kod nas i mnogo stranih medija. Stoga uvijek biram kako ću o tome govoriti. Ali, činjenica je da stvari treba gledati iz više različitih kutova i smjerova. Cijene su kod nas porasle, ali i dalje nudimo jako dobar omjer cijene i kvalitete. Prema nedavnim istraživanjima u Njemačkoj, pokazalo se da su nam cijene otprilike 14 posto posto niže nego u Njemačkoj. S druge strane, cjenovna konkurentnost je prvi put ove godine došla u fokus kao glavni motiv odabira destinacije naših gostiju. Rađeno je nekoliko istraživanja zimi, jedno u Njemačkoj i jedno Europske putničke komisije na razini deset zemalja EU-a iz kojih se najviše putuje. Prvi su se put gosti ove godine izjasnili da će ih više od 50 posto birati destinaciju isključivo ovisno o cijeni, odnosno omjeru cijene i kvalitete i zato je to naša borba za budućnost. Jednom kad dobijete percepciju skupe destinacije, to je vrlo teško promijeniti. Dakle, struktura gostiju u predsezoni i sezoni nije ista. Gosti koji dolaze u predsezoni više su platežne moći, dok u srpnju i kolovozu imate jako puno tzv. budžet gostiju i onih koji traže baš najjeftiniji mogući smještaj za određene periode, tako da dobra realizacija turističke predsezone ne znači da će i sezona biti izvanredna i da treba podići cijene, upravo suprotno. Zato me posebno strah cijena u srpnju i kolovozu, kada ipak realiziramo najveći broj noćenja jer tu se najviše vidi.
Promišlja li se strateški utjecaj klimatskih promjena na turizam u Hrvatskoj? Vidimo da je klima sve toplija i toplija.
Početkom lipnja imali smo konferenciju za medije, ali istodobno i veliki važan sastanak svih hitnih službi koje smo vezali upravo uz realizaciju uspješne turističke sezone. Bili smo u Vučevici, u jednom od najmodernijih vatrogasnih centara u ovom dijelu Europe, koji je u potpunosti financiran iz europskih fondova. Ondje smo imali pokazne vježbe vezano za naš turistički sektor, za glavne dionike, gdje se razgovaralo, prezentiralo i educiralo o svemu tome. Koliko god tu napravimo, nije dovoljno, ali jako puno na tome radimo, a tema klimatskih promjena tema je naše budućnosti. Moramo biti svjesni da će nam sve manje gostiju biti zainteresirano za dolazak u srpnju i kolovozu. Tko god bude mogao pomicati odmor u šesti ili deveti mjesec, ili čak peti ili deseti, sigurno će to pokušati napraviti. Tema klimatskih promjena nije samo tema promjene distribucije gostiju po mjesecima, to je tema i cjelokupne destinacije.
Bili ste nedavno u Varšavi na sastanku ministara turizma EU-a, upravo na temu održivosti turizma…
Hrvatska je svojom veličinom mala turistička zemlja, ali po realizaciji i brojkama strahovito velika. Ne možemo se u mnogim stvarima mjeriti ili konkurirati Španjolskoj ili Francuskoj, Italiji koje imaju veličinu, brojke, raspoloživost radne snage i sl., ali održivost je nešto na čemu možemo imati konkurentnu prednost nad svima njima zato što u odnosu na mnoge još imamo sačuvanu obalu, prirodu, kulturnu baštinu…Moramo se potruditi da to nastavimo na taj način, da se brendiramo kao zemlja koja vodi o tome računa, koja stvara energiju iz obnovljivih izvora energije, jako dobro zbrinjava otpad, cijeni kvalitetu života lokalnih stanovnika koji su u potpunosti integrirani s našim gostima… Također, gosti sve više biraju destinaciju po tome kako doći do nje uz najmanji mogući karbonski otisak. Ljudi su danas oko toga postali jako svjesni, pogotovo Europljani, a nama je 80 posto turističkog prometa europsko. Imamo sreću da smo relativno blizu svima, dobro smo pozicionirani, geostrateški i geoturistički. Na nama je da sada upravljamo tim procesima i stvaramo kontinuiranu promjenu, percepciju održive turističke zemlje.
Kako upravljate vlastitim resursima? Mislim na kuću na Klisu koju iznajmljujete… Jeste li zadovoljni popunjenošću?
Supruga se time bavi, a riječ je o pružanju usluga u domaćinstvu. Sve sam to transparentno prijavio na svoje ime, da ne bi bilo da je na ovaj ili onaj način skriveno. Transparentno unosim podatke u imovinsku karticu o prihodima i rashodima, što nije zakonska obveza, ali svejedno.
U pitanju je luksuzni turizam?
Ne bih rekao. Mislim da je to premium segment ili kategorija više ili visoke dodane vrijednosti. Dakle, to vam je kategorija četiri do pet zvjezdica, prema nekoj međunarodnoj metodologiji ne bi to bilo u kategoriji luksuza. Ide dobro. Možda je i to poruka, kad me već pitate… Mi smo jako podigli strukturu smještajnih kapaciteta, posebno u kampovima i u hotelima. Sad imamo više od 54 posto hotela s četiri i pet zvjezdica te 57 posto kampova, ako se ne varam, a naši kampovi u kategoriji pet zvjezdica postižu neke od najboljih i najviših cijena u Europi, dakle, vrlo su konkurentni. Nažalost, u privatnom smještaju nam je više od 82 posto kapaciteta u kategoriji tri zvjezdice ili manje i tu moramo raditi iskorak. Ako u jednoj destinaciji imate sukob, uvjetno rečeno, takve strukture gostiju, onda će u nekom trenutku jedna drugu istisnuti.
Vaš je resor i sport. U Zagrebu se napokon počelo rješavati pitanje stadiona, Kranjčevićeva se obnavlja, najavljen je i Maksimir. Što je sa stadionom u Splitu? I to je bio dio nacionalnog plana. Spominje se da Poljud više nije opcija…
Maksimir se rješava isključivo zahvaljujući snažnoj inicijativi Vlade, donošenjem zakonskog propisa i definiranja sportskih građevina od nacionalnog značaja. Rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, bez čega nema ništa, inicijativa je koju je u suradnji s Gradom pokrenula i realizirala Vlada, ali u dogovoru s Crkvom. Napravljen je konkretan sporazum razmjene zemljišta tako da cijelo područje Maksimira bude u potpunosti u vlasništvu Grada Zagreba koji time može raspolagati. Kao Vlada rekli smo da ćemo financirati stadion kao ravnopravni partner s Gradom Zagrebom. Dakle, 50: 50. Tu smo na dobrom putu, već smo napravili jako puno procesa, prvo ide dio vezan za rušenje pa onda projektiranje, gradnja…
Je li realna 2028. koju gradonačelnik spominje?
Mislim da je gradonačelnik više spominjao 2029., ali smatram da su to realne stvari.
A Poljud? Ili novi stadion u Splitu…
Dakle, stav je Vlade, a moja je obveza da o tome vodim računa, da se sve ono što se uloži u Grad Zagreb i sportsku infrastrukturu vezanu za Maksimir, za Dinamo, u istoj mjeri uloži i u Grad Split i infrastrukturu vezanu za Hajduk. E sad, imali smo jako lošu suradnju s Gradom Splitom, dosadašnja administracija realno u četiri godine nije iskoristila priliku da se bilo što konkretnije napravi po tom pitanju. Jedva smo nekako prošle godine, i to na našu inicijativu, dodijelili prvih 600 tisuća eura za projektnu dokumentaciju, koje na kraju Grad Split nije potrošio na to, nego je raspisao neku vrstu natječaja koji tu proceduru zaobilazi. Sada ćemo potpisati sporazum kao što smo ga potpisali s Gradom Zagrebom gdje ćemo vrlo jasno definirati prava i obveze i krenuti u realizaciju tog projekta. Vidite, mi kao Vlada koja daje sredstva ne utječemo na procese koji se vežu za donošnje odluka na lokalnoj razini, niti ih definiramo, ali moramo se usuglasiti oko nekih ključnih stvari, da to bude stadion koji ispunjava određenu kategoriju, da na njemu može igrati hrvatska reprezentacija, da će to biti mjesto raznoraznih sportskih događanja itd. E sad, u Splitu se još mora stvoriti konačna odluka i stav o tome – obnavljati stadion Poljud ili ga srušiti, a na njegovu mjestu sagraditi novi ili graditi novi stadion na drugome mjestu. Sadašnji kao takav ne može ostati, star je 50-ak godina i potrebna mu je temeljita rekonstrukcija.
Kao Splićanin, kako ste doživjeli da Hajduk opet nije osvojio titulu?
Ha, slušajte… Moram paziti što govorim u svojstvu ministra sporta, ali kao velikom hajdukovcu… Teško mi pada, naravno. Pazite, danas je jako puno splitske mladosti koji su sada već na fakultetu, a nisu osjetili što znači osvojiti titulu i to me žalosti. Također, nemamo ni nekakav uspjeh u Europi. Grad s takvom povijesti, nogometnom tradicijom, velikanima… Jednostavno, nije normalno ni prikladno, ali treba vidjeti kako će se definirati ubuduće i upravljanje klubom i koji će model odabrati Splićani. Mislim da Hajduk zavrjeđuje – posebno zbog ove ljubavi i entuzijazma koji ne samo Splićani, nego jako velik broj ljudi iz Hrvatske daje tom klubu – da bude ozbiljan konkurent, netko tko će konkurirati za titulu svake godine i tko će se boriti i na europskoj razini. Možda nisam dovoljno jasno spomenuo… Kad govorimo o ulaganjima u Split ili u Poljud, govorimo i o stvaranju uvjeta i za kamp. Poljud, odnosno Hajduk, ima jedan pomoćni sportski teren, to nije realno. Dakle, govorim o cijelom zahvatu, ne samo o stadionu, ali trebamo imati nekakvo suglasje.
Vratimo se malo na vaše početke – studirali ste u SAD-u. Kako vas je to oblikovalo?
Proveo sam ondje gotovo deset godina jer sam i studirao i magistrirao, a prvih godinu dana išao sam u četvrti razred srednje škole. Onda sam još za vrijeme i nakon magisterija radio, tako da sam zaokružio desetak godina. Najviše sam bio u državi Delaware, malo južnije od Philadelphije, a posljednjih nekoliko godina u Philadelphiji. Bilo je to jako dobro životno iskustvo. Mnogo sam naučio. Model obrazovanja u Americi baziran je baš na znanju u praksi i na praktičnim znanjima, na usvajanju cijelog niza znanja i vještina koji nisu svedeni na samo memoriranje knjiga. Radili smo mnogo “analiza slučaja”, to je Harvardov model, bilo je jako puno seminarskih radova… Uglavnom, iskustvo koje me značajno oformilo i kao profesionalaca i kao osobu, a istodobno sam se, što mi je posebno bilo drago, uspio baviti sportom. Američki model sporta je dosta drukčiji od europskoga, sve je bazirano kroz taj školski, odnosno sveučilišni model, a ne klupski kao što je kod nas, a kad ste i u sportu i imate obveze, nemate praktički ni za što drugo vremena”.
Igrali ste ondje i američki nogomet…
To vam je zanimljiva priča. Dakle, došao sam u Oklahomu, u toj sam državi upisao četvrti srednje. Igrao sam kod nas nogomet, naš nogomet, ali nisam imao neki poseban talent. Onda se dogodio da im se ozlijedi kiker ispucavač, bio je tek početak sezone. Trener je tražio nekoga da ga zamijeni, nekoga iz nogometa. Ja sam po konstrukciji bio OK, ostali su bili malo manji od mene. Pita me bih li ja probao jer im treba zamjena, dva tjedna dok se ne vrati ozlijeđeni igrač. Kažem – mogu probati. Probao sam i dobro se iskazao. Zaljubio sam se u taj prekrasan sport koji je težak, gladijatorski, muški, a zahtijeva jako puno znanja i strategije, razmišljanja… Ostao mi je velika ljubav. Tada me primijetio i trener američkog nogometa pa regrutirao da dođem na koledž igrati kao rezervni. Tako sam se uključio u sveučilišni sport i igrao američki nogomet. Igrao sam i tenis za koledž, a i to je bilo jako zanimljivo, dobro iskustvo.
U Americi ste upoznali sadašnju suprugu, Amerikanku. Čime ste je pridobili da dođe u Hrvatsku? Zašto niste ostali u Americi kao mnogi, nego ste se vratili?
Uvijek sam imao ideju da ću se vratiti u Hrvatsku, nisam dvojio. Međutim, tamo mi je stvarno dobro išlo i što se tiče školovanja i posla, radio sam u izvanrednoj firmi, imao riješenu i dugotrajnu radnu vizu. Međutim, imao sam 28 godina i morate tada donijeti odluku – ako ostanete još dvije-tri godine, gotovo je. Nema više povratka, već ste u situaciji kad treba realizirati ulaganje, kupiti dom… Bio sam svjestan da se, ako se ne vratim u tom trenutku, realno više i neću vratiti, a srce me jako vuklo. Bio sam i politički aktivan. Ja sam gore zapravio razvio ljubav prema politici jer je bilo nekoliko lobističkih udruga Hrvata u Americi, nalazili smo se nekoliko puta godišnje. Sudjelovao sam kao student na tim druženjima na Capitol Hillu u Washingtonu kad bi se išlo lobirati kod određenih kongresmena, to je standardna praksa. Tada je bila tema vezana za Haaški sud i generala Gotovinu. Strašno mi se svidio taj način izravnog komuniciranja s vrlo važnim političkim dionicima. Tada je u biti nastala ljubav prema politici. No, strahovito me vukla natrag i želja da pridonesem Hrvatskoj kako znam i mogu. Vratio sam se, ali ne odmah u politiku, nego sam osnovao firmu i bio u poduzetništvu punih deset godina, u turizmu, s obitelji sam napravio respektabilnu tvrtku.
U politiku sam ušao tek 2017., ali kao državni tajnik. Tako smo supruga i ja nekih prvih dvije godine živjeli malo na daljinu. Hrvatska je i njoj posebna ljubav. Hrvatska je prekrasna zemlja koja nudi jako puno, zemlja s jako visokom kvalitetom života. Naši ljudi to često ne vide.
