Sustav financiranja sportskih klubova u Republici Hrvatskoj najbliži je nekom mješovitom modelu u kojem se kao glavni izvori financiranja nameću: proračunska sredstva i gospodarstvo.
Ovisni o javnom novcu
Neprijeporna je činjenica da su amaterski i profesionalni sportski klubovi u Republici Hrvatskoj od početka 90-ih godina prošlog stoljeća pa sve do današnjih dana zapravo uglavnom u smislu financiranja bili naslonjeni na gradske uprave i poduzeća u većinskom državnom vlasništvu koja su ulaskom Hrvatske u Europsku uniju prestala financirati klubove.
U ukupnoj strukturi prihoda svih najvećih sportskih klubova u Hrvatskoj, svi ostali prihodi koji uključuju privatni sektor, TV-prava, prihode od ulaznica, prihode od vlastitog marketinga, bili su iznimno mali i zapravo je takva neadekvatna prihodovna struktura gotovo svih klubova stvorila “ovisne klubove” koji su u egzistencijalnom smislu postali ovisnici javnog novca u slučaju nekomercijalnih sportova ili pak u slučaju nogometa ovisnici o prihodima od Uefe ili transfera igrača koji imaju veliki varijabilitet. Ključna je konkluzija da najveći utjecaj na smanjenje financijskog rizika u poslovanju sportskih klubova ima diverzifikacija prihoda. Sva sredstva koja klubovi dobiju iz proračuna središnje ili opće države nisu dovoljna da bi se rizik smanjio, a klubovi poslovali bez poteškoća.
Što se tiče klubova, možemo ih podijeliti u tri skupine: klubove prvog ranga natjecanja, od kojih je nogomet jedna kategorija, svi ostali sportovi druga, te klubove nižih rangova natjecanja. Nogometni klubovi prve lige imaju bolju prihodovnu strukturu od klubova iz ostalih sportova jer imaju prihode od TV prava, prihode od fonda solidarnosti Uefe u onim sezonama u kojima hrvatski prvak izbori plasman u grupnu fazu Lige prvaka, prihode od transfera, prihode od prodaje suvenira i dresova te prihode od jedinica lokalne samouprave i sponzora. Klubovi iz svih ostalih sportova prvog ranga natjecanja imaju isključivo prihode od jedinica lokalne samouprave i minimalne razine prihoda od sponzora do kojih je sve teže doći zbog sve lošijih rezultata.
Klubovi iz nižih rangova natjecanja su gotovo samo na prihodima jedinica lokalne samouprave. Zajedničko je kod svih da je opstojnost sve upitnija – i da gubimo i rezultat i masovnost – što je prepoznala i aktualna Vlada te u srpnju objavila Program razvoja i potpore sustavu sporta u ekipnim sportovima, s posebnim naglaskom na klubove, što će definitivno imati veliki značaj na financijsku revitalizaciju klubova, a nadamo se, i na rezultatsku kompetitivnost. Osim navedenog, i jedinice lokalne samouprave povećavaju skrb o sportu te je zajedničko djelovanje središnje i opće države od iznimne važnosti za opstojnost hrvatskog klupskog sporta.
Opadajući interes mladih
Glavne prepreke s kojima se klubovi suočavaju uključuju financijske teškoće, kao i opadajući interes mladih. Klubovi se uglavnom financiraju javnim novcem putem jedinica lokalne samouprave i iz proračuna središnje države od prije nekoliko godina, međutim nemoguće je bez privatnog sektora imati klubove koji su kompetitivni. Taj pad u kvaliteti na klupskoj razini, ali i reprezentativnoj jer su klubovi baza reprezentativnih selekcija, doveo je do slabijih međunarodnih rezultata. Kada nema rezultata, nema ni zanimanja djece. Sva su istraživanja pokazala da se najveća baza djece stvara nakon velikih rezultata.
Temeljna intencija svih dionika trebala bi biti cjelovita skrb o hrvatskom klupskom sportu koji je bio na marginama, iako je industrija sporta kod nas vrlo važna sfera društvenog života koja ima velike učinke i na ukupnu nacionalnu ekonomiju, i na zdravlje nacije. U industriji sporta prema satelitskom računu sporta iz 2015. izravno je zaposlenih 44.861 te još 22.314 neizravno kroz lance opskrbe, a ukupno se 2015. godine putem sporta stvorilo, izravno i neizravno, 1,39 milijardi eura bruto dodane vrijednosti. Smatram da sport mora dobiti značaj koji mu pripada, a klupski sport je baza svega, i vrhunskog i rekreativnog sporta te općenito sportske kulture i kodeksa koji nadilaze sam sport, već imaju i puno širi društveni značaj.
Ako govorimo o poveznici industrije sporta i gospodarstva, možemo govoriti o ukupnom broju zaposlenih u sportu, o broju zaposlenih kroz lance opskrbe, utjecaju sporta na ukupnu promidžbu države i na turizam te izravnim i neizravnim učincima industrije sporta na nacionalnu ekonomiju za vrijeme velikih sportskih manifestacija u zemlji i inozemstvu.
Čeka se privatni sektor
Uloga privatnog sektora mora biti veća, a da bi zbilja takva i bila, nužno je ispuniti nekoliko preduvjeta. Kao prvo, klubovima se mora pomoći da se financijski i rezultatski rehabilitiraju, što je u posljednje vrijeme prepoznala i središnja država i jedinice lokalne samouprave koje imaju tu svijest i dostatan fiskalni kapacitet. Zatim se mora naći način kako u poreznom smislu ta ulaganja učiniti primamljivim, a u sinergiji jednoga i drugoga klubovi neće biti reputacijski rizik poduzetnicima. Tek nakon toga možemo očekivati ulaganja privatnog sektora koja će omogućiti bolju strukturu prihoda, odnosno njegovu diversifikaciju i, općenito, stvaranje prihoda koji omogućuju samoodrživost.
“Mali klubovi” iznimno su važni u razvoju hrvatskog sporta jer iz cjelokupne baze stvaramo i igrače za najviše domete, kao i igrače amatere te rekreativce. Niti jedna hrvatska regija, niti jedan grad, niti jedna općina nemaju ekskluzivu na kvalitetu u pojedinom sportu. Ako pogledamo popise naših reprezentativaca iz različitih sportova, vidjet ćemo da dolaze s teritorija cijele naše države, i iz dijaspore, što dovoljno govori o važnosti i vrijednosti malih sredina i klubova iz malih sredina te je o njima potrebno skrbiti na jednak način kao i o najvećima i nikako se ne smije relativizirati njihova uloga i vrijednost.
Središnja država je, kako sam već napisao, bitno podigla ulaganja u sport kroz pomoć klubovima putem HOO-a i nacionalnih sportskih saveza, čime je pokazala sluh i razumijevanje za problematiku klupskog sporta. Osim tog dijela, država kao regulator može stvoriti bolji porezni okvir za ulaganje u sport. Napominjem da je i Grad Zagreb podigao ulaganja u sport, iznimno puno, i na dio koji se odnosi na klubove putem Sportskog saveza Grada Zagreba i Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade, i u tom kontekstu itekako pozdravljam učinke središnje države i jedinica lokalne samouprave na oporavak klupskog sporta. Zaokružit ćemo proces kad se tome pridoda i veći utjecaj privatnog sektora.
