Malo je onih koji u djetinjstvu nisu zaigrali Monopoly, ali stvarni život nije Monopoly pa kada nešto kupujemo, prodajemo i pogriješimo, ne možemo se samo dići od stola, lagano odšetati i praviti se da je sve u redu. Tek kada nemamo novca, shvatimo koliko je on zapravo bitan. Financijska pismenost zato je izrazito važna i nije više neka opskurna ili “fensi” vještina koju poznaju i koja se tiče samo bogatih, već je dio osnovne higijene 21. stoljeća.
Posljednjih godina, a posebice u posljednje vrijeme svjedočimo velikim skokovima cijena, malim plaćama, sve pršti od kreditnih kartica koje se nude, a sa svih strana nas oblijeću kriptovalute i digitalni novac. Činjenica je da onaj tko ne razumije kako to sve funkcionira, vrlo teško će se snaći u ovoj igri.
Gotovinci za ‘gašenje požara’
No, kakvo je stanje u Hrvatskoj kada govorimo o ovoj tematici? Po istraživanju koje su proveli Hrvatska narodna banka (HNB) i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (Hanfa) u 2023. godini, prosječna ocjena financijske pismenosti građana iznosi 12 od mogućih 20 bodova, odnosno oko 60 posto. Financijsko znanje u Hrvatskoj raste, primjerice, 2015. bilo je oko 60 posto, 2019. oko 65 posto, a 2023. oko 70 posto. Financijsko ponašanje je poraslo s 51 posto na 55. Pitanje je što sve to znači, što je to financijska pismenost i koja je njena važnost – o tome smo razgovarali s Andreom Lučić, profesoricom s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.
”Financijska pismenost podrazumijeva kombinaciju znanja, vještina, stavova i ponašanja potrebnih za donošenje ispravnih financijskih odluka. Prema nekim OECD-ovim istraživanjima, Hrvatska se nalazi otprilike u sredini ljestvice kada je riječ o financijskoj pismenosti, no rezultati ovise i o dobnoj skupini”, kaže Lučić i dodaje da su mladi među skupinama koje često bilježe niže razine financijske pismenosti i slabije financijske navike.
”Tu dolazimo do ključnog problema – moramo se pitati što zapravo mjerimo i pratimo. Takvi podaci ne govore dovoljno o tome kako se ljudi uistinu ponašaju s novcem i kakve navike imaju kada je riječ o štednji, planiranju i ulaganju. Upravo tu često vidimo slabosti. One se mogu naslutiti i iz signala na tržištu, poput postroženih pravila kreditiranja ili rasta nenamjenskih gotovinskih kredita. Takvi proizvodi često nisu alat odgovornog zaduživanja, nego način da se kratkoročno ‘gasi požar’. Zato se postavlja pitanje pratimo li financijsku pismenost kroz ponašanje ljudi ili samo testiramo njihova znanja i stavove, na koje možemo i trebamo utjecati. No samo znanje nije dovoljno da bismo ljude doista zaštitili i potaknuli na odgovorno upravljanje novcem.”
Financijsko obrazovanje potrošača postalo je sve važnije jer su financijski proizvodi i usluge sve složeniji, sve dostupniji i sve više prisutni u digitalnom okruženju. O novcu se zato danas i više razgovara.
”O toj se temi danas više govori iz više razloga. Osim formalnih napora da financijsko obrazovanje bude prisutnije, ono se pojavljuje i kroz obrazovne programe, projekte popularizacije te različite edukativne inicijative. U Hrvatskoj se o novcu svakako više govori nego prije, što je dijelom povezano i s društvenim promjenama. U socijalističkom sustavu razgovor o novcu imao je drukčiju konotaciju; bio je normativno obojen pa razgovori o plaći i osobnim financijama često nisu bili društveno prihvatljivi. Danas je situacija drukčija, ali još uvijek nije potpuno opuštena. Dok ne dođe do izraženije smjene generacija, razgovor o novcu kod nas će i dalje dijelom ostati osjetljiva tema. Ljudi su oprezni i ne otkrivaju takve informacije lako, iako za to često nema stvarne potrebe.”
Baš zato, kaže Lučić, o novcu treba razgovarati s djecom od najranije dobi. Projekt Štedopis ističe da džeparac pomaže djeci naučiti kako upravljati novcem i razvijati osjećaj odgovornosti. Kada ga dobiju, djeca moraju odlučiti hoće li novac potrošiti ili uštedjeti. Upravo se kroz takve male odluke razvijaju samostalnost, osjećaj izbora i odgovornost – a to se ne uči samo teorijom, nego praksom.
”Sva istraživanja o financijskoj socijalizaciji pokazuju da sadržaj o novcu treba prilagoditi kognitivnim sposobnostima djeteta i da s time treba krenuti što ranije. Džeparac je dobar alat za učenje planiranja jer djeca kroz njega uče upravljati budžetom, osnovnim matematičkim operacijama i percepcijom vremena. On rano gradi zdravu perspektivu izbora i posljedica s kojima će kasnije morati živjeti. To je temelj odlučivanja u odrasloj dobi. Već od viših razreda osnovne škole djeca donose potrošačke odluke o tome što, kada i koliko kupiti pa je upravo tada važno osvijestiti koncept štednje i odgođenog zadovoljavanja potreba”, kaže nam sugovornica pa dodaje da o novcu treba početi razgovarati čim djeca počnu razumijevati kupnju i sudjelovati u njoj.
”Oni prate roditelje u kupnji, vide što se događa na blagajni, sudjeluju kao potrošači i tako se socijaliziraju.”
Profesorica Lučić je, zajedno s profesoricama Marijanom Ivanov i Dajanom Barbić, radila na prvom udžbeniku za učenike srednjih škola o osobnim financijama u Hrvatskoj. Pitali smo je koje su njegove glavne poruke.
”Ključna je poruka da čovjek treba upravljati novcem, a ne da novac upravlja njime. Bez obzira na početnu financijsku situaciju, čovjek njome nije potpuno određen. Ima ljudi koji zarađuju malo, a vrlo dobro upravljaju svojim novcem. Količina novca također ne bi smjela u potpunosti određivati našu budućnost. Planiranje je pritom jedna od ključnih vještina odgovornog upravljanja novcem. I konačno, moramo prihvatiti činjenicu da ne možemo imati i kupiti sve.”
Kako onda novcem upravljati odgovorno, odnosno kako biti financijski pismen potrošač?
”Financijski pismen potrošač ima znanje, stavove i vještine potrebne za upravljanje vlastitom financijskom situacijom. No odgovorno ponašanje često nije u izravnoj vezi s razinom financijske pismenosti. Mnogi ljudi imaju znanje i pristup informacijama, ali se ipak ne ponašaju odgovorno. Problem je često u lošim potrošačkim navikama, a ne samo u nedostatku znanja ili planiranja. To treba jasno razgraničiti, inače sve ostaje na razini floskula – slično kao kada svi znaju da bi trebalo jesti zdravo, ali to ne čine. Ne postoji jednostavan odgovor na pitanje kako nekoga tko zna potaknuti da se počne i ponašati drugačije, ali prvi korak je osvještavanje vlastitih obrazaca i postavljanje pravih pitanja samome sebi”, kaže.
Problem često nije samo u neznanju. “Postoje ljudi koji imaju ograničavajuća uvjerenja, primjerice da je novac nešto loše ili da je bogatstvo nužno povezano s nepoštenjem. Takva uvjerenja često proizlaze iz psiholoških faktora, a ne iz neznanja. Tko želi, danas relativno lako može doći do informacija i znanja, ali promjena navika i stavova puno je teža. Kod nas je dugoročno financijsko planiranje još uvijek relativno slabo razvijeno, a mnoge financijske odluke zahtijevaju upravo razmišljanje o tome gdje želimo biti za deset ili dvadeset godina.”
Sami sebi reći – stani
Od planiranja budućnosti mnogima je draže trošenje, pa i impulzivna kupnja. Kako je izbjeći? “Tu su jako važni samorefleksija i razumijevanje razloga zbog kojih dolazi do impulzivne kupnje. Dobro je uvesti pravilo da sami sebi kažemo: stani. Svaku odluku treba preispitati. Kada čovjek počne razlikovati impulse od racionalnih odluka, važno je zastati, pitati se treba li mu to doista i odgoditi odluku o kupnji. Uvijek se moramo pitati zašto kupujemo i dovoditi u pitanje vlastitu motivaciju.”
Za kraj je pitamo vezano za budućnost o kojoj bismo ipak svi trebali misliti – koliki bi fond za nepredviđene situacije svatko trebao imati?
”Svatko bi trebao imati fond za crne dane u visini troškova kućanstva za šest mjeseci. Taj fond mora biti lako dostupan i predstavlja svojevrsni financijski padobran za neočekivane situacije”, zaključila je Lučić.
Prostora za napredak svakako ima, posebice kada je aspekt planiranja i gledanja u budućnost u pitanju. To je dio koji se može naučiti i na kojega se svatko može priučiti kako ne bi radio neracionalne odluke kod raspolaganja svojim novcem.
Zanimljivo, dobra stvar kod Hrvatske je što spada među pet zemalja u kojima su muškarci i žene jednako financijski pismeni, s po 62 posto ostvarenih bodova u istraživanju OECD-a. Ono za čim kaskamo vidi se po podacima koji kažu kako je kod nas zabrinjavajuća digitalna financijska pismenost. Prema Ministarstvu financija i HNB-u, digitalna financijska pismenost građana u 2023./2024. procijenjena je na 49 posto, što je niže od ukupne financijske pismenosti EU (oko 60 posto). Kao glavni problemi navode se nedostatak povjerenja u digitalne kanale (posebno kod starijih), nepoznavanje osnovnih sigurnosnih mjera te niska razina razumijevanja rizika online prijevara.
Kada smo kod prijevara, recimo da globalni podaci ukazuju na zabrinjavajući trend jer prema izvješću Global State of Scams 2025, čak 23 posto odraslih u svijetu u posljednjih je godinu dana bilo žrtva financijske prijevare, a procjenjuje se da su građani zbog prijevara izgubili više od 370 milijardi eura. U Hrvatskoj je stanje jednako alarmantno. Prema posljednje dostupnim podacima Ministarstva unutarnjih poslova, u 2024. godini zabilježeno je više od dvije tisuće kaznenih djela kibernetičkog kriminaliteta povezanih s online prijevarama, što je porast od gotovo četvrtine u odnosu na godinu ranije. Edukacija je ovdje ključna barem i baš zbog ovakvih situacija, u Hrvatskoj se sve više radi na ovoj tematici i razumijevanju tijeka i upravljanja novca.
Potpredsjednik Vlade i ministar financija Tomislav Ćorić imenovao je Dajanu Barbić i Tonija Miluna nacionalnim ambasadorima financijske pismenosti, koji će promovirati financijsku pismenost na nacionalnoj razini, sudjelovati u javnim i medijskim aktivnostima te predstavljati Hrvatsku u europskoj mreži ambasadora financijske pismenosti. Mandat ambasadora traje do kraja 2027. godine, a njihovo djelovanje doprinosi jačanju nacionalnih i europskih inicijativa u području financijske pismenosti, naveli su iz Ministarstva financija.
Bilo kako bilo, financijska pismenost danas je jednako važna kao i abeceda i tablica množenja, a o tome kako ćemo raspolagati s novcem, ovisit će mnogo stvari u našem životu. Financijski nepismen čovjek u 21. stoljeću stoga može samo lutati.
