U 2026. godini, dok Bosna i Hercegovina korača prema punopravnom članstvu u EU, Hrvatska se nalazi pred ključnim pitanjem: hoće li njezine luke ostati tek usputne stanice ili će postati generatori regionalne moći?

Analiza Geoekonomskog ureda i istraživanja provedena na Sveučilištu u Mariboru ukazuju na to da se odgovor krije u revalorizaciji Šibenika. Dugo vremena zarobljen u “turističkoj monokulturi”, Šibenik je zanemario svoju prirodnu ulogu – biti maritimna vrata za Kanton 10. Livno, Tomislavgrad i Kupres nisu samo pasivno zaleđe; to su energetski i sirovinski bazeni čiji potencijal trenutno guše visoki transportni troškovi.

Pruga od milijardu eura

Glavna prepreka geoekonomskoj integraciji je zastarjela infrastruktura. Projekt modernizacije i izgradnje pruge Knin – Livno, čija se vrijednost procjenjuje na iznos između 700 milijuna i 1,05 milijardi eura, ne smije se promatrati isključivo kroz tablice povrata investicije. To je investicija u nacionalnu sigurnost. U uvjetima kada regionalni rivali aktivno preusmjeravaju robne tokove, ova logistička vertikala postaje brana marginalizaciji hrvatskog logističkog prostora.

Luka Šibenik se u 2026. profilira kao “agilna boutique luka”. Dok Rijeka i Ploče vode bitku za kontejnere, Šibenik je idealan za specijalizirane terete drvne i prerađivačke industrije iz BiH.

Tonaža u lukama

Uz digitalizaciju granica (Smart Borders) i outsourcing administrativnih procesa, Šibenik nudi najkraći i najbrži put do globalnih tržišta Sjeverne Afrike i Bliskog istoka. Zaključak: Hrvatska meka moć u Bosni i Hercegovini u 2026. godini ne mjeri se deklaracijama, već kilometrima pruge i tonažom u lukama.

Povezivanjem Šibenika s Kantonom 10 stvaramo koherentnu ekonomsku regiju koja osigurava demografsku opstojnost i neutralizira vanjske pritiske. Vrijeme je da logistika postane instrument državne doktrine.