Svako društvo stoji na tri noge: hrana, voda i energija, ako jedne nema, konstrukcija pada, riječi su Dalibora Hatića, izvršnog direktora Oikona – Instituta za primijenjenu ekologiju koji se praktički bavi sa svime iz navedene tri “noge”. Što se sve krije iza njihovih vrata, nećete ni znati ako ih ne otvorite. Na prozorima ćete vidjeti oznake, ali čuda se događaju od podruma do kata. Na nekoliko etaža protežu im se uredi, laboratoriji i prostor u kojemu se dolazi od ideje do rješenja.
Inovacije iz podruma
Po vijestima u Hrvatskoj nedavno je kružila priča o jednom čaglju koji je zalutao u Zagrebu pa je pušten u divljinu, a na njega je stavljena GPS ogrlica koju je napravila ova hrvatska firma. Sve to pojasnio nam je Dorian Tepić, inženjer strojarstva koji radi na razvoju hardvera i softvera.
“Razvili smo uređaj za praćenje divlje mačke i to je bila jedna od prvih životinja koje smo obilježili, a isti takav uređaj postavljen je na čaglju iz zoološkog vrta. On je zanimljiv jer ima “drop off” (padajuću) funkciju tako da ne može ozlijediti jer ogrlica s vremenom otpadne”, kaže pa ističe da su pored toga napravili i GPS ogrlicu za velike sisavce, a jednog jelena su njome uspješno pratili 13 i pol mjeseci. Te ogrlice postavljene su na 15-ak jelena. Slični uređaji postoje na tržištu, ali oni si ih rade sami. Osim toga, te naprave ne smiju biti teže od pet posto mase same životinje na koju se uređaj postavlja, a Oikon je razvio i primjerke uređaja koji imaju težinu manju od jedan posto mase životinje koja se planira pratiti.
“Proizvodimo ih sami jer imamo iskustva da uređaji kupljeni na tržištu često zakažu. To je jako komplicirana tehnologija, a mi ne znamo gdje će se kretati životinja, u prirodi vas svašta može iznenaditi.”
Tepić je predstavio i uređaj koji je jedinstven u svijetu, a izašao je praktički iz njihovog podruma jer tamo je Dorianovo radno mjesto, s lemilicom u rukama i inženjerskim znanjem u glavi. Sprava nazvana Mortality stopwatch koristi se za provedbu istraživanja “carcas persistance”, odnosno utvrđivanje koliko dugo leš neke životinje stoji netaknut u prirodi prije nego ga neki strvinar odvuče. Tako prikupljeni podaci koriste se kao korekcijski faktori u izračunima rizika od naleta ptica na vjetroturbine.
“To je uređaj koji kaže koliko je vremena proteklo da je neka druga životinja odnijela lešinu koja je stradala. Putem aplikacije se vide rezultati, a korisna je zato što bi inače kolege obilazile područje svakih par sati, što predstavlja troškove goriva, smještaja… Zaro je tu uređaj, on je precizniji, znamo kada je postavljen i kada je lešina odnesena”, kaže i dodaje da se tako dobiju točniji rezultati, a i smanjuje se terenski utjecaj jer i dolaskom na mjesto se utječe na samo istraživanje.
“Nitko na svijetu još nema takvo što. To je bila potreba i rekli smo da idemo to riješiti pa smo ga napravili”, ubacuje se Hatić. Pored svega navedenog, Oikon je razvio i uređaj za praćenje šišmiša, koji izgleda kao mala pločica s tankom antenom koja se životinji nalijepi između krila i padne za sedam dana. No, važan je jer daje podatke o tome na kojem području se obilježeni šišmiš kreće. U njihovoj radionici razvijena je i vlastita bazna stanica za LORA mrežu koja je u Hrvatskoj uspostavljena samo za gradove, a postavljanje po divljini je nepostojeće. S onim što su si sami napravili mogu obavljati istraživanja bilo gdje i uspostaviti vlastitu mrežu na najnepristupačnijim terenima. Sve ovo što rade zapravo dolazi zbog potražnje na tržištu. Kako pojedina istraživanja iziskuju rezultate i parametre, tako oni prilagođavaju sprave da odrade taj posao.
Kada smo kod noviteta, Tepić se pohvalio i uređajem čije vrijeme tek dolazi, a bazira se na bio akustici.
“On prati količinu čestica u zraku čime možemo detektirati požare, odnosno dati uzbunu da se događa nešto drugačije”.
Uređaj je razvijen tako da može detektirati i rad motorne pile pa se njome može utvrditi možebitna krađa šume, osim toga mogu se ugraditi i razni senzori pa može raditi i nadzor radilišta, odnosno utvrditi kada se počelo raditi, a kada se završilo i kada su ljudi prestali koristi motornu pilu. Kao još jedna primjena ističe se i detekcija možebitnog krivolova jer uređaj utvrđuje kada je puknula puška pa to javi i vlasnik može provjeriti je li lov prijavljen ili nije, odnosno radi li se o krivolovu.
Ako ćemo još malo o tehnologiji, svoj obol dao je i Marko Augustinović koji je riješio “problem vidre”. Naime, modificirao je oprtač s pomoću kojeg se na tu životinju postavlja uređaj za praćenje.
“Izgleda kao ham za psa, a ide vidri oko vrata i iza prednjih nogu na to se stavlja uređaj. Napravljen je od kože koja kao prirodni materijal ide do krzna i vidri ne smeta, ali koža se isteže kada se natopi vodom i zato je dodan još i kevlar koji pomaže da nema istezanja i kojeg vidra ne može pregristi”, pojašnjava ovaj inženjer šumarstva pa dodaje kako je uređaj najjeftinija stavka u svakoj priči, najteže i najskuplje je uloviti samu životinju.
“Praćenje je komplicirano, imate životinju, ali kada postavite ogrlicu i pustite je – nema je više, nema servisa. Sve mora biti svršeno poštelano da to uistinu odradi period od godine, dvije, tri s jednom baterijom”.
Da je praćenje životinja skup sport, potvrdio je i Hatić.
“Markova inovacija za vidru nastala je iz niza pokušaja i pogrešaka, a danas se koristi na istraživanjima čak i u Argentini. No, najskuplji je dio to terensko hvatanje same životinje jer morate imati dozvole pa ljude koji su stručni i ovlašteni da mobiliziraju, veterinare… takvi tereni koštaju.”
Shutdown on Demand
Ova konzultantsko-istraživačka firma djeluje u području zaštite okoliša, zaštite prirode, upravljanja prirodnim resursima, okolišnog prava, ekonomike, postoji već gotovo 30 godina, ima oko 70 zaposlenih, a radi u državama od velike Britanije do Saudijske Arabije.
“Čak 55 posto svjetske ekonomije je ona koja se temelji na ekosustavnim uslugama. Mi imamo svoju ulogu u aktivnostima koje su vezane uz taj dio. Radimo puno istraživačkih radova, kartiranja, prostornih analitika, a sve više smo i u svemirskoj industriji (usluge promatranja zemlje) od satelita preko dronova do terestričkih istraživanja”, kaže CEO pa dodaje kako je Oikon radio na 80 posto autocesta, 40 posto cestovne mreže, tri razvojna ciklusa plinovoda u Hrvatskoj…
“Prvi projekt Oikona bio je energetski, radili smo na hidroelektrani Novo Virje, od tada puno radimo na obnovljivim izvorima energije. Otprilike smo sudjelovali na oko 70 posto vjetroelektrana u Hrvatskoj.” Kada su one u pitanju, tvrtka ima važu ulogu u očuvanju prirode. Naime, za izgradnju vjetroelektrane potrebni su uvjeti, a kod postavljanja analizira se lokacija jer je cilj izbjeći ona mjesta na kojima su visoki ekološki rizici.
“Važne su mjere zaštite, žele se izbjeći ili umanjiti rizici nalijetanja ptica. Postoje mehanizmi kojima se regulira zakretanje lopatica kako bi se smanjila površina nalijetanja. U novije doba se razvio dinamički sustav zaštite kojim se usporava ili potpuno zaustavlja rad turbine do prolaska ptice. Ti sustavi koriste ili radarsku tehnologiju ili optičke metode koje prate kamerama perimetar i područje unutar same vjetroelektrane. Sustav može i identificirati pticu, prepoznati vrstu i donijeti odluku o zaustavljanju. Kada ptica dođe u zonu opasnosti, sustav gasi turbinu, kada ptica ode iz opasne zone, turbina se opet aktivira”, pojašnjava Hatić SDOD (Shutdown on Demand) sustav, odnosno pametnu tehnologiju za zaštitu ptica u vjetroelektranama koja osigurava ekološki učinkovitu proizvodnju energije. On tvrdi da će u budućnosti sve vjetroelektrane morati imati implementiranu SDOD tehnologiju, a za sada je u Hrvatskoj postavljena na vjetroelektrani Senj i jedini je takav sustav cijeloj regiji.
Oikon je postao regionalni zastupnik za tri međunarodno priznata sustava za detekciju ptica i upravljanje radom turbina: IdentiFlight (SAD), Robin Radar Systems (Nizozemska) i ProtecBird (Njemačka). Svi sustavi mogu se koristiti za SDOD i znanstvena istraživanja te se temelje na komponentama vojne kvalitete, što im osigurava pouzdan rad neovisno o vremenskim uvjetima. Uloga Oikona je omogućiti dostupnost ovih međunarodno dokazanih tehnologija u regiji jugoistočne Europe i osigurati njihovu primjenu u skladu s lokalnim ekološkim, tehničkim i zakonskim zahtjevima Inače, tvrtka se proširila u Sloveniju, ali i Dubai.
“U Sloveniji je dio specijaliziran za socio-ekonomiku, bave se razvojnim studijama, ono što se tiče zaštite prirode i okoliša to pruža Oikon iz Hrvatske sa sjedištem u Zagrebu. U Dubaiju je koncentracija na obnovljive izvore energije i usluge vezane za održivost poslovanja. Imamo i digitalnu podružnicu u Saudijskoj Arabiji koja je koncentrirana na razvoj svemirske industrije, a prvenstveno downstream servisa.” No, mi se vraćamo na domaći teritorij pa se pred kraj okrećemo budućnosti i pitamo koje su najveće opasnosti za bioraznolikost u Hrvatskoj.
“Mi smo u boljem stanju nego druge zemlje. Naša priroda je očuvanija. Promjene u načinu korištenja zemljišta su ključne jer svaki projekt mijenja stanište. U posljednjih 20 godina klimatske promjene su napravile golem problem, puno je vodotoka koji presušuju, a ono što se tamo zadržavalo, nestaje. Priroda se tamo promijenila pa nema istih životinja ni biljka. No, ona će se uvijek prilagoditi i doći će nešto drugo. Cilj je očuvati je u što većoj mjeri, da sačuvamo što je vrijedno, čega imamo malo”, kaže nam Augustinović.
S obzirom na to da je umjetna inteligencija danas integrirana u gotovo sve, pitamo i njih kako vide utjecaj AI-ja na posao koji obavljaju?
“Umjetna inteligencija utječe puno, ali straha nema. Nama je od pomoći kod pisanja kodova ili u istraživanju tržišta u vidu što je netko napravio, kako… skrati nam traženje po internetu”, kaže Tepić, dok se Augustinović nadovezuje dodajući da je AI samo alat koji i dalje ne može odlučivati, a cilj je da ga se “inkorporira u naše alate kako bismo si ubrzali posao i podigli kvalitetu.” Bilo kako bilo, Oikon je prepoznao potencijal, uskočio u pravi vlak i odlučio se na rad u području koje je svima potrebno. Sama kompanija je podijeljena na pet zavoda: Zavod za okolišno inženjerstvo, za zaštitu prirode i krajobraz, za upravljanje prirodnim resursima, za pravo, politiku i ekonomiju okoliša te Zavod za održivost i klimatsku otpornost. Ima i pet laboratorija od onog za daljinska istraživanja i GIS, za istraživanje i monitoring velikih zvijeri i ekologiju kralježnjaka, za ribe i vodene ekosustave, za znanost o podacima do laboratorij za bioraznolikost i populacijsku genetiku. U cijeloj toj priči zaposleni su stručnjaci koji pokrivaju 20-ak strukovnih područja, a tu je i razgranata mreža od 200-tinjak vanjskih suradnika. Sve to kako bi se promatrala i nadzirala priroda u svrhu bolje, zelenije i održivije budućnosti.
