Oni malo upoznatiji sa situacijom na europskim tržištima kapitala sjećaju se da je prije desetak godina Europska komisija pokrenula projekt pod nazivom Capital Market Union – danas poznatiji pod kraticom CMU.
Tada sam bila uzbuđena oko ciljeva tog projekta jer sam mislila kako i politika napokon shvaća važnost tržišta kapitala za naše ekonomije. Danas ipak u Bruxellesu priznaju da aktivnosti koje su namjeravali provoditi nisu dovele do željenih rezultata. Članica Europske komisije Maria Luis Albuquerque zadužena je za projekt preimenovan iz CMU u “Savings and Investments Union” i u posljednjih desetak dana dva puta sam slušala njezina izlaganja na tu temu. Zadatak njezina tima je da prezentira do kraja godine pred Europskom komisijom mjere kojima će europsko tržište kapitala učiniti dovoljno konkurentnim da može konkurirati američkom.
Ekstenzivna regulativa
Poznata je paradigma da se većina biznisa u Europi financira bankarskim dugom – procjenjuje se da je taj omjer 70 posto u odnosu na 30 posto kapitala, dok je u Americi upravo obrnuti postotak. Taj nesrazmjer ne uzrokuje samo dominaciju banaka u Europi, nego i selekciju znatno manje rizičnih projekata koji se mogu financirati. Iz tog istog razloga europski jednorozi ili tehnološke, AI i druge brzorastuće kompanije financiraju se dominantno na američkom tržištu i sele svoja sjedišta u Ameriku. Američko tržište zna evaluirati i nagraditi čak i desetljeće negativnih rezultata, a sve u svrhu omogućavanja disruptivnog rasta i vrhunskih rezultata u budućnosti.
S obzirom na to da se u međuvremenu tržište kapitala pokazalo ne samo kao bitan izvor financiranja, nego i bitan izvor štednje i osiguranja prihoda za sve više stareću populaciju Europe, Europska je komisija postavila kao jedan od najvećih prioriteta formiranje tima koji je već ovo ljeto proveo vrlo opsežnu anketu na koju su odgovarali tržišni sudionici iz različitih grana financijske industrije i iz svih zemalja Europe. Upitnik je, osim velikog broja pitanja, imao i brojne inicijative za poboljšanje situacije na tržištu koje su na ovaj način “testirane” među tržišnim sudionicima. Kroz upitnik se provlačila svjesnost da je ipak ekstenzivna regulativa bila jedna od ograničavajućih faktora za razvoj financijskog tržišta u odnosu na druge segmente, odnosno druga tržišta u svijetu.
Taj je upitnik trenutačno predmet detaljne analize, kako sam čula od stručnjaka koji upravo rade na tome u Bruxellesu ovih dana, i na temelju njega možemo očekivati mjere koje će afektirati sva tržišta u Europi. ali s naglaskom, sigurna sam, na velika tržišta koja imaju i ujedno najveći utjecaj na formiranje cjelokupne slike financijskog tržišta u Europi.
Problem povezanosti tržišta
Ono što su nekakva dva ključna pitanja koja stručnjaci iz tijela DG FISMA (The Directorate-General for Financial Stability, Financial Services and Capital Markets Union) moraju razriješiti je: kako povezati velik broj tržišta u Europi te kako usuglasiti regulativu da bude jednaka za sva tržišta. Zagrebačka burza sama se suočila s tim problemom nakon što je kupila Ljubljansku burzu 2015. godine jer smo uvidjeli da dva tržišta imaju vrlo različito implementirane propise Europske unije koji se odnose na tržište kapitala.
Problem povezanosti tržišta ima nekoliko mogućih rješenja, a ono što se kao mala država u Europskoj uniji trebamo nadati je da predloženo rješenje neće staviti male burze (kakva je i Zagrebačka burza) u nekonkurentni položaj u odnosu na velika tržišta. Jedna od ideja o kojoj se raspravlja je, primjerice, da svaka burza mora zaprimiti nalog za bilo koju drugu burzu u Europi i omogućiti da se taj nalog izvrši na toj drugoj burzi. To su, naravno, organizacijski i financijski vrlo veliki zahtjevi za svako tržište i tek ostaje vidjeti hoće li to biti jedno od rješenja Europske komisije.
Jedinstveni nadzor
Druga tema o kojoj se intenzivno raspravlja je stavljanje nadzora tržišta kapitala pod jedinstvenu kapu ESMA-e (European Securities and Markets Authority) kojoj je sjedište trenutačno u Parizu. Međutim, tu se mišljenja malih i velikih igrača značajno razlikuju pa čak i među velikima nema konsenzusa o tome je li to dobro ili nije. Iz perspektive malog tržišta smatram da bi prebacivanje kompetencije za hrvatsko ili slovensko tržište jednom regulatoru u inozemstvu znatno otežalo našu već i onako kompleksnu situaciju, u kojoj kao jedan od najmanjih igrača “dijelimo sudbinu” i propise dizajnirane za one najveće
