Rastuća popularnost proteinskih proizvoda pomiče fokus sa same poljoprivredne proizvodnje na širu industrijsku i tržišnu perspektivu. Rast globalne potražnje za proteinskom hranom, pritisci na lance opskrbe i dugogodišnja ovisnost o uvozu soje i drugih proteinskih sirovina otvaraju prostor za nove proizvodne modele, ali i za domaće poslovne ambicije.
Hrvatska, tradicionalno percipirana kao poljoprivredna periferija Europske unije, mogla bi se pozicionirati kao relevantan europski igrač u proteinskoj industriji, vjeruje Zvonimir Sedlić, osnivač i direktor tvrtke NutriS, koji naglašava o koliko je ekonomsko jakoj, a ipak nišnoj proizvodnji riječ.
“Kada govorimo o globalnom tržištu proteina, ono vrijedi između 50 i 60 milijardi dolara te raste između 12 i 15 posto godišnje. Procjene pokazuju kako će se do 2030. godine taj iznos poduplati”, kazao je Sedlić.
NutriS je u našoj zemlji izgradio jednu od prvih tvornica u Europi koja se specijalizira za preradu boba u visokokvalitetne biljne proteine, škrob i vlakna za ljudsku prehranu i prehrambenu industriju. Tvornica radi u partnerstvu s domaćim poljoprivrednicima i značajno doprinosi jačanju lokalne proizvodnje proteina baziranih na bobu umjesto uvoznim izvorima.
Pioniri na tržištu
Sjedište joj se nalazi u Novom Senkovcu, a tvorničkim procesima omogućuje se godišnji kapacitet od 45 tisuća tona, uključujući 15 tisuća tona proteina, 14 tisuća tona škroba i 3600 tona vlakana.
Upitan kako je došlo do ideje, Sedlić je naglasio koliko su za sve bile presudne potrebe kupaca, koji za NutriS dolaze iz inozemstva. “Kada govorimo iz aspekta Europe i Sjeverne Amerike, tamošnji potrošači traže ‘čiste’ i zdravije obroke. Gledaju što piše na pozadini etiketa, što jedu i odakle to dolazi. Traži se više vlakana u proizvodu, a manje aditiva”, rekao je Sedlić. NutriS je osnovan 2019. godine i osnivač tvrtke napominje kako je bila riječ o kapitalno intenzivnom projektu čiji je prvi investicijski ciklus završio prošle godine. Nalaze se na brojnim europskim policama, a kao države u koje najviše izvoze Sedlić je izdvojio Njemačku, nordijske države i zemlje Beneluksa.
Osnivač kompanije pojasnio je da se njihov proizvod može jesti, ali prodaje se i tvrtkama koje ga potom dodaju u proizvode poput proteinskih shakeova i proteinskih pudinga. Širok je spektar proizvoda u koji se ovaj hrvatski protein iz boba može ugraditi. Sedlić je naglasio da kad su kretali takav proizvodni pogon u Hrvatskoj nije postojao.
“Prošle godine završili smo s više od 500 obiteljskih gospodarstava u organiziranoj proizvodnji, ta brojka govori da su ljudi zadovoljni, no jednako tako, to znači i da je RH potrebna industrija i uključenje u neke nove i dodane lance vrijednosti”, izjavio je Sedlić.
Osim mogućnosti iskorištavanja koju ima popularnost proteinskih proizvoda, za poljoprivredni sektor ostaje velik izazov demografskog pada u državi i sve manje mladih koji će nastaviti pratiti poljoprivredne trendove. Upravo zato pozornost treba staviti na novu generaciju domaćih poljoprivrednika i poduzetnika koji, izvan velikih sustava, redefiniraju što znači konkurentna i održiva proizvodnja hrane.
U tom kontekstu, u sklopu Agro Summita, iskustva Davida Pejića, direktora Zrno eko imanja i jednog od najnagrađivanijih mladih ekoloških poljoprivrednika u Europi i Maje Šulog, nasljednice obiteljske tvrtke Exotic King i dobitnice nagrade za najbolju mladu poljoprivrednicu Hrvatske lani, pokazali su motivacije mladih da ostanu u obiteljskom, poljoprivrednom poslu.
“Odluka da nastavim temelji se na viziji. Inspiriralo me što kao obitelj imamo viziju proizvodnje hrane koja čovjeka stvara na pravo mjesto. Vidimo ekološku proizvodnju kao rješenje, ali realnost je i da potražnja za njom raste”, izjavio je Pejić.
Pejić je prvo nagrađen kao najbolji ekološki poljoprivrednik na europskoj razini, a tek godinu kasnije je dobio priznanje u domovini. Mladi poljoprivrednik smatra kako je to testament da ekološka poljoprivreda nije u dovoljnom fokusu u RH.
Kulture izvan registara
Šulog je napomenula kako je ideju uzgajanja egzotičnih kultura u Hrvatskoj naslijedila od oca, a u počecima su sve proizvedeno prodavali u Nizozemskoj. No, mlada poljoprivrednica kaže da hrvatski građani sve više prihvaćaju nove kulture, kao primjer navodi batat, koji je danas popularan, a prije desetak godina rijetko tko u RH ga je konzumirao.
“Danas uzgajamo više od 50 različitih vrsta egzotičnog voća i povrća, a proizvode plasiramo većinski na domaće, ali i na europsko tržište. Bilo je komentara kako se određene kulture ‘nemaju mjesta na europskom tržištu’, no pokazali smo da se može uspjeti”, izjavila je Šulog.
Upitani što vide kao najveće rizike, Šulog je napomenula Exotic King planira tržištu predstaviti prerađevine od egzotičnog voća i povrća svoje proizvodnje, no izazov je što takvi proizvodi imaju kratak rok trajanja. Jedan od uspješnih primjera koje je ipak istaknula je – pivo od indijske banane. Uz to upozorila je kako se moraju oslanjati na vlastiti kapital; naime ne dobivaju poticaje jer kulture koje uzgajaju nisu upisane u registre. Pejić je upozorio na nedostatak radne snage. Ako Hrvatska želi iskoristiti priliku koju donosi rast potražnje za hranom, ključ neće biti samo u tehnologiji i investicijama, već u ljudima koji su spremni ostati i graditi vrijednost na domaćem tlu.
