Nedavno mi je kolega postavio pitanje, zašto poduzetnici radije kupe Audi A6 nego što ulože u software za svoje poslovanje?
Na prvu je možda nelogično, budući će im ulaganje u software sigurno unaprijediti poslovanje i donijeti više profita; ali…ALI… ALI …. Ajmo ispočetka.
Simptomi
Iako je vrlo očito da će uz unaprjeđivanje poslovanja rasti profit, često će Ivo (nazvat ćemo tako našeg poduzetnika) radije sredstva uložiti u novi auto nego u software?
Dijagnoza
Zbog čega je ipak primamljiviji novi limeni ljubimac s kožnim sjedalima i serijski progresivnim upravljačem od softwarea koji će olakšati Đurđi, planerici proizvodnje, da se nosi s nepredviđenim kvarom stroja ili Milanu koji razvija novi proizvod, a ne zna baš odmah do kuda je stigla sa svojim dijelom konstrukcije Ankica jer ona radi od doma, a ne može ju dobiti na telefon?
Znači ovako; kažu da nas na kupovinu motiviraju unutarnji driveovi pokrenuti željom ili strahom.
Dok je strah jači (ali njega trebamo osvijestiti da bismo ga počeli riješavati i ne volimo ga) želje oblikuju percepciju idealnog svijeta (uopće nam nije bitno koliko smo svjesni jer nam je lijepo). Pa tako i Ivo, slaže svoj mozaik u kojem miksa novac, status u društvu, prihvaćenost, moć (jaaako moćan drive), utjecaj, popularnost i iz blendera svega toga, izlazi slika prekrasnog Audia. I misli Ivo, ok je taj software, ALI, pa funkcioniraju i R&D i proizvodnja, imam sjajne ljude. Da ne radi to kako treba, ne bih ja ni sada imao za Audi.
Uostalom zaslužio sam ga.
A Đurđa i Milan i Ankica su i do sada dobro funkcionirali, pa uvijek ima nekakvih izazovnih (problem više nije prihvatljiva riječ) situacija. Na kraju sve izađe na dobro. To su pametni ljudi. Pa opet Ivo pomisli kako jedva čujno rže pod njegovim kožnim sjedalima 340 konja dok on za 5,2 sekunde razvuče stotku. I milo mu, jer namučio se toliko i valjda zaslužuje imati sigurno vozilo, puno putuje, dogovara poslove.
Čita recenzije, scrolla fotke auta koji sigurno plovi vijugavim cestama uz morske provalije, gleda ozarena lica suvozačica čija kosa vijori kroz prozor dok uglađen vozač uz diskretni smiješak drži volan za odvesti se u bajku. A taj software, s čim on suočava Ivu? S problemima. U njegovoj firmi.
S realnom slikom da možda nije više u korak s vremenom. Da njegov biznis model nije najbolji… Jao! I uostalom, nisu to mali novci, otkud garancija da će se poslovanje unaprijediti. Jednom su nas već zavaljali s nekim softwareom, naobećavali svašta, a nakon 2 godine još uvijek ne funkcionira kako treba.
Znači, na jednoj strani imamo razglednicu koja poput kugle sa snijegom zasjaji oči jer nas instant teleportira tamo gdje želimo biti, dok na drugoj strani vreba suočavanje s veoma izglednim problemima (možda čak i nekima koji će tek isplivati, kojeg li užasa). Ok, postavili smo i dijagnozu; volimo biti uspješni, ne volimo biti neuspješni; ukratko!
I šta ćemo sad??
Prije prepisane terapije, samo da objasnimo, da je ovo ranije bio odgovor zašto se radije ulaže u auto nego u poslovanje, nikako da bi se obezvrijedio ni Ivo ni automobil. A sada ćemo otići malo dalje da pokažemo zašto će Ivo ipak uložiti u software za poslovanje i zašto je to bitno? Jer je Ivo pametan poduzetnik čije je dosadašnje uspješno poslovanje rezultat miksa vizije, strasti, želje za rastom, analitike i istraživanja te spremnosti na određenu dozu rizika.
Ivana Vončina Toplek, key account manager, CADCAM Group
Ivo ima svoj veliki drive; uspješnost (koja se, naravno, u poduzetništvu mjeri iznosom profita i konkurentske prednosti). E sada, kako staviti u odnos percepciju uspješnosti; Audi A6 ili software. Nije baš jednostavno, ali zvuči tako; Ivo treba iskustveno ocijeniti što mu je isplativije i onda će odabir biti jednostavan.
*Iskustveno znači ovdje: osvijestiti kroz svoj mentalni i emocionalni sklop vrijednosti automobila i ulaganja u software i staviti ih u vrlo jednostavan odnos; “Ovo mi je bolje.” *Isplativije znači ovdje: uz ovo (ili ono) ostajem vjeran svojoj viziji (percepciji najboljeg sebe); “Odabirem ovo.” Nakon detektiranih simptoma i postavljene dijagnoze slijedi:
VR terapija
U naslovu je, uz Audi i software spomenut i VR(Virtualna stvarnost). Pa kakve veze sada ima to sve jedno s drugim (i smoothie iz naslova strpljivo čeka razlog svog spominjanja).
Ok, ranije je opisano kako je Ivo jednostavno doživio svijet iza upravljača Audia A6. Dočaran mu je fotografijama, osvrtima, brojnim tekstovima. Audi A6 je brend koji vozača pozicionira na veoma poželjno mjesto u društvu. Jasna je slika statusa vlasnika takvog automobila. Uspješna faca.
Kako Ivi prezentirati da će mu software donijeti bolju poziciju nego onih famoznih 340 konja? Uz pomoć virtualne stvarnosti (VR) nabijemo naočale na oči i onda će Ivo rokati po neprijateljskim linijama najmodernijim oružjem i voziti Black Sharka…; ne u ovoj našoj priči. Možda u nekoj drugoj. Ovaj VR će Ivi kroz simulacije realnih situacija njegovog poslovanja pokazati konkretne brojke.
Konkretne situacije?
Da, one koje se ranije iskomuniciraju u Ivinom poduzeću s ključnim ljudima od povjerenja, za koje Ivo zna da žele firmi napredak.
Ono što Đurđa, Milan i Ankica navedu kao ključne “bolne točke” u poslovanju (npr. izmjene na postojećim modelima, uska grla u proizvodnji, trenutno vrlo aktualan nedostatak materijala uslijed situacije na tržištu, ubacivanje novih narudžbi…) će Ivi biti prezentirano pomoću scenarija “Što ako?” Ivo će zajedno sa svojim suradnicima bez VR naočala rešetati s pitanjima implementatore softwarea na koji način bi riješili prazno radno mjesto uslijed bolovanja, a termin isporuke se ne smije probiti.
Pitat će Ivina šefica nabave Maca što da radi kada joj za završetak proizvodnje nedostaje samo jedan element (kopčica), a tek su na pola proizvodne linije. I Ankičina plaha asistentica će se okuražiti u toj unakrsnoj paljbi pa ispaliti; Što kada Milan kaže da napravim novi kalup, a Ankica već počela raditi na njemu? Ivo će iskusiti uzbuđenje gledanjem u postotke iskoristivosti koja raste i gubitaka vremena i resursa koji opadaju sofwareskom optimizacijom cijelog procesa.
“What if” se pretvara u “To be”. Zaiskrit će i u očima konstruktora i planera dok će financijska direktorica Željka jedva primjetno klimati pogledom na vrlo konkretne brojke ne uspijevajući zadržati pokersku hladnokrvnost.
Ivo će uz Željku proučiti brojke, i bez kalkulatora na temelju iskustva metodom prst palac vidjeti da će ulaganjem u poslovanje kroz dvije godine isplatiti software i zaraditi još jedan Audi A6 i o(p)stati u poduzetničkom vrhu.
A kroz četiri…; nećemo ulaziti u što će dalje Ivo ulagati ili trošiti, njegova stvar.
Znači simulacija procesa uz konkretne brojke i sigurnost da će u datim okolnostima optimalno iskoristiti sve raspoložive resurse su drive svakog istinskog poduzetnika.
Pa tako i našeg Ive.
(Terapija) Uspješnost! Koju može iskusiti unaprijed!
E da, smoothie.
Ivo ga je drmnuo da se vrati u život nakon što je skužio kako je skoro proklizao ulaganjem u kapital čija vrijednost opada umjesto u software i unaprijeđenje poslovanja. Pa se zamislio, što bi bilo za 10 god…Uh.. možda ga više ne bi bilo.
Dobar smoothie je uvijek dobro došao.
