Spanu bi, da nije 2021. godine izašao na burzu, bilo mnogo teže biti to što je danas: kompanija koje se kontinuirano širi i internacionalizira. Ipak, izlazak na burzu ima svoju cijenu – poslovanje se mora voditi potpuno transparentno.
Nedostatak znanja i novca najvjerojatnija su dva razloga zašto se kompanije u Hrvatskoj još rijetko odlučuju na inicijalnu javnu ponudu (IPO), kaže u intervju za Poslovni dnevnik Ana Vukšić, članica Uprave Spana zadužena za financije, računovodstvo, kontroling, ESG, logistiku i backoffice. Vukšić je u Spanu pet godina i u to kratko vrijeme sudjelovala je u dvije važne stvari za kompaniju – izlasku na burzu i izdavanju prve obveznice, i to one povezane s održivošću.
ESG Vukšić smatra jedinim ispravnim putem, no upozorava da prilagodba košta – i administrativno i financijski.
Span je izdao prvu obveznicu od kada je izašao na Zagrebačku burzu 2021. Zašto ste se odlučili na prikupljanje kapitala putem obveznice povezane s održivošću, a ne klasične?
Nikada nismo razmišljali o drugoj vrsti obveznice. Vjerujemo da je, kada se održivost ogoli i kada se maknu sve zvučne etikete koje ju prate, njezina srž ispravan put i jedina moguća budućnost društva. Nije bilo plana B.
Tražili ste 25 milijuna eura, a potražnja je iznosila 35 milijuna. Je li vas iznenadio interes tržišta?
Svi koji smo radili na projektu bili smo uvjereni da ćemo doći do ciljanih 25 milijuna eura. Neuspjeha se nismo bojali, no svejedno nas je ugodno iznenadila tako velika potražnja.
Što je privuklo investitore vašim obveznicama povezanima s održivošću?
Vjerojatno kombinacija više stvari, ali i način na koji smo postavili priču. Jasno smo i transparentno komunicirali za što nam treba novac. S druge strane, osigurali smo prinos koji smatramo dobrim i atraktivnim. Bili su važni i održiva komponenta te stabilni financijski rezultati koji investitorima daju sigurnost pri ulaganju u obveznice. Nisam sigurna što je od svega navedenoga privuklo baš svakog investitora, no smatram da je taj miks koji smo pomno i pametno posložili bio presudan.
Prikupljeni novac uložit ćete u širenje na nova tržišta, ukupno osam – od Grčke, Cipra, Malte, preko Poljske, Češke, Slovačke i Rumunjske do Kazahstana – te u razvoj poslovanja. Span se uglavnom širi na tržišta istočne i srednje Europe (CEE). Što to tržište čini atraktivnim?
Riječ je o tržištu koje ima otprilike 80 milijuna ljudi i po mnogu čemu je slično našem. To je europsko tržište, što znači da je regulirano, a to nam odgovara jer postoje supranacionalna tijela koja određuju pravila poslovanja. I kultura je slična našoj, tako da se na njima osjećamo kao na domaćem terenu. S druge strane, sva se ta tržišta trenutačno suočavaju s deficitom radne snage u IT-u, a istovremeno imaju visoku potrebu za kvalitetnim IT rješenjima. Na njima stoga planiramo iskoristiti know-how i pametne ljude koje imamo u Spanu.
Na koliko ste se novih tržišta proširili u posljednje četiri godine?
U posljednje četiri godine proširili smo se na 11 novih tržišta.
na burzu kao odlazak na nudističku plažu – ogoli vas u potpunosti, kaže Vukšić/Marko Lukunić/PIXSELL
Financiranje izdavanjem obveznica povezanih s održivošću nosi i obveze. Morat ćete do kraja rujna 2029. ispuniti dva cilja. Jedan od njih je jačanje svijesti o kibernetičkoj sigurnosti putem edukacija u koje ćete uključiti minimalno 500 malih i srednjih poduzeća (MSP). Kako će one funkcionirati?
Bit će to online edukacija putem platforme koju razvijamo i koja će biti besplatna. Malo i srednje poduzetništvo jedno je od najkritičnijih područja što se tiče kibernetičke sigurnosti zato što nemaju dovoljno velike budžete, a ni svijest koliko su, po pitanju kibernetičke sigurnosti, važni u cijelom dobavljačkom lancu. Mala poduzeća najčešće imaju stav da se napad neće njima dogoditi, no događa se upravo suprotno, odnosno, napadi najčešće kreću preko njih jer se hakeri najlakše mogu infiltrirati u takve male tvrtke koje su nezaštićene. Istovremeno, one se nalaze negdje u dobavljačkim lancima velikih tvrtki. Kibernetički kriminalci tako putem malih gađaju velike.
Veoma je bitno osvijestiti MSP-ove o tome koliko su važni u dobavnom lancu te ih naučiti važnosti upravljanja lozinkama, sve o ‘phishingu’, mrežnoj krađi identiteta, usklađenosti s GDPR-om te NIS2 regulativom. Bit će to edukacija skrojena po mjeri te prilagođena jeziku i kadru malih i srednjih poduzeća. Takva poduzeća najčešće nemaju zaposlenike koji mnogo znaju o kibernetičkoj sigurnosti pa će edukacije, vjerojatno, prolaziti direktori ili asistenti. Proces je to koji će, prije ili kasnije, morati proći jer će usklađenost s određenim standardima od njih tražiti njihovi partneri i dobavljači. Važno je napomenuti da ćemo edukacije provoditi za hrvatsko, estonsko, slovensko i ukrajinsko tržište te će, za početak, biti provođene na hrvatskom i engleskom jeziku.
Koliko će vas to stajati?
Investicija se sastoji od nekoliko dijelova. Ulažemo u izradu platforme, a morat ćemo uložiti i u marketing kako bismo potaknuli mala i srednja poduzeća da se prijave na edukaciju te da je u konačnici i završe.
Morat ćete smanjiti i ugljični otisak. Kako izgleda i kako se provodi smanjenje CO2 u IT kompaniji?
U ESG-u na IT kompanije najčešće se odnosi slovo S koje, za njih, označava radnu snagu, upravljanje ljudima, know-how. Međutim, to ne znači da je E, odnosno dio koji se odnosi na okoliš, zanemariv. Emisije se broje u tonama i mi možda proizvodimo mnogo manje tona CO2 u odnosu na druge industrije, no, prema Zelenom tranzicijskom planu, svaka tvrtka ih mora smanjiti koliko god bile niske. Span to planira napraviti na tri načina. Jedan je elektrifikacijom službenih automobila. Sva nova službena vozila koja nabavljamo bit će plug-in hibridi ili električna vozila.
Također, prelazimo na obnovljive izvore energije te ćemo nastaviti raditi na redizajnu sistemske arhitekture, to jest na zamjeni virtualnih poslužitelja efikasnijim resursima. Započeli smo izgradnju Azure regije u Švedskoj, što je jedna od najodrživijih regija na svijetu u kojoj se 100 posto energije nadoknađuje iz obnovljivih izvora, a voda se prikuplja iz kišnice. Svugdje gdje možemo nastojimo pridonijeti ublažavanju klimatskih promjena. Obvezali smo se do kraja rujna 2029. godine smanjiti ukupne emisije za 22,5 posto, što je vrlo ambiciozno jer se istovremeno širimo pa je logično da se emisije povećavaju.
Kako vi gledate na ESG, koji je često tema kritika, i kako Span pristupa implementaciji ESG principa?
Radi se o pametnijem poslovanju, a ne o skupljanju zelenih etiketa. Vjerujemo da je to jedini ispravan put. ESG principe ne provodimo samo za sebe, već za našu djecu i za sve buduće generacije te tome pristupamo vrlo ozbiljno. Tijekom 2024. godine, prve u kojoj je Spanovo nefinancijsko izvješće bilo revidirano, radili smo analizu dvostruke materijalnosti. To znači da smo bili dužni izvijestiti o značajnim informacijama potrebnim za razumijevanje, odnosno kako Span svojim poslovanjem utječe na ljude i okoliš (perspektiva “iznutra prema van”) i kako čimbenici održivosti utječu na Span (perspektiva “izvana prema unutra”).
Koliko je zahtjevna prilagodba poslovanja ESG-u?
Moram priznati da je prilagodba novom načinu izvještavanja bila izazovna, a nije da za nju nismo bili pripremljeni. Ipak nam je to bio već četvrti nefinancijski izvještaj koji smo radili. Međutim, ulazak revizora u tvrtku znači da smo sve morali staviti na višu razinu kvalitete i standarda te je svaka brojka morala biti provjerena. Primjerice, morali smo prikupljati podatke o tome koje izvore energije koristi klima uređaj u Azerbajdžanu. Bilo je izazovno podići svijest u cijeloj grupi o tome da su nam svi ti podaci važni te da moraju biti dostavljeni na vrijeme. Naravno da je onda konsolidacija grupacije poput Spana bila zahtjevna, ali uspjeli smo, prošli smo reviziju te od ulagatelja i investitora dobivamo pohvale za to izvješće, na što sam posebno ponosna. Sada kada smo postavili proceduru i procese na višu razinu, dalje će biti lakše.
Međutim, čuju se kritike da je ESG izvještavanje, osim administrativnog, i veliko financijsko opterećenje.
To je točno. ESG je financijsko opterećenje u svakom smislu jer govorimo o, primjerice, elektrifikaciji službenih automobila, o kupnji obnovljivih izvora energije, što košta. Usto, svaka kompanija koja je obveznik ESG izvještavanja ili se na to sama odluči mora uspostaviti i ESG odjel ili tim te zaposliti stručnjake za to područje. Primjerice, mi smo financijaši i nama se posao vrti oko eura i centa, a u ESG-u se sve vrti oko kilovata, tona ugljičnog dioksida… Riječ je o posve drukčijem mjerenju, za što su potrebni kvalitetni stručnjaci. Ako gledamo račun dobiti i gubitka, prilagodba ESG standardima je, u kratkom roku, čisti trošak. Svaka kompanija koja u to ulazi mora biti svjesna da će ta prilagodba utjecati na njezinu profitabilnost. Posebno je to zahtjevno tvrtkama koje su izlistane na burzi jer je profitabilnost jedan od ključnih parametara koji gledaju investitori.
Prošle su četiri godine od kada je Span izašao na burzu, u čemu ste imali jednu od ključnih uloga. Kako je taj potez utjecao na poslovanje kompanije i njezinu kulturu?
Izlazak na burzu volim usporediti s Ligom prvaka, dakle, s ulaskom u najvišu ligu u kojoj se nalaze kompanije s mnogo utakmica u nogama i s visokim standardima. S druge strane, benefiti izlaska na burzu su ogromni. Prikupljanje kapitala je olakšano. Dobar primjer je i izdavanje obveznica povezanih s održivošću. Djelomičnu zaslugu za prikupljenih 25 milijuna eura sigurno možemo pripisati činjenici da smo na burzi koja sa sobom nosi i određenu poslovnu reputaciju. Investitori nas sada dobro poznaju. Kredit u tom iznosu teško da bismo uspjeli dobiti.
Prednosti su, dakle, olakšan pristup kapitalu, reputacija koju kompanija uživa te izgradnja brenda s kojim dolazi i veće povjerenje poslovnih partnera, dobavljača, kupaca, investitora, ali i lakše privlačenje zaposlenika. Sav taj sjaj, naravno, ima svoju cijenu i mora se odraditi ogroman posao da bi se taj status stekao i zadržao. Dat ću vam primjer u financijama. Nekada se naš odjel sastojao od računovodstva unutar kojeg se radio obračun plaća, a danas uz to radimo visoko specijalizirani kontroling, imamo riznicu koja upravlja novcem te radimo konsolidaciju koja je jako važna – zato što svaki kvartal na burzi moramo objavljivati financijska izvješća.
Imamo i porezni tim jer smo velika kompanija i veoma nam je važno da smo porezno usklađeni. Morali smo se dosta presložiti i mnogo učiti da bismo mogli usvojiti standarde prema kojima danas radimo. Ponosna sam na sve svoje ljude koji su tijekom cijelog procesa svoja znanja i vještine podigli na novu i višu razinu. Izlazak na burzu pozitivno je utjecao i na kulturu u poduzeću. Tijekom IPO-a proveli smo i ESOP, odnosno dio dionica bio je ponuđen zaposlenicima. Ankete koje provodimo potvrđuju da zadovoljstvo radnika direktno korelira s time je li ili nije dio ESOP programa, tako da se on pokazao kao vrlo dobar alat nagrađivanja zaposlenika.
Koliko je izlazak na Burzu pomogao rastu kompanije? Od izlistavanja do 2025. Spanu su prihodi rasli 78 posto, a EBITDA 66 posto.
Mnogo je pomogao. Kada prikupite novac, lako se dalje razvijati. Bez izlaska na burzu Spanu bi bilo puno teže doći do pozicije gdje je danas. No, naše najveće ulaganje su ljudi. Kada idemo u novu rundu širenja, moramo zaposliti ljude. Te 2021. i 2022. imali smo velike runde zapošljavanja. Tada smo odlučili da će naši stupovi poslovanja biti umjetna inteligencija, ‘cloud’ tehnologija i kibernetička sigurnost. Međutim, u tom trenutku za sve novozaposlene, a s obzirom na ciljeve i tehnologije na kojima smo odlučili graditi daljnje poslovanje i rast, možda i nije bilo toliko posla da bi mogli biti u potpunosti utilizirani. Učinak te investicije, koji vidite kroz račun dobiti i gubitka, u tom je trenutku pad profitabilnosti sve dok se ona ne počne vraćati. To je specifično za servisnu branšu. Konačno, rast kojem trenutačno svjedočimo rezultat je investicije u ljude od prije nekoliko godina.
Zašto više kompanija u Hrvatskoj ne traži kapital izlaskom na burzu?
Više je razloga. Prvi je likvidnost jer smo malo tržište pa ona nije onakva kakvu bi investitori ili izdavači priželjkivali. S druge strane, za razliku od zapadnih tržišta na kojima se tvrtke vole financirati izlaskom na burzu, na našem tržištu prevladava navika financiranja bankovnim kreditima ili prodajom strateškim investitorima, što je, recimo, mnogo brže i jeftinije. Izlazak na burzu ipak je dugotrajniji i puno skuplji proces. Nas veseli svaka aktivnost vezana uz IPO u Hrvatskoj, potičemo ih te smo spremni svima pomoći svojim znanjem i iskustvom. Snimili smo i dokumentarac o našem iskustva te ga rado dijelimo sa svima koji se odluče na taj put.
Je li transparentnost jedan od razloga što nema većeg interesa?
Citirat ću našeg predsjednika Uprave Nikolu Dujmovića koji je jednom zgodom rekao da je izlazak na burzu kao izlazak na nudističku plažu. Ona vas ogoli u potpunosti. Poslovanje se mora voditi potpuno transparentno. To ne znači da prije nije bilo tako, međutim, sada svaki dioničar, pa i onaj koji ima samo jednu dionicu, ima pravo postaviti pitanje i dobiti odgovor na sve što ga zanima vezano uz poslovanje. Sve mora biti lege artis. Osim toga, za potpunu razinu transparentnosti tvrtke moraju zapošljavati stručnjake, one koji dobro znaju pravila i znaju što se smije, a što se ne smije. Kombinacija ograničenih sredstava i ograničenog znanja vjerojatno je razlog zašto nemamo više IPO-a.
IT je nakon koronakrize prošao određenu krizu. Kakva je trenutačna situaciju u sektoru?
Unazad nekoliko kvartala više nemamo tako strelovit rast zapošljavanja. No, u IT sektoru uvijek je vrlo živo, to je nemirno more. Ni u jednu tehnologiju ili trend ne možete se dugoročno zakleti. Kontinuirano se moramo prilagođavati. Horizont koji vidimo ispred sebe vrlo je kratak.
Span posluje na brojnim tržištima. Kako se prilagođavate različitim regulativama?
To često može biti operativni izazov. Osim što svaka zemlja ima nešto drukčiji financijsku regulativu, razlikuju se i u pravnoj. Tu su i kulturološke razlike, jezične barijere, ali i vremenske razlike u kojima poslujemo. Sve to zahtijeva izuzetno dobru koordinaciju ovdje u centrali, ali i dobru povratnu spregu između matice i pridruženih društava. Ta koordinacija u počecima može biti operativno i troškovno zahtjevna, no kad se priča jednom posložio dalje teče kao švicarski sat.
Kako ocjenjujete domaću regulativu, posebno poreznu?
Što se tiče regulative, stvari se znatno popravljaju, posebno nakon ulaska u Europsku uniju, a zatim i eurozonu. Glede naše lokalne porezne politike, također vidimo da se priča popravlja, međutim, privatni sektor bi vrlo rado vidio smanjenje poreznih opterećenja, posebno onih na dohodak i dobit, poreznih olakšica vezanih uz ESG te daljnje pojednostavljenje porezne regulative.
Krajem prošle godine prešli ste s mjesta direktorice na poziciju članice Uprave. Što su bili najveći izazovi te karijerne tranzicije?
Moje obveze u pogledu upravljanja sada su mnogo šire, a određeni izazovi koji mi sada dolaze na stol više nisu nužno samo financijske prirode. Da bih proširila vidike, upisala sam studij financijskog prava, no tehnički dio, koji je temelj našeg poslovanja, i kontinuirano učim i usvajam uz pomoć naših tehničkih eksperata i kolega.
