agrebačka burza aktivni je sudionik organizacija i rasprava na razini Europe, a sve u svrhu njezina jačanja kao nacionalne infrastrukture bitne za rast i razvoj domaćih kompanija i jačanja investicijske kulture i kapaciteta hrvatskih građana. Od trenutka priključenja Hrvatske Europskoj uniji, Zagrebačka burza dijeli sudbinu brojnih drugih malih tržišta koja pod pritiskom regulative imaju niske stope profitabilnosti, a pred njih su često stavljeni visoki organizacijski, sigurnosni i procesni zahtjevi koji zahtijevaju dodatne investicije.
Dva su glavna razloga za aktivno uključivanje Zagrebačke burze u europske institucije poput FESE-a (Federation of European Exchanges).
Rascjepkano tržište
Jedan od dominantnih je svakako položaj malih burzi u kontekstu Europe. Za razliku od američkog burzovnog tržišta, europsko je izuzetno rascjepkano – u Europi svaka država članica ima barem jednu burzu, a neke i više. Neke su burze članice većih grupacija kao što je, primjerice, Euronext ili Nasdaq Nordic, dok druge djeluju samostalno. Osim što svaka država ima svoju burzu, ima i svoj depozitorij. Veze između depozitorija su rijetke i slabe – što u praksi mogućnost istovremenost listanja na više burzi čini izrazito otežanim (engl. Cross listing). Iako je digitalizacija i pojava globalnih platformi za kupnju vrijednosnica tu rascjepkanost djelomično premostila, problemi su i dalje vrlo izraženi. Prosječni investitor je pod izrazitim utjecajem tzv. Home biasa, odnosno preferencije kupnje domaćih dionica, a dostupnost i širenje informacija o izdavateljima naoko bliskih tržišta je izrazito limitirano.
Europska komisija prepoznala je taj problem i vidi ga kao jedan od istaknutih problema Europe – relativnu slabost europskih tržišta u odnosu na američko. Osim što se u Europi većina potreba za financiranjem zadovoljava putem bankarskih kredita, tako su ugroženi i širi ciljevi: manjak financiranja za start-up ili brzorastuće kompanije te kompanije iz tehnološkog sektora. Upravo zato kompanije iz tih grana po financiranje idu na američko tržište i odnose iz Europe one najperspektivnije za koje se očekuje da će biti značajan generator rasta i razvoja u budućnosti. Odgovor na taj problem Europska komisija vidi u centralizaciji i smanjenju broja tržišnih posrednika, kako bi se tržišta učinila lakše dostupnima, efikasnijima i jeftinijima za pristup. Upravo je zbog toga ujedinjeni glas malih tržišta izuzetno bitan za njihovu dugoročnu održivost.
Iz užeg aspekta, suradnja među regionalnim burzama bitna je zato što pripadaju bliskom geografskom i ekonomskom području, sa sličnim povijesnim razvojnim putem. Uklanjanje prepreka za tijek kapitala među ovim državama omogućilo bi lak pristup investiranju kompanijama koje su često regionalno prisutne širenjem poslovanja na države u okruženju. Vrlo dobar test ove ideje bilo je lansiranje ETF-ova na indekse regionalnih burzi – tako je od šest uvrštenih ETF-ova na Zagrebačkoj burzi najviše ulagatelja prikupio ETF vezan uz slovenske dionice (dosada oko 74 milijuna eura), dok je samo četiri mjeseca gotovo deset milijuna eura hrvatskog kapitala investirano u poljske dionice. Dobar primjer su i dvije inicijalne javne ponude koje su provodile hrvatske kompanije u 2025. i 2026. godini kada je upis dionica ponuđen hrvatskim i slovenskim građanima zato što izdavatelji imaju značajne poslovne operacije te određeni broj zaposlenika u Republici Sloveniji.
Jednostavnija pravila
Ta dva istaknuta razloga, uz mnoge druge, jasan su razlog da se strategija Zagrebačke burze temelji na jačoj suradnji s burzama u regiji te traženju zajedničkih rješenja za daljnji rast i razvoj. Trenutačno vrlo aktualna MISP regulativa (Market Integration and Supervision Package) zakonodavni je paket Europske komisije predstavljen u prosincu 2025. godine s ciljem smanjenja rascjepkanosti EU tržišta kapitala i jačanja unije štednje i ulaganja. Najveći dio rasprave na europskom nivou sada se odnosi na pitanje centraliziranog nadzora ESME-a za sistemski važna tržišta.
Iako tu ideju neki snažno zagovaraju, a neki odlučno odbijaju, smatram da centralizirani nadzor nije odgovor na sve probleme s kojima se burze u Europi susreću. Naglasak treba staviti na pojednostavljenje pravila igre za burzovne operacije i transakcije, osobito zato što se burze bore s vrlo velikim brojem pružatelja usluga prodaje potencijalnih ulaganja koja su slabo ili nikako regulirana, i tako čine nelojalnu konkurenciju burzama – centralnim mjestima prikupljanja kapitala za rast kompanija, ali i osiguravanjem transparentnosti i visoke razine korporativnog upravljanja.
