Lokacija? – Odlična! Kvalificirana radna snaga? – Imamo! Cilj? – Biti konkurentan! Ukratko je ovo slika Hrvatske kada je digitalizacija u pitanju. Kako uopće izgledamo u usporedbi s ostatkom Europe i svijeta, na čemu se trenutačno radi i kakva nam je budućnost, e o tome se govorilo na konferenciji Američke gospodarske komore u Hrvatskoj (AmCham) “Digitalna Hrvatska 2030.”
Poslovni imperativ
Naime, digitalna transformacija utječe na produktivnost, konkurentnost, gospodarski rast… pa je izgradnja digitalnog ekosustava iznimno važna. Predsjednik Uprave Spana Nikola Dujmović kaže kako nam za to treba strategija na papiru, “a ne da se jednom godišnje o tome priča na konferenciji.”
“Ne možemo čekati da se IT industrija sama rodi, moramo joj pomoći”, tvrdi pa kaže da za to trebamo sljedeće stavke: porezni i legalni okvir, te vladu kao partnera, ali i korisnika. Ministar pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Damir Habijan pak govori kako je kamen temeljac digitalne transformacije u Hrvatskoj centar digitalnih usluga, projekt vrijedan 250 milijuna eura, na kojemu se trenutačno radi. Osim toga, po njemu je pitanje sigurnosti djece i maloljetnika na vrhu liste prioriteta.
“Imamo određene primjere iz svijeta koji nastoje to regulirati, ali cilj je da postignemo regulaciju na razini EU-a. Naime, pitanje verifikacije dobi na razini Europe je između 14 i 16 godina što znači da nema točnog i jednoznačnog odgovora, ali je tu i pitanje tehničkih ograničenja. Kako osigurati da nešto što je u zakonu postavljeno kao dob, tehnički bude provedivo. Na tome trenutačno radimo”, kaže Habijan pa dijeli podatak o tome da su Hrvati iznad prosjeka Europske unije (54 posto) kada su u pitanju osnovne digitalne vještine. Naime, mi smo na 59 posto. Na konferenciji se razgovaralo i o pojmu koji je sada sve popularniji, a radi se o digitalnoj suverenosti.
Ministar smatra da svaka država, pored svog tradicionalnog identiteta koje čine granice, himna, grb, danas mora imati i osigurati digitalna prava, želi li biti suverena. Nešto više o digitalnom suverenitetu govorio je Goran Kruljac iz IBM-a Hrvatska koji tvrdi da je on postao poslovni imperativ. “Recimo samo da se 61 posto europskih poduzetnika i tvrtki okreće lokalnim pružateljima usluga kako bi povećali suverenitet, dok će 75 posto tvrtki do 2030. imati strategiju za suverenost”.
Ovaj pojam obuhvaća nekoliko dimenzija, a to su tehnološka (kontrola nad infrastrukturom, nabavom), operativna (procedure, alati, tko upravlja servisima), suverenost podataka (gdje se nalaze: u cloudu, data centru, jesu li zaštićeni) te suverenost vezana uz AI (podrazumijeva odluke bazirane na rezultatima). Bitna stvar u cijeloj ovoj priči je, kaže, imati ravnotežu jer “ako se previše zatvorite, blokirat ćete inovaciju.”
U ovu temu, video-pozivom se uključio i Karlo Ressler, zastupnik u Europskom parlamentu. Poručio je kako se digitalna transformacija odovija brže nego se može predvidjeti, a glavno pitanje koje se povlači jest “kako se oblikuje i po čijim pravilima”.
Ističe da Europa ne smije ovisiti o tuđim rješenjima i infrastrukturi, ali i da svojim pravilima ne smije gušiti inovaciju. Podsjetio je sve na paket Omnibus koji donosi pojednostavljivanje administracije.
“Prema procjeni Komisije, ukupna ušteda administrativnih troškova do 2029. bit će pet milijardi eura, pri čemu će samo izmjene zakona o umjetnoj inteligenciji donijeti uštede od gotovo 430 milijuna eura na godišnjoj razini”. Ipak, za sve dobrobiti koje digitalno doba nosi, potrebno je stvoriti ekosistem za njega. Saša Bilić, predsjednik Uprave u APIS IT-u tvrdi kako je Hrvatska jedna od rijetkih zemalja u Europi i svijetu koja ima “podatke svojih građana smještene na vlastitu strukturu, u vlastitim podatkovnim centrima.” Zaključuje kako je stupanj digitalne suverenosti u Hrvatskoj stoga na visokoj razini te da je ona itekako privlačna investitorima. Kada su pak oni u pitanju, neminovno pitanje koje se povlači je ono izgradnje podatkovnih centara.
U današnje vrijeme ako ih nemaš, kao da ne postojiš. Ono što je nekada značila izgradnja crkve, danas je izgradnja data centra. Goran Đoreski, direktor u Digital Realty Hrvatska kaže kako su oni kod nas loši. “Većina tihi centara nije velika, niti energetski efikasna. Stanje im je takvo kao i sustav zaštite od požara u Vjesniku. Usporedimo li ukupnu snagu data centara u Hrvatskoj u odnosu na samo Frankfurt, to je oko 0,5 posto. Naša veličina ograničava naš digitalni suverenitet.” Ipak, i za to daje nekoliko rješenja.
“Jedno je u našoj geografskoj lokaciji, zatim u činjenici da imamo dostupnost električne energije i radnu snagu. Činjenica je i da se nalazimo na luku jugoistočne Europe u kojemu je oko 70 milijuna ljudi i tu možemo postati hub. Naime, jedna studija pokazuje da svaki euro uložen u data centre donosi devet eura nazad. To je nešto čega se treba držati i na čemu trebamo raditi.”
Ono što nas koči, po njemu je, činjenica da naše prednosti nisu prepoznate iako smo komunikacijski dobro čvorište.
“Postoji dio pritiska na tržištu Frankfurt – Amsterdam – Pariz i moramo pokušati naći nekakav okidač zašto baš ti gradovi, a ne mi. Osim toga, ono što nas koči možda je i sama provedba, koja se očituje u tome da bismo mogli imati brže izdavanje građevinskih dozvola, brže ostvarenje priključka za električnu energiju…”
Podaci privlače podatke
Đoreski je odgovorio i na pitanje o tome što uopće određuje gdje će se graditi podatkovni centri. “Pravi magnet je snažno lokalno tržište koje obiluje kupcima i vezama. U ostali dio priče idu neki zakonodavni okviri, sigurnost tržišta i slično.” Pojasnio je u tom kontekstu i samu lokaciju Zagreba.
“Nesreća je blizina Beča, ali prednost u odnusu na njega je da smo na putu od Milana prema Sofiji i Istanbulu pa čak i Ateni. Naime, Milano postaje sve relevantnije tržište i tu možemo tražiti svoju sreću.” No, zašto je uopće važno da se podatkovni centri nalaze u Hrvatskoj i koji su benefiti toga?
“Postojanje dobrih data centara unutar granica je izuzetno važno. Kada se počnu graditi, tada cijela zajednica počne živjeti jer ima posla. Podaci privlače podatke, a svi se trude biti na istom mjestu. Pitanje je što mi, maleni možemo napraviti.” Za kraj su govornici zaključili kako je Hrvatska zanimljiva za investicije te da je itekako sposobna proizvoditi gigante. Sjetite se samo Infobipa…
