Hrvatska se u globalnim okvirima iznimno ponosi statusom sportske velesile. Uspjesi nogometne reprezentacije, olimpijske medalje u pojedinačnim sportovima i euforija koja prati svaki veći međunarodni turnir stvorili su snažan nacionalni narativ o Hrvatima kao o genetski predisponiranoj, aktivnoj i sportskoj naciji.
Međutim, kada se ugase televizijski ekrani i analiziraju podaci javnog zdravstva, suočavamo se s poraznim i alarmantnim paradoksom. Mi smo, u stvarnosti, nacija strastvenih navijača iz fotelje, dok su nam stope stvarne tjelesne aktivnosti među najnižima u Europskoj uniji.
Upozoravajući podaci
Podaci Eurobarometra i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo redovito upozoravaju kako se više od 40 posto građana Hrvatske nikada ne bavi nikakvim oblikom sporta ili tjelovježbe. Ovaj dramatičan izostanak bavljenja sportom u općoj populaciji izravno se prelijeva u javnozdravstvenu krizu. Dok slavimo elitne sportaše, prosječan građanin boluje od kroničnih bolesti uzrokovanih sjedilačkim načinom života. Utjecaj sporta stoga se više ne smije promatrati isključivo kroz prizmu zabave, domoljubnog naboja ili sakupljanja medalja. Masovni sport, rekreacija i kontinuirana tjelesna aktivnost građana primarni su stup očuvanja biološke supstancije naroda, ali i izravan makroekonomski faktor koji oblikuje fiskalnu održivost Republike Hrvatske.
Debljina nije estetski problem; ona je dokazani okidač za niz kroničnih nezaraznih bolesti – od kardiovaskularnih oboljenja i dijabetesa tipa 2, pa sve do malignih bolesti i poremećaja lokomotornog sustava. Čak 59 posto odraslih ima problem s viškom kilograma. Nedostatak bavljenja sportom i bazičnom rekreacijom sustavno oslabljuje imunosni status nacije, povećava incidenciju ranog invaliditeta te skraćuje očekivani životni vijek u punom zdravlju. Neliječena i neprevenirana neaktivnost stvara kumulativni pritisak na zdravstveni sustav kroz skupe medicinske intervencije, dugotrajne terapije i enormnu potrošnju lijekova, što u konačnici osiromašuje državni proračun.
Sport ima neprocjenjiv učinak i na mentalno zdravlje populacije. Redovito vježbanje smanjuje izlučivanje kortizola, potiče lučenje endorfina te služi kao prirodni štit protiv anksioznosti i depresije – poremećaja koji su u ubrzanom porastu unutar hrvatskog društva. Zdravlje nacije temelj je njezine dugoročne održivosti, a bez bazične sportske kulture, javno zdravstvo u RH dugoročno klizi prema neodrživom scenariju.
Ekonomske analize zorno pokazuju da tjelesna neaktivnost generira goleme, mjerljive financijske gubitke. Kada analiziramo troškove povezane isključivo s prekomjernom tjelesnom masom i povezanim bolestima u Hrvatskoj, brojke su zastrašujuće. Ono što zabrinjava je da, prema jednoj studiji Svjetske federacije za debljinu, ekonomski troškovi prekomjerne tjelesne mase i debljine bi u Hrvatskoj do 2035. bez djelovanja i preventivnih mjera mogli premašiti tri milijarde dolara. Kada bi se stopa bavljenja sportom i rekreacijom u Hrvatskoj podigla samo za desetak postotnih bodova, proračunske uštede na razini zdravstvenog sustava mjerile bi se u stotinama milijuna eura na godišnjoj razini.
Osim izravnih proračunskih ušteda u zdravstvu, bavljenje sportom ima golem utjecaj na produktivnost ukupne radne snage u RH. Neaktivno stanovništvo pati od visoke stope apsentizma (izbivanja s posla zbog bolovanja) te prezentizma (dolazak na posao uz smanjenu produktivnost zbog lošeg zdravstvenog stanja ili bolova).
Nasuprot tome, zaposlenici koji se redovito bave tjelesnom aktivnošću pokazuju znatno višu razinu kognitivnih sposobnosti, veću razinu energije, bolju koncentraciju i otpornost na profesionalni stres (burnout). Neovisne studije, poput onih koje analiziraju uvođenje strukturiranih sportskih benefita za radnike, potvrđuju da povećanje fizičke aktivnosti zaposlenika donosi stotine milijuna eura mjerljive koristi za gospodarstvo kroz smanjenje bolovanja i skok u produktivnosti. Za zemlju poput Hrvatske, koja se bori s akutnim nedostatkom radne snage, starenjem stanovništva i niskom stopom produktivnosti u usporedbi s prosjekom razvijenih zemalja EU-a, revitalizacija radne sposobnosti kroz sport ključni je gospodarski imperativ.
U kontekstu Hrvatske, veza između sporta i ekonomije najsnažnije se manifestira kroz tri ključna kanala. S jedne strane, sportski turizam. Hrvatska ima idealne prirodne i klimatske predispozicije za razvoj aktivnog turizma (cikloturizam, jedrenje, pripreme profesionalnih sportaša u predsezoni i postsezoni). Taj segment omogućuje produljenje turističke sezone i privlačenje gostiju veće platne moći.
Tu je utjecaj na potrošnju i usluge. Razvijena sportska kultura potiče građane na osobnu potrošnju unutar domaće ekonomije – plaćanje članarina u fitness centrima, kupnju opreme, korištenje rekreacijskih objekata te participaciju u lokalnim sportskim ligama, kupnju audioopreme, hrane i pića za vrijeme velikih natjecanja na kojima nastupaju hrvatske reprezentacije. To potiče poduzetničku aktivnost i otvara nova radna mjesta. Nije nevažna ni međunarodna prepoznatljivost brenda. Vrhunski sportski rezultati funkcioniraju kao najjeftiniji i najučinkovitiji marketing za državu.
Kako bi se potencijali sporta maksimalno iskoristili za zdravlje nacije i oporavak ekonomije, potrebno je provesti dubinske strukturne promjene i preusmjeriti javne investicije prema masovnom, bazičnom, školskom sportu i klupskom sportu.
Dugoročna investicija
Utjecaj sporta na zdravlje nacije i ukupnu nacionalnu ekonomiju pitanje je od prvorazrednog strateškog interesa. Trenutačni model u kojem funkcioniramo kao društvo strastvenih promatrača, dok nam se zdravstveni kartoni dramatično pogoršavaju, dugoročno je ekonomski neodrživ i vodi prema eksploziji troškova u javnom zdravstvu, padu produktivnosti i gubitku ljudskog potencijala.
Ulaganje u sport i rekreaciju opće populacije ne smije se tretirati kao proračunski trošak ili potrošnja, već kao najisplativija dugoročna investicija s visokom stopom povrata. Udruženje klubova pri HGK s pravom naglašava da su sportski klubovi ključni gospodarski subjekti, inkubatori zdravlja i prva linija obrane protiv epidemije debljine i sjedilačkog načina života. Svaki euro koji država, lokalna zajednica ili poslodavac ulože u sportsku infrastrukturu i poticanje aktivnog načina života vraća se višestruko – kroz drastično smanjenje troškova liječenja, manji broj dana provedenih na bolovanju, sretnije, vitalnije i produktivnije radnike te vibrantnu sportsku ekonomiju koja generira nova radna mjesta i prihode. Vrijeme je da kao društvo siđemo s kauča, preuzmemo odgovornost za vlastito tijelo i shvatimo da je kretanje temeljni preduvjet zdravlja, a zdrava nacija jedini pravi jamac snažne i stabilne ekonomije.
