Na prvu se čini bezazleno – komad kruha koji se osušio, tanjur ručka koji je ostao nepojeden ili jogurt kojem je istekao rok trajanja. Na razini pojedinca, bacanje hrane može djelovati banalno. No kada sagledamo širu sliku i ukupni učinak, postaje jasno da je riječ o jednom od najvećih i najpodcjenjenijih ekoloških problema današnjice.
Globalno se baca čak jedna trećina hrane proizvedene za ljudsku konzumaciju, a upravo je ta bačena hrana odgovorna za 8 do 10 % svih emisija stakleničkih plinova. Riječ je o plinovima za koje znamo da izravno doprinose globalnom zatopljenju, klimatskim promjenama i ekstremnim vremenskim pojavama s kojima se danas suočavamo gotovo svakodnevno – od suša i poplava do toplinskih valova i razornih oluja.
Što se zapravo događa s hranom kada je bacimo?
Bacanje hrane ne označava kraj njezina životnog ciklusa. Naprotiv, tada započinje njezin klimatski utjecaj. Većina bačene hrane završava na odlagalištima otpada, gdje se razgrađuje u anaerobnim uvjetima, odnosno bez prisutnosti kisika. Za razliku od kompostiranja, ovakav način razgradnje dovodi do stvaranja metana, izuzetno snažnog stakleničkog plina.
Metan je više od 25 puta snažniji od ugljikova dioksida (CO2) u zadržavanju topline u atmosferi u razdoblju od 100 godina. Iako je CO2 najpoznatiji staklenički plin, upravo metan ima intenzivniji i brži učinak na zagrijavanje planeta, zbog čega bacanje hrane ima izravan i snažan utjecaj na ubrzavanje klimatskih promjena.
Drugim riječima, svaki obrok koji završi u otpadu doprinosi globalnom zagrijavanju i produbljivanju klimatske krize.
Hrvatska: kućanstva kao najveći izvor bacanja hrane
Ni Hrvatska nije iznimka. Dostupni podaci pokazuju da hrvatska kućanstva generiraju čak 45 % ukupnog otpada od hrane u zemlji, čime postaju najveći pojedinačni izvor bacanja hrane. Dodatno zabrinjava podatak da 63 % kućanstava koja bacaju hranu u otpad najčešće baca ostatke kuhanih obroka.
Drugi, iznimno značajan razlog bacanja hrane jest nepoznavanje oznaka rokova trajanja. Značajan broj građana ne razlikuje oznake “upotrijebiti do” i “najbolje upotrijebiti do”, zbog čega ih pogrešno doživljavaju kao znak da je hrana nakon određenog datuma automatski neupotrebljiva.
“Upotrijebiti do” oznaka je koja se odnosi na sigurnost hrane – nakon tog datuma proizvod može predstavljati zdravstveni rizik i ne bi se trebao konzumirati.
“Najbolje upotrijebiti do” oznaka označava rok optimalne kvalitete. Hrana je nakon tog datuma i dalje sigurna za konzumaciju, iako može izgubiti dio okusa, mirisa ili teksture.
Umjesto automatskog bacanja, važno je donositi promišljene odluke: često nam osjetila vida, njuha i okusa mogu pomoći procijeniti je li hrana i dalje prikladna za konzumaciju. Kada to više nije slučaj, hranu je važno odgovorno zbrinuti odvajanjem u biootpad ili kompostiranjem.
Ostaci hrane nisu problem – nego prilika
Za pametno korištenje ostataka hrane ne treba velika mudrost. Potrebna je samo odluka: pojesti ostatke u sljedećem obroku, ponijeti ručak na posao ili od ostataka pripremiti novo jelo. Svaki obrok manje u otpadu znači manje metana u atmosferi, manji pritisak na resurse i – dugoročno – usporavanje klimatskih promjena uzrokovanih antropogenim stakleničkim plinovima.
Dokaz da je promjena moguća
Da edukacija i osvještavanje donose stvarne rezultate, potvrđuje i projekt Hrana se ne baca, koji od 2023. godine provodi Dukat. Zahvaljujući kontinuiranim edukativnim kampanjama usmjerenima prema građanima, u 2025. godini, u odnosu na 2023., bacanje hrane u Hrvatskoj smanjeno je za 14 postotnih poena. Najveće smanjenje zabilježeno je u kategoriji mliječnih proizvoda, što jasno pokazuje da građani prepoznaju, prate i prihvaćaju inicijative koje potiču promjenu navika.
U kontekstu vlastitih napora, iz Dukata ističu kako se smanjenje bacanja hrane ne odnosi samo na potrošače, već i na odgovornost industrije: “Smanjenje stvaranja gubitaka od hrane dio je naše temeljne odgovornosti prema okolišu i društvu. Prije nego što smo projektom Hrana se ne baca snažno krenuli u edukaciju i osvještavanje građana, uložili smo znatan napor u smanjenje gubitaka unutar vlastitih procesa. Kontinuirano optimiziramo opskrbni lanac, proizvode s kraćim rokom trajanja prodajemo po dinamičnim cijenama u naših šest diskonata u Zagrebu, Bjelovaru, Osijeku i Slavonskom Brodu te sustavno doniramo proizvode pred istekom roka trajanja.
Takav pristup provodimo još od 2015. godine, zahvaljujući čemu smo danas kumulativno najveći donator hrane u hrvatskoj prehrambenoj industriji. Vjerujemo da je edukacija građana kroz projekt Hrana se ne baca naša odgovornost kao jedne od vodećih prehrambenih tvrtki u zemlji, budući da samo znanjem i informiranim odlukama možemo potaknuti stvarne i dugoročne promjene u društvu”, rekla je Elena Wolsperger Dolezil, direktorica društveno odgovornog poslovanja i korporativnih komunikacija Dukata.
Vrijeme je za odluku
Bacanje hrane nadilazi osobnu odgovornost – ono je klimatsko, društveno i ekonomsko pitanje. Promjena počinje onda kada se naoružamo znanjem i počnemo donositi informirane odluke.
HranaSeNeBaca.hr središnje je mjesto za učenje, razumijevanje i stvarnu promjenu svakodnevnih navika povezanih s hranom.
