Otpad u Gospiću, odnosno opasni otpad općenito, u proteklih se nekoliko mjeseci prometnuo u jedno od glavnih političkih pitanja u zemlji. Iza nas su mjeseci istražnih radnji, prosvjeda i pregovora nakon što je na lokaciji bivšeg industrijskog kompleksa PPK Velebit otkriveno ilegalno odlagalište s procijenjenih oko 44 tisuće tona otpada, od čega je dio opasan. Zato smo se na početku razgovora s ministricom zaštite okoliša i zelene tranzicije Marijom Vučković u emisiji Poslovni svijet s Ilijom Jandrićem vratili na sam početak.
Kako je moguće da se na gospićku lokaciju godinama dovozilo na desetke tisuća tona otpada, a da institucije za to nisu znale?
Gospić je potrebno promatrati u širem kontekstu nezakonitog djelovanja varaždinskog operatera, što sada pokazuje i istraga. Pregledala sam sve dnevnike, registre i očevidnike, počevši od 2014., kada je počeo promet tog operatera. Istaknula bih i da do 2020. godine u Gospiću nije postojala nijedna dozvola, a da je otpad, prema priopćenjima USKOK-a, već bio ondje. Ni ta prva dozvola nije trebala biti izdana. Nakon toga inspekcija je postupala, a podnesen je i zahtjev za poništenjem dozvole. Javnost opravdano pita kako je sustav sve to dopustio jer se to ponavljalo i na nekim drugim lokacijama, čije posljedice sada otklanjamo. Zato smo i komunicirali da je sustav potrebno unaprijediti. No, ovakav oblik decentralizacije očito nije bio dovoljno učinkovit i imao je posljedice, za koje bi bilo bolje da se nisu dogodile. Učinit ćemo sve da se to ubuduće spriječi. Što će još utvrditi istraga, pokazat će optužnica, a mi sada saniramo sve što možemo.
Kad kažete varaždinski operater, na koga mislite?
Mislim na tvrtke u kojima je odgovorna osoba bio gospodin Šincek. Riječ je o širem djelovanju varaždinskog operatera. Sa sigurnošću se može reći da otpad koji se sanira u Gospiću potječe iz Italije, Slovenije i Hrvatske. Utvrdit ćemo sve pojedinačne tokove, što je potrebno nama u Ministarstvu i Fondu za zaštitu okoliša kako bismo precizirali sve radnje koje je, osim založnog prava, moguće provesti radi smanjenja šteta. Najprije je potrebno zaštititi zdravlje i okoliš, a zatim ćemo nastojati smanjiti i imovinske štete.
Je li SOA o tome izvijestila na saborskom odboru?
Informacija da je SOA imala određene indicije koje je nekome proslijedila pojavila se nakon zatvorene sjednice saborskog odbora. Riječ je o pitanju nacionalne i unutarnje sigurnosti. Mogu ponoviti da se Vlada očitovala kako o tome nije imala saznanja. Dakle, SOA je izvijestila određena nadležna tijela, ali ne vrh države, odnosno izvršne vlasti.
Ostaje dojam da se odgovornost prebacuje na druge.
Sve razumijem. Riječ je o iznimno velikim količinama otpada i razdoblju od mnogo godina pa su pitanja javnosti opravdana. No, moramo pričekati da istraga utvrdi sve činjenice. Jedno je sigurno: nakon tako opsežne istrage, koju su pokrenula državna tijela, uključujući i međunarodna, optužnica će nam reći dovoljno i pomoći da se lakše odredimo prema svim pitanjima koja se postavljaju. Sada se moramo usredotočiti na sanaciju. Tijela kaznenog progona utvrdit će sve činjenice i o tome obavijestiti javnost. O svemu obavještavamo javnost, pa ćemo i o tome.
Što je danas u Gospiću onečišćeno, a što nije? Možete li građanima jamčiti da onečišćenje nije ugrozilo izvorišta pitke vode?
Prema izvješćima nadležnih tijela, onečišćenje nije ugrozilo izvorišta pitke vode, a rizik da bi se to moglo dogoditi u budućnosti procjenjuje se vrlo niskim. Nitko neće reći da rizika apsolutno nema, ali službene procjene govore da je zanemariv do nizak, ovisno o položaju izvorišta. Međutim, nitko ne treba zanemariti činjenicu da je riječ o krškom području i da je potrebno učiniti sve kako bi sanacija bila što prije završena. Nisu u pravu oni koji kažu da se to moglo riješiti tek tako i brže jer se ni u svijetu takve stvari ne odvijaju brže. Nitko ne može potrošiti desetke milijuna eura bez postupanja u skladu s propisima. Kada se za to steknu uvjeti, provode se i interventne mjere.
Jednu takvu mjeru proveli smo za neopasni otpad. Proveli smo žurni pregovarački postupak bez javne objave, a netko će pitati zašto to nije učinjeno prije. To smo napravili nakon dopune vještačenja, koje je pokazalo da postoji lokalno oštećenje ispod odlagališta te da su određeni spojevi prodrli do plićih podzemnih voda. Ne treba zanemarivati rizike, ali treba iznijeti točne činjenice. Takvo nas izvješće usmjerava prema sljedećim koracima: obavještavati javnost, nastaviti mjerenja i nadzirati cijelo područje. To i radimo.
Građani su tražili da se otpad ukloni u tri mjeseca, no plan sanacije predviđa 13 mjeseci?
Od potpisivanja ugovora.
Koji je realan rok za uklanjanje otpada?
Brzina postupaka nabave nije uvijek potpuno izvjesna, a i pregovarački postupak može završiti žalbom ili drugim komplikacijama. Prve dvije faze su započele: odabran je izvođač za uklanjanje otpada, a opasni crni otpad po svojim je svojstvima najopasniji. Zakopani otpad mješavina je opasnog i neopasnog otpada, s vrlo velikim udjelom kamenja i zemlje. Na kraju ćemo se baviti otpadom u skladištima i na još nekim mjestima.
Pokrenuli smo postupke za prve dvije faze, počelo je privremeno prekrivanje, a na temelju plana sanacije priprema se natječaj za zakopani otpad. Ako ne bude žalbi, u otvorenom postupku za odabir izvođača realno su potrebna dva do tri mjeseca, no želimo da postupak bude završen i prije.
Dakle, Nova godina pa još 13 mjeseci?
Tijekom ispitivanja tržišta, koje je bilo međunarodno, dobili smo odgovore koji su upućivali i na dulje, ali i na znatno kraće rokove. Odabrali smo srednju vrijednost i zadali si cilj da uklanjanje zakopanog otpada bude završeno otprilike godinu dana nakon početka radova. Trudit ćemo se da radovi počnu prije Nove godine. Ne možemo procijeniti hoće li biti žalbi.
Ako se ne varam, potrebno je zbrinuti 44 tisuće tona otpada u četiri faze?
Da. Riječ je o 650 tona neopasnog i 4500 tona opasnog otpada. Procjenjujemo da je još 6000 tona u skladištu, od čega je 1500 tona opasnog otpada. Naglašavam da je riječ o procjeni: sve će se i dalje uzorkovati i karakterizirati, a svi procjenitelji traže da sami uzmu uzorke. Preostali dio, gotovo 33 tisuće tona, odnosi se na zakopani otpad. U javnosti se nedovoljno govori i o mogućem udjelu kamenja i zemlje u toj masi otpada. Sve do čega otpad dopire početno je karakterizirano kao otpad, no u planu sanacije oprezno smo procijenili da udio zemlje iznosi 40 posto. Prema neobvezujućim informacijama onih koji su istraživali tržište, taj je udio i veći. To je jako važno.
Naš plan sanacije predviđa dvije varijante. Prvu preporučuju stručnjaci: karakterizaciju i separaciju otpada. Opasni otpad išao bi u inozemne energane ili na odlagališta otpada, a neopasni na odlagališta neopasnog otpada, kakvih ima i u Hrvatskoj, ili bi se s njim postupalo na neki drugi zakonit način. Dio kamenja i zemlje moguće je vratiti na lokaciju. Druga varijanta, kojoj su građani bili skloniji, je ukloniti sav otpad bez separacije, a izvođač odabran na natječaju morao bi ga zakonito zbrinuti i dokazati sljedivost tokova. Mislim da ćemo dopustiti obje varijante, a odluku ćemo donositi prema mjerljivim kriterijima. Najveći utjecaj imat će cijena, brzina izvođenja radova i ispunjavanje dodatnih ekoloških kriterija. Pretpostavljamo da je prva varijanta, koju zastupaju stručnjaci, realnija. No, ako je druga varijanta zakonita, brža i jeftinija, zašto bismo je odbili?
Što će biti s 4500 tona opasnog otpada? U Hrvatskoj ga se nema gdje spaliti?
Predviđena je oporaba u inozemnim energanama. Postoji velika zajednica ponuditelja koji imaju zakupe u energanama i to nije neuobičajeno.
Koliko će to koštati?
Za tih 4500 tona opasnog otpada u ponovljenom postupku nabave predvidjeli smo 4,7 milijuna eura bez PDV-a. Mnogi bi se zato trebali zapitati kakve su cjenovne signale slali svih ovih mjeseci. Ekonomski stručnjaci mogu procijeniti utječu li stalno dizanje panike, tvrdnje da je sve otrovano i javne poruke da je za to potrebno najmanje osam milijuna eura, na cijenu. Kao ekonomistica mislim da utječu, no ne morate vjerovati meni; to mogu reći i stručniji od mene.
Koliko će stajati cijeli projekt sanacije?
Vreće će stajati nešto manje od 400 tisuća eura, a prekrivanje nešto manje od 300 tisuća eura bez PDV-a. Ne možemo sa stopostotnom sigurnošću predvidjeti koliko će stajati uklanjanje otpada iz skladišta jer će biti potrebno izvesti dodatne građevinske radove, uzimajući u obzir zatvoreni prostor, statiku zgrade i slično. Samo uklanjanje, prema našoj procjeni i cijenama koje sada imamo iz provedenih postupaka, stajat će do šest milijuna eura. Postupak koji se odnosi na zakopani otpad procijenili smo na temelju masene bilance odnosa opasnog i neopasnog otpada. Trošak bi, naravno, mogao biti i niži, ovisno o udjelu kamenja i zemlje. Iz opreza smo pretpostavili da će se veći dio zbrinuti u energanama. Procijenili smo da bi trošak mogao iznositi do 40 milijuna eura, no vidjet ćemo što će pokazati tržišni postupak. Bez obzira na to hoće li postupak biti otvoren ili ne, trudit ćemo se da bude što brži kako bismo što prije sklopili ugovor i započeli radove. Moguće je i da tržište pokaže da će trošak biti niži.
Tko će to platiti?
Upisali smo založna prava. Izmjene zakona, neovisno o tome što vrijede od trenutka donošenja, predviđaju proširenje tog prava s pravne osobe na povezana društva i osobe, odnosno na cjelokupnu imovinu, a ne samo na nekretnine pravne osobe koja je odgovorna. To je važno radi zaštite naših imovinskih interesa, stvarne naplate i proboja pravne osobnosti. Ovdje nije moguće vratiti otpad jer je došlo do miješanja pošiljaka. Dosta pošiljaka vraćamo, mislim da smo ih u proteklih godinu dana vratili oko 200. Nemamo podatke o ukupnoj šteti. Financijsku štetu pokušat ćemo umanjiti traženjem pomoći međunarodnih tijela, i financijske pomoći, ali i pomoći pošiljatelja.
Za sanaciju su odabrane i neke tvrtke koje su prije poslovale s pojedinim akterima povezanim s ovim slučajem. Je li Ministarstvo, osim formalnog ispunjavanja uvjeta, provjeravalo i njihove prijašnje poslovne odnose?
Imamo podatke iz našeg elektroničkog očevidnika i s priličnom sigurnošću možemo zaključiti koje su tvrtke poslovale s operaterima osumnjičenima za nezakonito gospodarenje otpadom. To ne znači da su se i te tvrtke ponašale nezakonito, no to će utvrditi istraga. Uvijek imamo pravo i obvezu utvrditi odgovornost svih subjekata koji su sudjelovali u poslovanju s pošiljkama otpada, a zatim se od njih naplatiti. Što se tiče našeg postupka nabave, cilj je sanirati otpad.
Je li itko u državnom sustavu snosio odgovornost zbog Gospića, osim što je uhićen glavni inspektor?
Nisam sigurna da je uhićen zbog tog slučaja. Informacije koje su nam javno dostupne, kao osobama na visokim dužnostima koje nisu u tijelima što provode istražne radnje, su sljedeće: bivši glavni državni inspektor uhićen je u drugom slučaju, a ne zbog ovoga. Mislim da je riječ o kamenolomima. Gospodin Šincek iznio je, kao osumnjičenik u ovom postupku, optužbu povezanu s bivšim glavnim državnim inspektorom. Ta je optužba ozbiljna, ali u ovom trenutku ne možemo utvrditi je li bivši glavni državni inspektor bio umiješan u ovaj slučaj.
Oporba je tražila i vašu ostavku. Osjećate li odgovornost?
Nisu to prvi put tražili. I tada sam odgovorila pitanjem pa ću i sada: je li doista odgovoran ministar u tijelu koje je osnovano sredinom svibnja 2024. za pošiljke otpada koje su nastajale u centraliziranom sustavu kakav nije uspostavila sadašnja HDZ-ova vlada, nego postoji već 20 godina? Osobito su takvi oblici decentralizacije uvedeni 2013. i 2014. godine. Je li odgovoran za tokove koji nisu bili odgovarajući, a nastali su na temelju dozvola koje nije izdavalo njegovo tijelo? U tih dvije i pol godine počeo je sanaciju Biljana Donjih, započeo sanaciju preostalog nesaniranog dijela Salonita, kako-tako donio odluke o sanaciji Samobora, Poznanovca i dviju faza Gospića…
Postoji li nešto u istrazi što bi vas ipak navelo da preuzmete odgovornost?
Ne u istrazi. Ono što mene mora zabrinjavati je hoćemo li stići na vrijeme i hoće li se onečišćenje proširiti. Naravno da moramo biti odgovorni za sanaciju i za to da se onečišćenje ne proširi. Tu odgovornost ne možemo izbjeći niti to pokušavam. Mogu biti odgovorna ako ne krenemo na vrijeme. Nijedan subjekt neće ući u taj posao bez ozbiljne provjere, uzorkovanja i vještačenja, slanja uzoraka u inozemstvo te zaprimanja povratnih informacija.
Što bi se trebalo ostvariti do kraja mandata da biste rekli: ‘Uspjela sam’?
Nominalni nositelj sanacije je Fond za zaštitu okoliša, tijelo za koje je Ministarstvo zaštite okoliša na poseban način odgovorno. U izvješću Geotehničkog fakulteta nije navedeno da je potrebno provesti žurnu sanaciju, ali jest da je treba provesti pravodobno.
Dobro, što biste onda u preostalih godinu i pol mandata smatrali uspjehom?
Završetak triju faza sanacije otpada.
Lokalno stanovništvo koje živi u blizini cementara u kojima će se spaljivati otpad iz Gospića pobunilo se, iako se otpad ondje spaljivao i prije. Jeste li pogriješili u komunikaciji, odnosno jeste li građane trebali ranije obavijestiti?
Postoji interventna odluka Vlade. No, nije donesena zato što cementare to ne bi smjele raditi, nego zato što je odabrani izvođač, nakon provedenog postupka javne nabave, na kraju odustao. Zatim smo odlučili da nećemo provoditi novu nabavu, nego da će posao, po istoj cijeni, obaviti oni koji su za to ovlašteni i imaju dozvole.
Dakle, nije riječ o intervenciji u njihov posao, koji imaju pravo obavljati. Da to ugovaraju s privatnom tvrtkom, ne bi morali nikoga informirati. Hrvatska i cijela Europa 2008. godine suočile su se s bolešću kravljeg ludila. Tada je odlučeno da će se koštano-mesno brašno spaljivati u cementarama. Ako to pretražite, hoćete li pronaći prosvjede i reakcije? Ovdje govorimo o otpadu i ključnim brojevima koji su dio njihove redovite djelatnosti jer se otpad koristi kao energent u proizvodnji. Oni to redovito rade.
Ali, građani to očito ne znaju. Je li riječ o pogrešci u informiranju?
Ne, riječ je o pogrešci u dezinformiranju. Oko građana se kreću neki saborski zastupnici, ljudi koji su prisegnuli u Hrvatskom saboru, a pritom miješaju opasni i neopasni otpad. Cementare su veliki i ugledni poslovni subjekti. Ne bi prihvatile taj posao da nije u skladu s propisima, uz naše analize, kao ni bez vlastitih analiza, jer je riječ o dijelu njihova proizvodnog procesa. Ni Vlada ne bi na svojoj sjednici donijela nešto nezakonito. Razumijemo, međutim, da je potrebno dodatno raditi na povjerenju građana. Poći ćemo od sebe. Posljedica je to, kako sam rekla, vrlo decentraliziranog sustava gospodarenja otpadom. Zato smo prihvatili koordinaciju koja gotovo znači centralizaciju, ne u smislu izdavanja dozvola, nego cjelovitog nadzora. To se vidi iz predloženih izmjena zakona. Treće, a to ne ovisi o nama, apeliramo na odgovornost pri iznošenju stavova: ne treba se voditi pogrešnim političkim poenima koji nisu u skladu s javnim interesom niti otežavati rad tijelu koje postupa pravilno jer je to strašno.
Koliko Hrvatska ima lokacija ozbiljno onečišćenih nezakonitim gospodarenjem otpadom i koliko bi stajala njihova sanacija?
Teško mi je reći koliko je lokacija ozbiljno onečišćeno. Imamo i zakonita odlagališta opasnog otpada, čiji upravitelji, u pravilu gradska komunalna društva, moraju provoditi zakonom propisani monitoring. Ako posumnjaju na onečišćenje, trebaju provesti i dodatni monitoring. Tako smo Gradu Zagrebu poslali preporuke da provede dodatni monitoring zbog odrona i nedovršene sanacije Jakuševca, kao i zbog problema s otpadnim vodama. Kada je riječ o zaštiti okoliša i mogućim uzrocima onečišćenja, imamo pravo upozoravati.
Sada se bavimo sanacijom lokacija koje smo uvrstili u plan gospodarenja otpadom. Imamo stare crne točke za koje nisu provedena tako detaljna istraživanja kao u Gospiću. Zato je teško uspoređivati Gospić s drugim lokacijama. Zaduženi smo provesti onoliko analiza koliko je potrebno da se pokrene postupak javne nabave. No, ako postoji sumnja, a mi smo zaduženi za lokaciju, uzimajući u obzir i ovo iskustvo, naručivat ćemo dodatni monitoring u interesu građana. Za Poznanovac, gdje je riječ o kombinaciji opasnog i neopasnog otpada, donesena je odluka o sanaciji. Isto vrijedi za Samobor, gdje je riječ o neopasnom otpadu. Za Benkovac tek predstoji izrada plana sanacije, a za Pazin, gdje je riječ o neopasnom otpadu, plan sanacije već je donesen. No, imovinske štete su velike.
