Svatko tko se imalo bavi poslovnim svijetom svjestan je da je fraza “Follow the money” (u prijevodu: slijedi tijek novca) jedna od najvažnijih. Tako je i u Hrvatskoj pa se o tome raspravljalo na jednom od panela na PD CRANE forumu. Naime, u organizaciji Poslovnog dnevnika i Udruge hrvatskih investitora i poslovnih anđela, u srcu Žumberka okupili su se razni stručnjaci i političari, a pričalo se, između ostalog, o financijskim strategijama i onome što je u pozadini svake investicije, a to je kapital.

Rasprava je krenula oko prereguliranosti. Naime, banke se sve više približavaju klijentima, s druge strane kriteriji rizičnosti se podižu, pitanje je stoga utječe li prereguliranost na mogućnost banaka u financiranju poslovnih subjekata i na koji način. O tome je nešto detaljnije rekao predstavnik PBZ-a Andrija Hren, direktor za proizvode korporativnog bankarstva.

Europa ima mala ulaganja u usporedbi s Amerikom i Kinom. Nekada smo bili lideri u razvijanju novih tehnologija, a danas kaskamo zbog zaostajanja u financijskim sustavima.

Adrian Ježina

Akvizicije i fondovi

“Što se tiče regulacije, nakon 2008. godine ona uzima sve veći teret na financijskim tržištima, ali traže se načini kako pristupiti i omogućiti rast. Posljednjih godinu dana krenuli smo u inicijativu izdavanja minibonda koji je krojen za manje i brzorastuće kompanije. To nije nova ideja, u Italiji je prisutna godinama. Kako se mijenja svijet, tako se i mi moramo mijenjati. Postoji puno tvrtki koje imaju dobre rezultate, a nisu tradicionalne da raspolažu nekom čvrstom imovinom. Puno tih poduzetnika želi pristupiti tržištu kapitala i zato smo uzeli taj koncept”, rekao je pa se osvrnuo na ELITE program koji pruža edukaciju i podršku putu rasta.

“Taj program je počeo kao priprema za listanje na burzu. Takvi programi postoje u Europi i sve se proširilo pa je trenutačno to mreža različitih kompanija koja ima 1750 članova te 660 tisuća zaposlenih na razini Europe. To je dobro mjesto da kompanije prikupe znanje i razviju mrežu kontakata s onima koji su to sve prošli i tako pristupe prikupljanu kapitala na način koji je njima najbolji.”

Jedan od modela rasta i širenja je akvizicija, a o tome je pričao predsjednik Uprave Telemacha, Adrian Ježina.

“Za poduzetnika je bitno da financijski ekosustav funkcionira dobro. Kada pogledamo Telemach, kupljeno je nekoliko tvrtki i kompanija danas vrijedi puno više, to je donijelo konkurentnost. Mi u tom razvoju koristimo bankovne kredite i leasing da bismo mogli brzo rasti. Mislim da se dobrim pokazuje ono što vidimo u Hrvatskoj, primjer Rimca, Infobipa, Pan-peka, kojima pomaže private equity kapital da se konsolidira tržište i dobije se svježi radni kapital te se donesi nova vrijednost. To daje poguranac gospodarstvu u Hrvatskoj.

konkurentska prednost

Zašto nekima posao raste, a drugi se godinama vrte ukrug?

promo

Nissan na hrvatsko tržište dovodi novu generaciju modela koji je obilježio razvoj električnih automobila

Naš private equity ima svoje ulagače, njima je bitno da imaju integritet ulaganja i da se isplati sve do zadnjeg koraka. Za ovu regiju bitno je da dolaze veći, renomirani ulagači, oni dovode kompletno drugi sustav kontrole koji je više anglosaksonski i to je u dobrom odnosu sa smanjenom birokracijom, imaju dobar balans i zato su konkurentniji na svjetskom tržištu”, rekao je pa pojasnio razliku anglosaksonskog pristupa u odnosu na europski.

“Europa ima mala ulaganja u usporedbi s Amerikom i Kinom. Nekada smo bili lideri u razvijanju novih tehnologija, a danas kaskamo zbog zaostajanja u financijskim sustavima. Opisao bih to tako da je u Americi sve dozvoljeno dok vam ne zabrane, a u Europi je sve zabranjeno i onda se snađi ako možeš proći.”

O tome kakvo je stanje s fondovima u Hrvatskoj i trendu kredit fondova u Europi, govorio je Ivan Kurtović, glavni izvršni direktor u Interkapitalu.

“Amerika uglavnom predvodi taj trend kredit fondova, to je tamo prisutno 10, 15 godina. Nakon 2008. i financijske krize banke su zaoštrile postupke kreditiranja i onda je to bila prilika fondovima. Europa uvijek kaska, između ostalog, zbog regulacije. Kaže se da Amerika inovira, Kina proizvodi, Saudijska Arabija financira, a Europa regulira. Mi zaostajemo, između ostalog, zbog regulacije financijskog sustava.”

U Europu dolazi i poduzetništvo kroz preuzimanje, vidi se polako dolazak toga i u Hrvatsku?

“Dva su faktora koja su utjecala na to. Naime, puno je obiteljskih tvrtki koje su prije 30, 40 godina počele, a ti poduzetnici su sada stariji i možda nemaju nekog u obitelji da preuzme posao. Dolaze problemi jer nemaju kome predati biznis. No, postolje ljudi koji preuzmu, kupe kompaniju pa je sa svojim znanjem dignu i onda je kasnije ili prodaju ili posluju dalje. Tu ima puno prostora, bit će to novi trend u Europi”, kaže Kurtović, koji se nadalje osvrće na IPO (inicijalnu javnu ponudu dionica) i zašto je u području srednje i jugoistočne Europe to jako slabo.

U što investirati?

“Rekao bih da je to do kulture i razine diversifikacije rizika jer, ako je kompanija listana na burzi, vi ste ipak otporniji. Statistika kaže da je 96 posto kompanija u Europi, koje su veće od 100 milijuna eura prihoda, u privatnom vlasništvu. U Americi pak imate rijetko koju da je ostala u privatnom vlasništvu. Svi su otišli na burzu. Zašto? Kada dođe kriza, dođete na burzu i kažete da trebate novi kapital i taj sustav je otporniji.

Kada je 2008. bila velika kriza, banke u Americi su se oporavile, a u Europi je taj oporavak bio sporiji jer su kompanije imale puno duga u bankama koji su poslije vraćale. Moramo raditi na edukaciji i poticati kulturu poduzetništva. Bolje je imati 20, 30 posto kompanije koja je prisutna u deset zemalja i vrijedi nekoliko milijardi, nego 100 posto kompanije koja je lokalna”, za kraj je otkrio i u što bi bilo pametno investirati danas.

“Rekao bih da čovjek treba poći od sebe i vlastitih sklonosti riziku pa tu graditi svoju investicijsku priču. Glavna razlika u posljednjih 20 godina je da živimo u inflatornom okruženju. Inflacija je tu i ona neće nestati. Samim time priča štednje i držanja novca u banci ili u obveznicama nije dostatna. Mislim da ćemo svi mi morati postati nositelji rizika.

Uvijek sam nekako advokat kvalitetne raspodjele imovine i mislim da mnogo ljudi u Hrvatskoj ima puno toga u nekretninama, a sve nakon toga je riskantno. Kada si investiran, tema nije inflacija, nego koliko rizika si preuzeo i koliko zarade i povrata očekuješ. Rizik postoji, ali zato se ne stavi sve u jedno, već se treba raspodijeliti na sve pomalo, da nisi dominantan u jednom”, zaključio je.