Bilo je samo pitanje trenutka kada će jedna od ugovornih strana, MORH ili Brodosplit, zatražiti raskid ugovora o gradnji pet jednakih obalno-ophodnih brodova za potrebe Hrvatske ratne mornarice (HRM). Prvi je to početkom listopada ipak učinio vlasnik Brodosplita Tomislav Debeljak. Nakon toga raskid je potvrdio i ministar obrane Ivan Anušić, koji je izjavio kako su i oni namjeravali dići ruke od dovršetka tog posla gradnje u Brodosplitu, ali ih je Debeljak preduhitrio.
Kada je na samom početku 2025. ipak MORH preuzeo drugi od OOB-a Umag, pojavio se tračak nade da bi bio moguć dogovor oko dovršetka gradnje cijele serije. Valja podsjetiti da je Debeljak s MORH-om počeo taj posao dogovarati još 2014., a ugovor o gradnji prototipa i četiri broda u seriji potpisan je još prije deset godina, u mandatu premijera Zorana Milanovića i njegovog ministra obrane Ante Kotromanovića.
Mukotrpan završetak
Omiš, prototip OOB-a, isporučen je tek 2018. Cijena tada potpisanog ugovora bila je oko 53 milijuna eura. Završetak drugog broda, Umaga, proveden je mukotrpno, “na mišiće”, jer se tada novi ministar obrane Anušić želio riješiti “kostura iz ormara”. No, nakon toga, premda je bilo najavljeno, nije došlo do dogovora oko nastavka gradnje.
U MORH-u su namjeravali eventualno nastaviti graditi brod po brod, ugovarajući svaki s Debeljakom posebno jer su već bili izgubili bilo kakvo povjerenje u Debeljaka kao partnera. On je, pak, želio ugovoriti završetak sva tri preostala broda jednim ugovorom. Mjeseci su prolazili, no dogovora nije bilo jer je Debeljak tražio 20-ak milijuna eura više no što je MORH bio spreman platiti za dovršetak tri broda, koji se inače nalaze u fazi dovršenosti između 40 i 60 posto.
Nekoliko dana nakon Debeljakove objave, u igru se uključuje novi jaki igrač, a to je Danko Končar, vlasnik Brodotrogira, koji je održao posao gradnje brodova, te tvrtke Adria Docks, koja se bavi servisiranjem i remontom luksuznih jahti dužine do 150 metara. Končar za Večernji i Poslovni potvrđuje da je spreman prihvatiti posao dovršetka preostala tri vojna broda za MORH i kaže da je njegovo brodogradilište u Trogiru jedino koje to može realizirati jer je likvidno, ima kapaciteta i znanja, te kvalitetnih ljudi.
“To i nije tehnički zahtjevan posao, a Brodotrogir nakon velikih promjena kroz koje je prošao stabilizirao svoje poslovanje, već četiri godine posluje pozitivno i takav posao spreman je i sposoban odraditi”, kaže Končar podsjećajući da je Brodotrogir radio i vojne brodove za Libiju.
Končar kaže kako su pripremili i pismo namjere o tome, koje će uskoro poslati Vladi RH i na Pantovčak, vrhovnom zapovjedniku OS RH, predsjedniku Zoranu Milanoviću.
U MORH-u navode kako nije bilo još nikakvih kontakata s Dankom Končarom i da oni sada ne pregovaraju ni s kime oko nastavka gradnje, budući da je angažiran DORH koji najprije mora riješiti pravnu problematiku cijelog slučaja.
Činjenica je, pak, da je u svojoj izjavi ministar Anušić spomenuo namjeru MORH-a da preuzme nedovršene brodove i dovrši ih u nekom drugom brodogradilištu u Hrvatskoj. Pravna zavrzlama o kojoj govori Anušić odnosi se na pitanje vlasništva nad preostalim nedovršenim brodovima, gdje MORH smatra da su to njegovi brodovi, zato što je riječ o vojnim brodovima. Debeljak se, međutim, prethodno bio već upisao kao vlasnik tih brodova, pa tvrdi da su oni njegovo vlasništvo i da MORH ne može tek tako ući u BSO, dio Brodosplita gdje se rade vojni brodovi, te odnijeti brodove nekom drugom izvođaču.
U Brodosplitu, pak, i dalje su zainteresirani za, kako kažu, najracionalnije rješenje, a to je da se između njih i MORH-a potpiše sasvim novi ugovor o dovršetku tih brodova. Radi se zapravo o svojevrsnom statusu quo. MORH ne može tek tako preuzeti nedovršene brodove i dogovarati posao završetka s drugim brodograditeljem, a Brodosplit ne može te brodove dovršiti i prodati nekoj drugoj zemlji i ratnoj mornarici jer od MORH-a nikad neće dobiti izvoznu dozvolu za taj “deal”. Inače, MORH i Debeljak se oko vlasništva već sude i trenutačno se postupak nalazi na Vrhovnom sudu RH.
Pravne zavrzlame
Veliko je pitanje, pak, želi li i namjerava li MORH uopće i nastaviti gradnju i završetak preostala tri OOB-a, premda ministar Anušić još iskazuje tu namjeru. Nije da HRM-u ta tri patrolna broda ne bi trebala, već se radi o tome da je MORH sada usredotočen na nabavku i gradnju dviju korveta za HRM. U narednih godinu dana odlučit će se i ugovoriti posao i znati od koga će Hrvatska nabaviti dvije korvete, gdje će se graditi i hoće li neko hrvatsko brodogradilište dobiti dio tog posla. Pored toga, HRM jednostavno nema dovoljan broj mornara.
Prilikom preuzimanja drugog s popisa OOB-a, Umaga, moglo se čuti da su jedva skupili posadu od 20 članova. Za svaku od korveta HRM će trebati skupiti posadu od po stotinu članova. Njihova obuka trajat će najmanje godinu dana s obzirom da je riječ o višenamjenskoj fregati koja će biti opskrbljena najmodernijim radarima, sonarima te protubrodskim, PZO raketama i torpedima. Puno će tu biti problema, a treba još riješiti i pitanje što će nakon uplovljavanja dviju korveta biti s raketnim topovnjačama, hoće li one biti modernizirane ili će u rashod. Taj ultimativni projekt HRM-a, nabavka korveta, stajat će između 600 milijuna i 1,5 milijardi eura. Premda je cijeli posao s pet OOB-a trebao po današnjim cijenama stajati između 80 i 100 milijuna eura, što je znači i desetak puta manje nego posao s korvetama, pitanje je žele li u MORH-u opet gubiti vrijeme i novac na beskonačni posao s OOB-ima.
