Svijet u kojem se danas posluje prolazi kroz najbržu transformaciju u modernoj povijesti, a poduzetnicima, neovisno o njihovoj veličini, nikada nije bilo teže ploviti kroz složene regulatorne i tržišne izazove. Zajednički glas i svojevrsna prva linija obrane, uza sva povremena razmimoilaženja, za hrvatske su poduzetnike uvijek bila strukovna udruženja u okviru njihove krovne organizacije – Hrvatske gospodarske komore (HGK). Stoga i veliki izborni ciklus koji je u tijeku, a obuhvaća cijeli sustav od 43 strukovna udruženja i još 15 zajednica, ima poseban, strateški značaj.
Nakon velike reforme komorskog sustava prije četiri godine, u samom djelovanju udruženja i zajednica izravno mogu participirati, kandidirati se i biti birani samo oni gospodarstvenici koji plaćaju članarinu HGK. Stav je Komore da bi bilo kakvo drugačije postavljanje stvari značilo manju vrijednost za novac za tvrtke koje članarinu plaćaju, bilo obvezno ili dobrovoljno. Kroz ovaj je izborni ciklus dosad već prošla polovica tijela, izabravši svoje predstavnike pred zakonodavcem iz redova iskusnih i u realnom sektoru dokazanih menadžera.
Iz vodstva HGK objašnjavaju kako danas izgleda taj proces.
“Nakon najave izborne sjednice, kandidati se sami prijavljuju s prijedlogom programa djelovanja za naredno razdoblje. Struka odlučuje tko će zastupati struku. Na izbornoj sjednici ostale članice udruženja glasuju za kandidate na temelju prethodno predstavljenog programa rada”, ističe Maja Bogović, glavna tajnica HGK. Programi novih lidera u udruženjima otkrivaju i kako ona nisu usmjerena svako za sebe.
“Neki elementi se neizbježno prožimaju kroz sva udruženja i zajednice, zelena i digitalna tranzicija primjerice. Isto tako, s obzirom na nove trendove u industrijama i potrebu za digitalnom transformacijom, korištenje umjetne inteligencije i važnost kibernetičke sigurnosti, sve je više suradnji između udruženja i zajednica”, ističe Maja Bogović, navodeći kao primjer suradnju Udruženja za IT i Zajednice za obrambenu industriju.
Koliko su programi rada konkretni i kako su usmjereni, pokušali smo dobiti informacije od nekih od novih lidera udruženja. Sergio Galošić, predsjednik Uprave Klimaopreme, koji je u lipnju preuzeo vodstvo Udruženja metaloprerađivačke industrije HGK, sektora koji nosi više od 16 posto ukupnog hrvatskog robnog izvoza, fokus namjerava staviti na konkretne inicijative koje će pomoći jačanju proizvodnje veće dodane vrijednosti.
“Poslujemo na tržištu na kojem se konkurentnost danas sve manje može graditi na cijeni rada, a sve više na produktivnosti, tehnologiji, znanju i brzini prilagodbe”, ističe Galošić koji rješenje vidi u hitnoj tehnološkoj modernizaciji. Automatizaciju, robotizaciju, digitalna rješenja i umjetnu inteligenciju ne treba, kaže, promatrati prvenstveno kroz pitanje koliko će radnih mjesta zamijeniti, nego koliko će omogućiti našim tvrtkama da s raspoloživim ljudima proizvedu više, kvalitetnije i konkurentnije. Dokazuje to i iskustvom tvrtki koje su već prošle taj put i time postigle povećanje efikasnosti i konkurentnosti.
Istek ugovora drvnog sektora
Nedavno usvojen Nacionalni plana razvoja industrije do 2034. metalci vide dobrim strateškim okvirom, ali traže hitno pretakanje ciljeva u jednostavne i dostupne programe potpora za ugradnju robota i novih proizvodnih linija, i to ne samo za male, već i za srednje kapitalizirana i velika industrijska poduzeća koja vuku izvoz, investicije i industrijske lance vrijednosti.
Drugi velik izazov za njega predstavlja pitanje energije i troškova dekarbonizacije. Jer, kao što poduzetnici upozoravaju, imperativ održivosti postaje uteg europskoj proizvodnji, koja mora ulagati u zelenu tranziciju i natjecati se s onima koji nemaju slične troškove energije i emisija CO2.
“Zelena tranzicija mora očuvati i konkurentnost europske proizvodnje. Zato su industriji potrebni konkretni mehanizmi – snažnije korištenje EU i nacionalnih fondova, kompenzacija dijela neizravnih troškova CO2 te potpore za ulaganja u energetsku učinkovitost, obnovljive izvore energije i dekarbonizaciju proizvodnih procesa”, ističe Galošić.
Drvni sektor uvijek je bio vezan uz HGK zbog uspjelog povezivanja tvrtki iz sektora s državom i Hrvatskim šumama oko kvotnog sustava raspodjele sirovine. Taj ugovor, točnije Pismo razumijevanja, istječe iduće godine i na njegovoj obnovi ili nadomještaju zasigurno će biti angažirana i Martina Ravlić Marijanović, direktorica Slavonija DI, koja je u srpnju imenovana za predsjednicu Udruženja drvno-prerađivačke industrije HGK. Ne ulazi puno u detalje oko same pripreme pregovora, no uvjerena je da su Vlada i resorno ministarstvo prepoznali značaj i potrebu pripreme novog pisma razumijevanja. Teško će se po njezinim riječima poduzetnike u drvnoj industriji moći zaštititi od novih administrativnih nameta, budući da je pred vratima provedba EUDR direktive, kojom su obuhvaćeni i svi proizvodi od drva, te će morati imati dokaz o zakonitosti sječe, geolokacijsku oznaku podrijetla i potvrdu da nisu povezani s deforestacijom.
“To znači prilagodbu poslovanja od proizvođača namještaja do izvoznika peleta kroz usklađenje dokumentacije, digitalizaciju procesa i osiguranje transparentnosti lanca opskrbe. Za drvnu industriju to otvara brojne prilike, ali i brojne razvojne izazove”, kaže Martina Ravlić Marijanović. Za tvrtke to će predstavljati nužna velika kadrovska i financijska ulaganja u digitalizaciju sustava sljedivosti i snosit će veći administrativni teret. No, s druge strane, može i dati određenu konkurentnost na tržištu pred tvrtkama koje neće zadovoljavati ovu zakonsku obvezu i imati EURD dokumentaciju.
Zidovi za obrambenu
Dok se iz drvnog sektora, kao i ostali poduzetnici u klasičnoj industriji, bore s recesijom na Zapadu i sirovinama, hrvatska obrambena industrija proživljava povijesnu potražnju na globalnom tržištu, ali nailazi na administrativne i financijske zidove na domaćem terenu. Izborni program Zajednice obrambene industrije HGK za razdoblje 2026.–2030., koju ponovno vodi predsjednik Uprave HS Produkta Željko Pavlin, kao prvu i najbolniju točku navodi – bankarske blokade.
“Na europskoj razini odnos prema financiranju obrambene industrije značajno se mijenja, ali naše tvrtke u praksi još nailaze na prepreke u bankarskom financiranju investicija, povećanja proizvodnih kapaciteta i razvoja novih proizvoda”, upozorava Pavlin, ističući da banke zbog krutih tumačenja ESG smjernica i dalje otežano prate vojne investicije.
Druga bolna točka je brzina domaće administracije kod izdavanja izvoznih dozvola, koja ne smije ugroziti brzinu isporuke na međunarodnom tržištu. Pavlin rješenje i proboj u europske i NATO lance dobave vidi upravo u sinergiji o kojoj govori i centrala HGK – da se poseban potencijal vidi u povezivanju tradicionalne obrambene industrije s hrvatskim ICT sektorom, startupovima i tehnološkim kompanijama, posebno u područjima umjetne inteligencije, kibernetičke sigurnosti, robotike i besposadnih sustava.
Upravo se taj IT sektor, koji bi trebao ponuditi tehnološka rješenja za robote i pametno oružje, nalazi pod neviđenim regulatornim pritiskom Bruxellesa. Komentar iz Udruženja za informacijske tehnologije HGK, koji vodi predsjednik Stjepan Sučić, prvi čovjek Končar – Digitala, upozorava da usklađenost s propisima ne smije biti samo mrtvo slovo na papiru, ali i otvoreno detektira institucionalni kaos koji se događa na tržištu.
“Ključni izazov više nije sam sadržaj pravila, nego njihova nestabilnost i preklapanje. AI Act je ovog ljeta bitno promijenio dinamiku jer je Digital Omnibus usvojen kao Uredba (EU) 2026/1744 i stupio na snagu 27. srpnja 2026., čime je pomaknuo rokove nekih zadanih obveza iz AI Act-a”, objašnjava Sučić.
Rezultat je paradoks: tvrtke su dobile na vremenu, ali su izgubile pravnu izvjesnost jer prateće smjernice kasne, a Hrvatska i još nekoliko članica Europske unije još nisu ni odabrale nadzorno tijelo za umjetnu inteligenciju. S druge strane, na polju kibernetičke sigurnosti izazov je suprotan, jer popuštanja nema. Rokovi nisu odgođeni, a obveze su već tu. Konkretno, primjena obveze prijave incidenata iz Akta o kibernetičkoj otpornosti (CRA) startala je prije deset dana.
Podizanje svijesti potrošača
“Praktični problem nije pravni, nego operativni: mnoga mala i srednja poduzeća nemaju kapaciteta za takvo izvještavanje, a u obuhvatu su Direktive NIS2”, upozorava Sučić, no dodaje da strogi CRA propisi ujedno postaju i velika prilika za domaću cyber industriju – ako domaći stručnjaci stignu reagirati prije nego što tržište popune strani pružatelji.
Da se svi ovi tehnološki, izvozni i regulatorni izazovi na kraju prelijevaju na bazični život građana i cijene na policama, najbolje pokazuje lanac proizvodnje hrane, u kojem su se promjene u vodstvu dogodile u srpnju i rujnu ove godine. Pred vratima Udruženja poljoprivrede HGK, koje vodi Miroslav Božić iz Hrvatske industrije šećera, nalazi se rješavanje dugoročne održivosti sela, posebice u svjetlu mogućeg smanjenja proračuna EU za poljoprivredu nakon 2027. a to će, smatra, više nego ikad od zemalja članica zahtijevati što bolji odabir prioriteta.
“U našem smo programu naglasili da ćemo u komunikaciji s nadležnim tijelima dati svoj doprinos u odabiru takvih prioriteta i njihovom vrednovanju u novom Strateškom okviru ZPP za Hrvatsku”, ističe Božić.
Kao ključne preduvjete za stvaranje veće dodane vrijednosti Božić iznosi jasan zahtjev državi: “Osiguranje dugoročne predvidivosti korištenja poljoprivrednog zemljišta. Tu prije svega mislim na stabilan i transparentan zakonodavni okvir za raspolaganje državnim zemljištem, uz mogućnost dugoročnog korištenja”, ističe Božić.
U uvjetima sve dramatičnijih klimatskih promjena, prioriteti moraju postati i ulaganja u sustave navodnjavanja te očuvanje i poboljšanje kvalitete tla.
Taj poljoprivredni temelj izravno diktira preživljavanje Udruženja prehrambeno-prerađivačke industrije HGK, na čije je čelo u rujnu izabran Ivan Ostojić, član Uprave Podravke. Ovaj sektor, koji predstavlja kralježnicu domaće stabilnosti hrane, nalazi se u sendviču između skupe administracije, kroničnog nedostatka domaće sirovine. Zbog slabe domaće proizvodnje, prerađivači su ovisni o uvozu bazičnih sirovina i izloženi globalnim cjenovnim šokovima. Zato novo vodstvo prehrambenog sektora, uz borbu za konkurentnost, najavljuje i agresivniju komunikaciju prema samim građanima.
“Važan dio aktivnosti bit će i podizanje svijesti potrošača o strateškoj važnosti domaće proizvodnje hrane te o tome da odabirom hrvatskih proizvoda izravno podupiru domaće proizvođače, sigurnost opskrbe i otpornost hrvatskoga gospodarstva”, ističe Ostojić.
Iako izbori i dalje traju u preostalim udruženjima i zajednicama, dosadašnja polovica završenog ciklusa jasno ocrtava profil budućeg angažmana i svih ostalih novih predsjednika. Iz poruka onih s kojima smo razmijenili mišljenja, jasno se ocrtava daljnji smjer i ključne teme. Bez obzira na sektor, novoizabrani čelnici fokus stavljaju na pretvaranje regulatornih obveza u prilike za privlačenje kapitala i tehnološki napredak. Zato izbor nove mreže sektorskih lidera nije samo unutarnja stvar Komore, nego proces koji određuje koliko će čvrsto biti domaće gospodarstvo.
