Pored kalibriranja neposrednog odgovora na američke carine, lavovski dio aktivnosti u Bruxellesu usmjeren je na postizanje trgovinskih ugovora s tržištima za koje se pretpostavlja da će ostati izvan američke ili kineske sfere. Ili pak s onima koji će, kao Indija, sigurno ostati po strani od te podjele. Strah od posljedica Trumpove politike presudan je za nove odluke.
Europska komisija, ili “birokrati” kako ih zovemo u Hrvatskoj, sada traže što se može dalje. Izlaz se vidi u postojećim i budućim ugovorima o slobodnoj trgovini.
Postojeći ugovori su JEFTA, tj. ugovor o slobodnoj trgovini s Japanom, CETA, ugovor o slobodnoj trgovini s Kanadom – relativno bezbolno postignuti – te ugovor o slobodnoj trgovini sa zemljama Mercosura. Dodajmo tome i dogovore o bližoj suradnji s Velikom Britanijom, koji se odvijaju sektorski, a prvi je bio u četvrtak: Von der Leyen – Keir Starmer oko energetske sigurnosti. U svibnju će biti i summit EU – UK. Doduše sigurnosni, ali svejedno signalizira zbližavanje na svim poljima.
Farmeri prema Bruxellesu
Istina je, EU nema jakog lidera koji bi stao i zagrmio prema Trumpu, Putinu, ili već nekome. Nemamo niti matrijarha kakva je bila Angela Merkel i koja je bila prirodan autoritet. Imamo samo Von der Leyen i njenu Komisiju, a oni prvenstveno rade ono što im je posao, a to su ekonomija i trgovina. Tako da je taj dio pokriven, i stvara mogućnost za političko djelovanje.
Politički dio pregovora između EU-a i Mercosura (Argentina, Brazil, Paragvaj i Urugvaj, pridružene članice su Čile, Peru, Kolumbija, Ekvador) završen je u prosincu. Ovaj deal podrazumijeva slobodno tržište od 750 milijuna stanovnika, a stupit će na snagu kad završi ratifikacija po parlamentima zemalja članica. Bude li tako, to će biti spas za EU, posve drugačija situacija u novom redu i poretku koji se stvara u svijetu.
Sigurno će neke proruske vlade u EU kočiti razvoj koji bi jačao Uniju, ali ipak – hoće li se ovaj sporazum realizirati presuđuje Francuska. Tamo je od krajnje ljevice do krajnje desnice, preko institucija i udruga, podignut čvrsti zid otpora zbog straha od negativnog utjecaja uvoza južnoameričkog goveđeg mesa i piletine na francusku poljoprivredu. Uz Francusku, veliki protivnik je i Irska, gdje još nema znakova popuštanja kao u Francuskoj.
Ako Trump do kraja ljeta, kad će Sporazum o slobodnoj trgovini s Mercosurom biti poslan na ratifikaciju po državnim parlamentima, napravi još nešto čudno i štetno za europsku ekonomiju ili sigurnost, ratifikacija će se ubrzati. Naime, strah od udara kombiniranih američkih carina te generalno od američko-kineskog trgovinskog rata koji je već počeo, jači je od brige za štetu poljoprivredi, makar će se ta šteta nastojati ublažiti.
Usput, do ljeta će se u Bruxellesu ponovo održati godišnje demonstracije europskih farmera protiv europske pojoprivredne politike. Ponovo će farmeri, ali to nisu samo nezavisni mali seljaci, nego i jaka francuska prehrambena industrija, tražiti kombinaciju deregulacije i zaštite svog sektora. Dogovor s Mercosurom omogućio bi im daljnju deregulaciju, ali zaštita ostaje problem.
Komisija je rekla da više neće mijenjati tekst Sporazuma, no s druge strane, i zemljama Mercosura sad je više stalo do dogovora nego donedavno, jer je i za njih ulaz na američko tržište postao pretežak. Možda ipak još nešto bude dodano za osiguranje europskoj poljoprivredi.
Drugi iznimno važan partner Europi bit će Indija, a posvuda se vide pojačani kontakti i pojačan međusobni interes. Dovoljno je samo pogledati koliko indijski think-tankovi imaju dubinske, a točne analize europskih pitanja.
Minus: Modi blizak Putinu
Kontekst za zbližavanje s Indijom jest da Trumpovu administraciju zbilja, osim interesa, vodi i živa antipatija prema Europi. U tome su slični Kremlju, a pritom će Trump nastojati onemogućiti ili barem jako otežati europske odnose s Kinom. Europa neće baš slušati Trumpa u tome, ali istina je da su i mnogi kineski zahtjevi preteški za EU, i da EU u odnosu s Pekingom želi podjednako i ljubav i distancu. Dogovori s Rusijom u dalekoj su budućnosti, vjerojatno.
Europa sad traži partnere. Još u veljači, Von der Leyen i 21 povjerenik Europske komisije, svi koji imaju nešto za reći oko trgovine, bili su u posjetu New Delhiju. Tamo su se dogovorili da u ovoj godini finaliziraju Ugovor o slobodnoj trgovini, najveći takve vrste uopće na planeti Zemlji.
Von der Leyen je rekla da bi odnosi EU-a i Indije bili “ključni za europsku politiku u godinama i desetljećima pred nama, a ta će politika počivati na pojačanoj suradnji u trgovini, tehnologiji, sigurnosti i obrani“. Prema tome, tamo se Europa želi okrenuti.
Inače, pregovori između Indije i EU-a o slobodnoj trgovini započeli su 2007. godine, napušteni su 2013., ponovo su se pokrenuli 2023., a sad postoje šanse da se završe, također zbog Trumpovih carina. EU želi niže carine na automobile i alkoholna pića, dok Indija želi osigurati bolji ulazak svog tekstila, farmaceutskih proizvoda i generalno kemijske industrije na europsko tržište. Iz ovog se vidi da su pregovori i vrlo složeni.
U svakom slučaju, Uniji je više stalo do Indije, nego obratno.
S druge strane, Indija bi voljela znati je li joj EU pouzdan partner ili nije. Nije EU Trumpova Amerika, ali oko europske dosljednosti Indijci su pokazali nervozu, jer smatraju da EU nije bila konzistenta kad je sklapala dogovore s Kinom. Oneraspoložuje ih pomisao da bi se tako nešto moglo dogoditi i njima. Uglavnom, pregovori dvije strane nisu lagani, ali i oni bi se u situaciji mogli ubrzati i završiti.
Indijska strana smatra da je Europa tako velikim otvaranjem, što je simbolizirao posjet Von der Leyen, priznala Indiju kao glavnog igrača Globalnog juga. To je i istina. Doduše, ne samo Globalnog juga, jer se u Bruxellesu ozbiljno shvaća kad Indija najavljuje da bi ona mogla biti zamašnjak nove faze svjetskog rasta.
Možemo nagađati, ali ne možemo znati hoće li buduća karta svijeta pokazivati dominaciju jedne sile, podjelu između dvije sile ili će biti multipolarna. Ako bude multipolarna, Indija će biti na svaki način jako bitna, a i Europa će isplivati na sigurno.
Veliki minus za EU je bliskost Rusije i Indije. Vladimir Putin i Narendra Modi stalno se posjećuju i izjavljuju kako ništa ne može pomutiti njihove odnose.
Logično je da Putin želi biti blizak s tako velikim igračem, a sa svoje strane, Indija profitira od niskih cijena ruskih energenata. Indija također pomaže trgovini ruskih energenata na globalnom tržištu i nikada nije osudila rusku invaziju na Ukrajinu. To pitanje jest bitno, jer nije isključeno da jednog dana ukrajinska vojska bude ključni element europske sigurnosti. Dakle, jedan od ta dva ugovora o slobodnoj trgovini, a idealno oba, EU svakako želi imati pod rukom u narednim godinama dok se sve trese i tektonski pomiče.
Američko-europski pregovori
Konačno, i Europa i Amerika zainteresirane su za ugovor o slobodnoj trgovini.
Pregovori o takvom ugovoru započeli su prije 15 godina, i trebali su dati pečat Zapadu, učvrstiti transatlantske veze. Ali kako je vrijeme protjecalo, sve je manje bilo entuzijazma s obje strane.
Poznat po engleskoj kratici TTIP (Prekooceansko partnersvo za ulaganja i trgovinu), u EU je propao zato što bi jako narušio radna i socijalna prava europskog zaposlenika, a relativno malo bi pridonio boljitku pojedinačnog europskog domaćinstva. S američke strane prigovori su se odnosili uglavnom na suviše visoke europske standarde u nekim sektorima, a pogotovo u poljoprivrednim proizvodima. Pregovori su se vukli do 2018. godine, kad ih je prekinuo Donald Trump. Ali ionako su bili na kraju samo formalni. U ovom trenu nitko ne zna kad bi se ponovo pokrenuli.
Primjerice, Francuzi neće niti čuti o tome dok Amerika ne odustane od carina, dok je Friedrichu Merzu izričito stalo do takvog dogovora. Ali, možda će se Pariz i Berlin naći kompromis koji bi mogao završiti tako da uspije dogovor s Mercosurom na način da se zadovolji Pariz, i da se pokrenu američko-europski pregovori, što bi, između ostalog, donekle primirilo i Trumpa i njegovu administraciju.
