EN DE
Poslovni vikend
anatomija moći

Uspješnost vlasti: između stvarnih rezultata, percepcije građana i odgovornosti

U zrelim demokracijama najviše se vrednuje spoj ekonomskih rezultata i moralnog legitimiteta – vlast koja osigurava stabilnost, a pritom ne kompromitira demokratske vrijednosti.

Autor: Pero Maldini
19. studeni 2026. u 22:00
Foto: PIXSELL

Uspješnost vlasti treba mjeriti prema njezinim stvarnim i dugoročnim rezultatima, a ne isključivo prema trenutačnoj popularnosti ili dojmu koji ostavlja u javnosti. U demokratskim društvima ona se temelji na ravnoteži između institucionalne učinkovitosti, ekonomske stabilnosti i moralnog integriteta.

Građani na izborima procjenjuju i honoriraju kombinaciju opipljivih rezultata i povjerenja u političke aktere. No, upravo je odnos između objektivnih pokazatelja i subjektivnog doživljaja građana jedan od ključnih izazova suvremene demokracije.

Političko pamćenje

U političkom životu često postoji znatan jaz između makroekonomskih pokazatelja i načina na koji građani doživljavaju stanje u društvu. Statistički podaci mogu upućivati na rast gospodarstva, veću zaposlenost i poboljšanje fiskalne stabilnosti, dok istodobno u javnosti prevladavaju nezadovoljstvo, nesigurnost i osjećaj da se životni standard ne poboljšava dovoljno. Taj raskorak nije nužno posljedica pogrešnog tumačenja podataka jer agregatni pokazatelji ne odražavaju uvijek ravnomjerno iskustva različitih društvenih skupina, niti obuhvaćaju sve dimenzije kvalitete života.

Birači, naime, rijetko donose odluke isključivo na temelju statistike. Njihova procjena vlasti oblikuje se primarno osobnim iskustvom, očekivanjima, političkim vrijednostima, povjerenjem u institucije te načinom na koji politički akteri komuniciraju svoje rezultate. Politička percepcija stoga može znatno odstupati od objektivnih pokazatelja, a katkad ih i posve potisnuti.

To se osobito vidi u različitim očekivanjima od vlasti. Od izvršne vlasti, odnosno predsjednika vlade, očekuje se svakodnevno upravljanje složenim sustavima – od proračuna i porezne politike do zdravstva i obrazovanja – pa se njezina uspješnost u velikoj mjeri prosuđuje prema konkretnim rezultatima. Predsjednička funkcija u parlamentarnom sustavu, poput hrvatskoga, ima bitno drukčije, pretežno predstavničke i ustavno ograničene ovlasti. Ipak, političar koji na jednoj funkciji nije ostvario uvjerljive rezultate može na drugoj steći znatnu potporu jer ga birači više ne vrednuju kao nositelja izvršne odgovornosti, nego kao simbol političkog otpora ili izraz vlastitog nezadovoljstva, s kojima se afektivno mogu identificirati.

U zrelim demokracijama najviše se vrednuje spoj ekonomskih rezultata i moralnog legitimiteta – vlast koja osigurava stabilnost, a pritom ne kompromitira demokratske vrijednosti.

Takvi primjeri pokazuju koliko je političko pamćenje kratkotrajno i selektivno te koliko trenutačni dojam može nadjačati (pr)ocjenu ranijeg učinka. S druge strane, vlast koja provodi zahtjevne strukturne reforme redovito će biti nepopularna. Kvaliteta upravljanja u tom smislu sliči ulaganju u temelje građevine – rezultati nisu uvijek odmah vidljivi, ali određuju dugoročnu stabilnost.

Svaka reforma nije nužno dobra ni loša, njezinu opravdanost treba procjenjivati prema ciljevima, provedbi i učincima. Ipak, zbog raširenog otpora promjenama i nesklonosti kompromisima među mnogim socijalnim skupinama, reforme ostaju nepopularne. Uspješnost demokratske vlasti može se procjenjivati kroz tri međusobno povezana kriterija: ekonomski, institucionalni i društveni. Nijedan od njih sam za sebe nije dovoljan, ali njihova kombinacija pruža potpuniju sliku kvalitete upravljanja.

Ekonomska uspješnost ne može se svesti samo na stopu rasta bruto domaćeg proizvoda. Važni su i održivost rasta, fiskalna stabilnost, predvidljivo regulatorno okruženje, investicijska aktivnost, zaposlenost te kretanje realnih plaća i kupovne moći. U tom kontekstu poboljšanje kreditnog rejtinga Hrvatske i ulazak u kategoriju A, odnosno viši investicijski razred, važna su potvrda povećane kreditne sposobnosti države i veće fiskalne vjerodostojnosti.

Jednako je značajno smanjenje javnog duga. Međutim, makroekonomska stabilnost nije sama sebi svrha. Njezina je vrijednost u tome što državi omogućuje da u kriznim razdobljima intervenira, ublažava vanjske šokove i štiti najizloženije skupine stanovništva. Mjere potpore kućanstvima i gospodarstvu tijekom razdoblja snažnih inflatornih pritisaka mogu se promatrati i kao instrument očuvanja društvene stabilnosti. Ipak, njihov učinak valja procjenjivati i prema fiskalnoj održivosti, ciljnoj usmjerenosti te dugoročnim učincima.

Institucionalna uspješnost podrazumijeva vladavinu prava, neovisnost pravosuđa, transparentnost javne uprave i odgovornost nositelja vlasti. Zakoni se moraju primjenjivati jednako na sve, uključujući i najviše državne dužnosnike, a institucije moraju biti otporne na političke i interesne pritiske. U tom smislu procesuiranje političkih dužnosnika zbog sumnji na nepravilnosti, poglavito korupciju, ne bi trebalo lakonski tumačiti kao dokaz slabosti vlasti.

Dapače, upravo to može biti pokazatelj da institucije obavljaju svoj posao. Transparentnost javne nabave, provjerljivost trošenja proračunskih sredstava i suzbijanje klijentelizma i korupcije nužni su za jačanje povjerenja građana, ali i za stvaranje ravnopravnih tržišnih uvjeta. Funkcionalne institucije nisu samo preduvjet demokratskog legitimiteta nego i važan činitelj gospodarske konkurentnosti. Bez pravne sigurnosti i predvidljivih pravila teško je očekivati održiva ulaganja, inozemne investicije i dugoročni razvoj.

Društvena uspješnost mjeri se sposobnošću vlasti da rezultate gospodarskog rasta pretvori u šire društveno blagostanje. To uključuje socijalnu sigurnost, dostupnost zdravstvenih usluga i obrazovanja, zaštitu najranjivijih skupina, jednake prilike i mogućnost socijalne mobilnosti. U konačnici, gospodarski rast ima puni smisao tek kada se njegovi učinci osjete u životnom standardu građana.

Kada izlaze na birališta, građani kombiniraju retrospektivno vrednovanje (nagrađivanje ili kažnjavanje vlasti za ostvarene rezultate) s prospektivnim vrednovanjem (procjenom njezinih budućih obećanja i planova). Među najvažnijim kriterijima tradicionalno se ističu ekonomsko blagostanje, integritet i borba protiv korupcije, ispunjavanje predizbornih obećanja, sposobnost upravljanja krizama te pristupačnost i empatičnost političkih lidera.

Ekonomsko blagostanje, odnosno mogućnost osiguranja stabilnog životnog standarda, u pravilu je jedan od najsnažnijih kriterija biračkog izbora. Građani cijene rast plaća i kupovne moći, stabilnost cijena i sigurnost zaposlenja. Uz to, jednako je važno povjerenje u političke aktere, pa korupcija, neispunjena obećanja i izostanak odgovornosti mogu brzo poništiti pozitivne učinke gospodarskih rezultata.

Dakako, bitan činitelj biračkih preferencija su i svjetonazorska i ideološka opredjeljenja, koja nerijetko imaju prednost pred socioekonomskim interesima. Ipak, u duljem razdoblju sposobnost vlasti da osigura gospodarsku sigurnost i društveno blagostanje ostaje jedno od ključnih mjerila njezine uspješnosti. U zrelim demokracijama najviše se vrednuje spoj ekonomskih rezultata i moralnog legitimiteta – vlast koja osigurava stabilnost, a pritom ne kompromitira demokratske vrijednosti.

Izazov suvremene demokracije

Raskorak između objektivnih pokazatelja i subjektivnog doživljaja građana nije specifičan samo za Hrvatsku. U brojnim razvijenim demokracijama vidljivo je da pozitivni gospodarski trendovi ne jamče automatski zadovoljstvo birača. Jedan od razloga je i fenomen hedoničke adaptacije – ljudi se relativno brzo privikavaju na poboljšane životne uvjete, dok njihova očekivanja nastavljaju rasti. Istodobno, informacijsko okruženje, osobito društvene mreže, algoritamski pojačava negativne sadržaje.

U konačnici, demokracija ne bi smjela biti natjecanje u popularnosti, nego natjecanje u odgovornosti i rezultatima. Uspješnost vlasti ne može se ocjenjivati samo prema trenutačnom raspoloženju javnosti, jednako kao što se ne može dokazati samo povoljnim statističkim pokazateljima. Ona se potvrđuje tek spojem gospodarske stabilnosti, kvalitetnih i neovisnih institucija, društvene uključenosti i moralnog integriteta – te sposobnošću da se ostvareni rezultati osjete u svakodnevnom životu građana.

Autor: Pero Maldini
19. studeni 2026. u 22:00
Podijeli članak —