Svake godine, kad se u Esplanadi ugase svjetla dvorane, a u zraku još ostane onaj tihi žamor ljudi koji su netom svjedočili svečanosti izbora najboljih menadžera i poduzetnika, uhvatim se kako razmišljam o jednostavnoj, ali moćnoj činjenici: ovakvi događaji mijenjaju percepciju o tome što znači biti menadžer i poduzetnik u Hrvatskoj.
Ne zato što na pozornici stoje uspješni ljudi – njih u našoj zemlji, srećom, ima mnogo – nego zato što kroz objektivnu selekciju i strukovno priznanje pokazujemo što valoriziramo: odgovorno vodstvo, profesionalni integritet, inovacije, ulaganje u ljude, izgradnju zajednice. To su poruke koje ne nestaju s posljednjim pljeskom u dvorani; one ostaju i oblikuju ambicije, standarde i očekivanja generacija koje tek dolaze. Kao i pitanja moje djece koja vide da su organizacijske pripreme zahtjevne i važne pa pitaju: “Mama, zašto ti je taj event toliko važan?!”
Tiha dimenzija liderstva
Organizacija ovog događaja nikada nije samo posao. Ona je i emocionalna obveza. Svake godine upoznajem sve više kandidata, njihovih priča, uspjeha, ali i neuspjeha koje su preživjeli, rizika koje su preuzeli. Uspjesi su često vidljivi, ali cijena uspjeha rijetko. Kada dodijelimo nagradu, zapravo odajemo priznanje svemu onome što se ne vidi: satima provedenima u tišini ureda, naporima koje obitelj razumije, ali ne vidi, odlukama koje nisu bile popularne, ali su bile ispravne. Ta dimenzija liderstva uvijek me intrigira.
Menadžera često doživljavamo kroz privilegije, a ne kroz teret koji njegova leđa mogu podnijeti. Svaki laureat šalje poruku – ne samo svojoj organizaciji, nego i cijelom gospodarstvu – da se isplati raditi ispravno, ulagati u ljude, biti hrabar, inovativan, dosljedan. Slavimo više od poslovnih rezultata, rasta prihoda, više od investicijskih ciklusa, više od impresivnih grafova na prezentacijama. Slavimo mentalitet koji stoji iza toga. Upornost usprkos rizicima. Odluke koje se donose navečer, kada tim ode kući, a odgovornost ostane za stolom. Slavimo ljude koji su – bez obzira na veličinu tvrtke – spremni biti odgovorni za viziju koja ne pripada samo njima.
Što zapravo slavimo?
Izbor menadžera godine zato nije natjecanje. To je prepoznavanje onih koji su u protekloj godini pokazali da budućnost nije nešto što se čeka, nego nešto što se gradi. Voditi Udruženje menadžera i poduzetnika daje mi rijetku privilegiju: vidjeti strukturu našega gospodarstva iznutra. Vidjeti što se događa kad se vrata zatvore, kad projekti ne uspiju, kad se tržišta zatresu. I vidjeti kako se, unatoč tome, svaki dan ponovno rađa hrabrost. Ta hrabrost raste jer se njeguje u zajednici.
Voditi udruženje poput CROMA-e privilegij je koji često ostavlja dublji dojam nego bilo koja funkcija ili titula. Svakodnevno vidim koliko je jaka naša mreža menadžera: kako jedni drugima prenose iskustva, podržavaju se u izazovima, otvoreno i rado dijele znanje i resurse. CROMA nije samo organizacija, nego zajednica povjerenja. To povjerenje ne nastaje preko noći. Ono se gradi susretima, dijalozima, panelima, zajedničkim dilemama i hrabrim iskoracima. Upravo su zato ovakvi događaji temelj te snage: oni su trenutak kada se cijela zajednica okupi na jednome mjestu i kaže – ovo je ono čemu težimo, ovo su ljudi koji nas vode naprijed, ovo je vizija koju dijelimo.
Povremeno čujem komentare: ima toliko nagrada poduzetnicima! Da, ima – i neka ih! Dobra praksa ne smije biti tiha. CROMA tu tradiciju nagrađivanja najboljih gradi već 35 godina. Naš žiri, pod vodstvom Stjepana Oreškovića, živo je tijelo i broji oko 45 članova: menadžera, poduzetnika, medija, znanstvene zajednice i strukovnih udruženja. Svake godine članovi žirija se mijenjaju. Ovogodišnji laureati bit će u žiriju iduće godine, sami će kao članovi žirija prolaziti kroz izborni proces i dobiti uvid kako je on složen i kako se biva “odabranim”. Kako su i oni, u konačnici bili odabrani. Ali, najvažnije je da menadžere i poduzetnike biraju kolege menadžeri i poduzetnici, koji razumiju i svjetla reflektora, ali i tišinu i mrak kasnih sati u uredu.
Ako želimo društvo u kojemu se poštuju profesionalnost, odgovornost i rad koji stvara vrijednost, onda te vrijednosti moramo vidljivo isticati. Moramo ih učiniti poželjnima. Moramo ih nagraditi. Pri kontaktu u vezi s nominacijom nadređene osobe, njezina asistentica mi je spontano rekla: “Divno je da direktori – oni koji nas svakodnevno motiviraju i nagrađuju imaju svoju nagradu!” Ona je u jednoj rečenici rekla puno toga o samoj kulturi kompanije i o svojoj nadređenoj osobi i njihovu odnosu.
Od direktora, menadžera očekuje se da budu jaki, otporni, stabilno vode kompanije i ljude, nagrađuju, izgrađuju timove, rješavaju sve izazove interne i eksterne, budu za kormilom i u mirnim i turbulentnim vremenima. Tiho je i općeprihvaćeno mišljenje da oni ne trebaju podršku i da su jaki. Često menadžere spominjemo i u sportskom žargonu pa tako i naš član Upravnog odbora, Branimir Muidža kaže: “Vas neće nitko dočekati na Trgu nakon velikih uspjeha, nego će Vas dočekati novi problemi već sutra na radnom stolu!” Složila bih se s njim.
Ali, kada govorimo u tom sportskom stilu, moramo spomenuti ne manje važnu klupu za rezervne igrače. Kada se ključni sportaš u timu umori, zamjena i klupa su rješenje. Samo je menadžer/poduzetnik uvijek angažiran. On si teško može dopustiti klupu da povrati snagu i energiju. Svaku utakmicu mora igrati na maksimumu. Golem je to pritisak.
Inspiracija je ključna riječ
Za mene, ovo nije samo projekt koji vodim, ovo je moja profesionalna i vrijednosna misija. Svaki poziv laureatu, svaki razgovor sa žirijem, svaka priprema programa podsjeća me na to koliko je važno stvarati prostor u kojem se lideri mogu prepoznati, podržati i inspirirati. Ponekad mislim da ti izvori nisu nepresušni – i onda se dogode novi ljudi, nove inspirativne priče i ostave bez teksta. Jer, na kraju večeri, kad posljednji govornik ode s pozornice, ono što ostaje nisu samo kipići i fotografije, već osjećaj da Hrvatska ima ljude koji mogu i znaju više. Poduzetnike koji stvaraju, menadžere koji mijenjaju svoje organizacije, kao i društvo. Ljude koji podižu letvicu svima nama i šalju poruku: budimo izvrsni i nemojmo odustajati!
I tu, vjerujem, leži najveća vrijednost ovakvih događanja: u motivaciji da svaki sudionik poželi biti bolji nego jučer. I u tome da vidimo koliko toga već danas radimo dobro, kao i da ohrabrimo one koji sumnjaju u sebe.
Postoji jedan trenutak na svakoj našoj dodjeli nagrada koji me uvijek duboko dotakne. To je trenutak kada promatram kako se ljudi druže. Kako se rukovanja pretvaraju u razgovore, a razgovori u živu mrežu ideja koja ispunjava prostor. Taj žamor nije slučajan, on je dokaz da postoji zajednica. Ne forma, ne protokol, ne nužnost, već zajednica ljudi koji su došli jer vjeruju u iste vrijednosti. I svake godine iznova shvatim: ovo nije samo još jedan godišnji događaj, ovo je puls HUM-CROMA-ine poslovne zajednice. I svaki Izbor menadžera to ponovno potvrdi. Naši laureati nose nagrade, ali cijela zajednica nosi optimizam, a optimizam je valuta koja danas vrijedi više nego ikada.
HUM-CROMA-ini laureati nam poručuju: da Hrvatska ima lidere svjetske klase; da se iz manjih sredina mogu graditi globalni biznisi; da transformacije nisu privilegija velikih, nego odluka hrabrih; da je odgovornost temelj svakog istinskog uspjeha i – što je najvažnije – poručuju da je optimizam opravdan.
Optimizam koji vidim u CROMA zajednici nije naivan. On je zaslužen. On je rezultat rada, znanja, iskustva i zajedništva.
Ako biste me pitali što je najveća vrijednost Izbora menadžera godine, rekla bih ovo: To je događaj koji nas podsjeća na to tko smo, ali još važnije – tko možemo postati. To je naš godišnji podsjetnik da Hrvatska ima ljude koji mogu i hoće mijenjati budućnost.
* Autorica je glavna menadžerica HUM-CROMA-e
