Ako ti dozvoliš da ovi tužioci zavladaju Srbijom, ode sve u p…u m…..u, sve će da nas pohapse!, čuje se vidno uplašeni vlasnik i glavni urednik Dragan Vučičević s režimske televizije Informer u snimci koja je procurila u javnost kroz društvene mreže dok zove bivšeg predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. U toj rečenici krije se možda odgovor na ono što se svi pitaju nakon nokaut pobjede Studentske liste na izvandrednim parlamentarnim izborima – što će se dogoditi kad dvije ključne institucije – tužiteljstvo i javni medijski servis – prorade? I počnu raditi svoj posao neovisno i u javnom interesu.
Prva je vladavina prava. Ako tužiteljstvo, na čelu sa Zagorkom Dolovac, počne postupati neovisno, pokretati istrage i procesuirati slučajeve bez političkog utjecaja, to bi moglo označiti početak vraćanja povjerenja građana u institucije. Druga je razbijanje medijske izolacije. Ako RTS kao javni servis počne pružati uravnotežene informacije i omogućavati prostor različitim glasovima, mogao bi se početi smanjivati duboki jaz između dvaju dijelova srpskog društva koji godinama žive u gotovo paralelnim informacijskim stvarnostima.
Slavlje koje je 25. listopada preplavilo ulice Beograda i drugih srpskih gradova bilo je spektakulrano jer je označilo pobjedu mlade generacije nad režimom. Vatromet, suze radosnice, glazba i tradicionalno kolo pratili su povike “Studenti pobjeđuju”, slogan koji je tijekom dugotrajnih prosvjeda bio izraz otpora, a nakon izbora postao politička stvarnost. Aleksandar Vučić, čovjek koji je više od desetljeća dominirao srbijanskom političkom scenom, priznao je poraz, a Studentska lista osvojila je uvjerljivu pobjedu s 53 posto glasova, nasuprot 39 posto, koliko je dobila njegova politička opcija.
Prvi pravi test
Izlaznost je bila najveća u posljednje 34 godine, a izborni rezultat studentima je osigurao parlamentarnu većinu. Zemlja, dijaspora, stanci, ljudi koji prate što se događa u Srbiji bili su u deliriju – Generacija Z kojoj su pripisivali lijenost i odsustvo bilo kakvog interesa – uspjela je skinuti s vlasti tiranina koji je zemlji donio mrak, prekid odnosa sa susjedima i podjelu među vlasititim narodom. Bez jasnog vođe. No, euforija nakon izborne noći već se počela sudarati sa stvarnošću. Smijeniti vlast na izborima je jedno, a promijeniti sustav koji je ta vlast gradila godinama nešto sasvim drugo i bit će kao uspon na vrlo zahtjevnu i strmu planinu na kojoj puše orkanski vjetar. U Srbiji, u kojoj su politički utjecaj na institucije, kontrola medija i povezanost politike s ekonomskim interesima bili među najčešćim predmetima kritika, prvi pravi test demokratske tranzicije neće biti samo formiranje nove vlade, bit će to pitanje mogu li tužiteljstva, sudovi, javni servisi i druge državne institucije napokon početi funkcionirati neovisno o političkoj moći.
Prvi znakovi mogućih promjena već su vidljivi u pravosuđu. Vrhovna javna tužiteljica Zagorka Dolovac 28. listopada izdala je obveznu uputu kojom je naredila kontrolu rada svih 87 javnih tužiteljstava na teritoriju Srbije, uključujući i Javno tužiteljstvo za organizirani kriminal. Komisija Vrhovnog javnog tužiteljstva dobila je ovlast pregledavati kaznene predmete, a kontrola je počela u Višem javnom tužiteljstvu u Beogradu, na čijem je čelu Nenad Stefanović, jedan od najkontroverznijih ljudi srbijanskog pravosuđa, odnosno Vučićev čovjek i okorjeli SNS-ovac. Prema uputi, glavni javni tužitelji i osobe koje ih zamjenjuju dužni su komisiji omogućiti pristup svakom predmetu koji bude zatražen, kao i osigurati uvjete za njezin rad. Posebna pozornost bit će posvećena kaznenim djelima protiv života i tijela, sloboda i prava građana, izbornih prava, gospodarstva, ustavnog poretka i sigurnosti države te kaznenim djelima protiv službene dužnosti. Komisija pritom može zatražiti uvid i u druge predmete koje procijeni važnima.
Službeno obrazloženje govori o osiguravanju zakonitosti, učinkovitosti i ujednačenog postupanja tužiteljstava, kao i o nadzoru nad provedbom obveznih uputa. Dokument se poziva na Zakon o javnom tužiteljstvu, a nepostupanje po uputi može biti disciplinski prekršaj. Drugim riječima, tužiteljstva nisu pozvana na dobrovoljnu suradnju, nego su zakonski obvezna omogućiti kontrolu. Posebnu pozornost izazvala je činjenica da je komisija najprije ušla upravo u Više javno tužiteljstvo u Beogradu. Institucija kojom rukovodi Nenad Stefanović posljednjih je godina bila izložena brojnim kritikama zbog postupanja prema studentima, aktivistima, novinarima i drugim kritičarima vlasti Srpske napredne stranke. Pod nadležnošću tog tužiteljstva vođeni postupci protiv pojedinaca i skupina koje su javno istupale protiv vlasti, uključujući slučajeve povezane s prosvjedima nakon pada nadstrešnice na novosadskom željezničkom kolodvoru.
Među predmetima koji su izazvali kontroverze nalaze se uhićenja aktivista Novice Antića i Ivana Matovića te postupak protiv vojnog analitičara Aleksandra Radića zbog izjava o mogućoj uporabi zvučnog oružja protiv građana tijekom prosvjeda u ožujku 2025. godine. Kritike su se odnosile i na postupanje prema građanima zbog njihovih objava na društvenim mrežama, ali i na izostanak istraga o navodnom prisluškivanju i praćenju studenata, aktivista i novinara.
‘Dobar, loš, zao’
Upravo bi pregled takvih predmeta mogao pokazati jesu li tužiteljstva postupala u skladu sa zakonom ili su u pojedinim slučajevima pravosudne ovlasti korištene selektivno. No, početak kontrole ne znači da su nepravilnosti već utvrđene. Tek će rezultati nadzora pokazati hoće li uslijediti disciplinski postupci, eventualne kaznene istrage ili smjene.
Istodobno raste pritisak i iz samog pravosudnog sustava. Neformalna skupina sudaca i tužitelja “Odbrana struke” već je 26. listopada zatražila ostavke svih nositelja pravosudnih funkcija koji su, prema njihovoj ocjeni, svojim odlukama ili propuštanjem postupanja pridonijeli kršenju ljudskih prava, ugrožavanju neovisnosti sudstva i samostalnosti tužiteljstva te urušavanju povjerenja građana u pravosuđe. Posebno su izdvojili predsjednika Ustavnog suda Srbije Vladana Petrova, predsjednika Višeg suda u Beogradu Dragana Miloševića i glavnog javnog tužitelja Višeg javnog tužiteljstva u Beogradu Nenada Stefanovića. Zahtjev za ostavkama odnosi se i na članove Visokog savjeta sudstva i Visokog savjeta tužiteljstva, kao i na druge pravosudne dužnosnike za koje smatraju da su sudjelovali u zloporabi ovlasti ili podrivanju ustavnih jamstava neovisnosti pravosuđa.
“Neovisnost pravosuđa nije privilegij dužnosnika, nego ustavno jamstvo građana. Tko to jamstvo urušava, ne može se skrivati iza funkcije koju obavlja”, poručili su iz inicijative. Zato je potez Zagorke Dolovac potencijalno važan prvi korak, ali ostaje vidjeti hoće li nadzor biti transparentan, hoće li se utvrđeni propusti sankcionirati i hoće li se isti kriteriji primjenjivati na sve, uključujući i one koji su donedavno bili na vrhu političke moći.
Dok se u pravosuđu otvara mogućnost preispitivanja odgovornosti, u medijskom prostoru odvija se gotovo suprotan proces. Umjesto očekivanog popuštanja pritisaka nakon izborne promjene, dio neovisnih redakcija suočava se s najavama gašenja, otpuštanjima i odlukama koje novinari tumače kao nastavak pokušaja slabljenja slobodnih medija. Naime, predstavnici kompanije Alpac Capital 27. listopada obavijestili su redakciju dnevnih novina Nova o namjeri gašenja tiskanog izdanja od 31. listopada. Istodobno su najavljene i druge mjere koje bi mogle pogoditi više redakcija povezanih s medijskom grupacijom.
Među najavljenim odlukama nalaze se otpuštanja honorarnih suradnika novina i portala Nova, kao i tjednika i portala Radar, gašenje popularnog i režimu izrazito nenaklonjenog podcasta “Dobar, loš, zao” te ukidanje pristupa fotografskim servisima Profimedia i EPA, koji su važni za svakodnevno funkcioniranje portala, novina i tjednika.
Prema navodima redakcije, odluke su donesene jednostrano, bez prethodnih konzultacija s urednicima. Novinari su pritom upozorili i na prijašnji pokušaj postavljanja Marka Stjepanovića na mjesto glavnog urednika portala Nova.rs, kojemu se redakcija usprotivila zbog profesionalnih razloga i njegova prethodnog uredničkog rada u režimskim novinama Blic. Glavni i odgovorni urednik dnevnih novina Nova, Ranko Pivljanin, ocijenio je da se radi o nastavku započetog procesa koji, prema njegovu mišljenju, nije zaustavljen ni nakon političke promjene.
Tijekom prethodnih godina srpsko društvo bilo je duboko podijeljeno upravo zbog medija koje građani prate. Dok je dio javnosti informacije dobivao iz medija kritičnih prema vlasti kao što su Nova i N1, drugi je bio izložen dominantno provladinom izvještavanju s RTS televizije i s Informera, što je dodatno produbljivalo političke i društvene podjele. Većinom je starije stanovništvo i ono iz ruralnih područja isključivo živjelo uz režimske medije koji su zauzimali 80 posto prostora i slušali kako su studenti blokaderi, a Aleksandar Vučić spasitelj srpskog naroda. Iako je glavna urednica Radio-televizije Srbija, Manja Grčić ipak nakon pada režima dala ostavku – ne može se to svesti samo na promjenu rukovodstva. Javni servis morat će dokazati da može pružati uravnotežene i točne informacije te prestati funkcionirati kao produžetak bilo koje političke opcije.
No, izazovi koji čekaju novu srpsku vlast znatno su širi, a posebno su važni odnosi sa susjedima. Nositelj pobjedničke Studentske liste, 56-godišnji novosadski kardiolog i sveučilišni profesor Ilija Srdanović, kojega se spominje kao jednog od mogućih kandidata za premijera, već je najavio promjenu vanjskopolitičkog tona. U razgovoru za Hinu poručio je da nova vlast neće otvorena pitanja s Hrvatskom koristiti za dnevne političke obračune, kao što su to, prema njegovoj ocjeni, činili Aleksandar Vučić, njegovi suradnici i pojedini srbijanski mediji.
Kao u provincijskoj ‘kafani’
Srdanović je istaknuo da odnose Srbije i Hrvatske opterećuju neriješena pitanja čijem rješavanju prethodna vlast nije pridonijela, nego ih je često dodatno pogoršavala. Umjesto zaoštravanja odnosa, najavio je nastojanje da se razvijaju normalni, demokratski i prijateljski odnosi te da se bilateralni problemi rješavaju dijalogom. Posebno je naglasio da dobri odnosi sa susjedima moraju biti temelj vanjske politike. Prema njegovim riječima, država koja nije sposobna razvijati konstruktivne odnose s neposrednim okruženjem teško može očekivati uspješnu suradnju s velikim silama. Pritom je istaknuo i vlastito pozitivno iskustvo profesionalne i osobne suradnje s kolegama iz Hrvatske, za koje se nada da će postati model odnosa i na političkoj razini.
Takve poruke već su naišle na pozitivan odgovor u Zagrebu. Hrvatski premijer Andrej Plenković telefonski je razgovarao sa Srdanovićem jutro nakon izbora i čestitao mu na pobjedi Studentske liste. Ruku pomoći i mira Srbiji svakako treba pružiti jer ako novoj vlasti u formiranju ikada treba dobar saveznik – to je sada. Osobito je za gospodarstvo stabilizacija regionalnih odnosa važna. Hrvatska i Srbija povezane su trgovinom, ulaganjima, prometnim pravcima i poslovanjem kompanija koje djeluju na oba tržišta.
Ipak, europske integracije mogle bi dobiti novu dinamiku. Srdanović je za Radio Slobodna Europa potvrdio da Srbija ostaje na europskom putu te da nova vlast namjerava uskladiti unutarnju politiku s europskim standardima, posebno u područjima vladavine prava, slobode medija, neovisnosti institucija i borbe protiv korupcije. To je možda i najveći paradoks nove srpske političke situacije. Pokret koji nije nastao kao izrazito proeuropska politička snaga mogao bi, ako uspije ostvariti svoje najvažnije unutarnje ciljeve, učiniti više za približavanje Srbije europskim standardima nego vlast koja je godinama formalno zagovarala europske integracije. No, da bi se to dogodilo, nova vlada morat će pokazati da može upravljati državom jednako uspješno kao što je studentski pokret uspio organizirati otpor prethodnoj vlasti.
Ali, Srbija još nema novu vladu. Izborni pobjednici tek trebaju proći postupak službenog potvrđivanja izbornih rezultata, konstituiranja parlamenta i formiranja izvršne vlasti. Do tada državom upravlja vlada u tehničkom mandatu na čelu s Anom Brnabić kao vršiteljicom dužnosti predsjednika. I, prema zakonu, upravo je ona ta koja treba raspisati i predsjedničke izbore do kraja godine. Politička je to persona kojoj nitko osobito ne vjeruje jer jer opsesivno naklonjena Vučićevu režimu te se očekuje da će opstruirati sve što može. Odlikuje je i izrazito ljutit stav, što je pokazala kad je nakon pobjede izašla među građane samo kako bi tražila svađu – gotovo kao u nekoj provincijskoj “kafani”.
Odnos prema EXPO-u
No, da se vratimo na gospodarske izazove buduće vlade – oni se nalaze se unutar same zemlje. Riječ je o EXPO-u 2027., međunarodnoj specijaliziranoj izložbi koja bi se trebala održati u Beogradu od 15. svibnja do 15. kolovoza sljedeće godine. Projekt je Vučićeva vlast predstavljala kao jedan od najvećih razvojnih pothvata u novijoj povijesti Srbije, uz obećanja o novim investicijama, radnim mjestima, prometnoj infrastrukturi i gospodarskom rastu. U beogradskoj općini Surčin već se gradi velik kompleks koji uključuje izložbene prostore, Nacionalni stadion, stambene objekte i prateću infrastrukturu. No, upravo je način realizacije tog projekta godinama izazivao snažne kritike oporbe, stručne javnosti i dijela građana.
Tu su, naime, visoki troškovi, netransparentno ugovaranje poslova, posebne zakonske procedure i mogućnost da se iza velikih infrastrukturnih ulaganja kriju korupcijski rizici. Posebno su problematizirali činjenicu da su pojedini građevinski zahvati provođeni prema ubrzanim procedurama, dok je država istodobno bila suočena s ozbiljnim pitanjima odgovornosti za sigurnost javne infrastrukture nakon tragedije u Novom Sadu. Za dio građana EXPO je zato postao mnogo više od međunarodne izložbe. Pretvorio se u simbol načina na koji je prethodna vlast upravljala velikim državnim projektima, donosila odluke o javnom novcu i predstavljala gospodarski razvoj kao politički uspjeh, dok su pitanja transparentnosti i odgovornosti ostajala u drugom planu.
Ilija Srdanović u razgovoru za BBC na srpskom naglasio je da Srbija mora poštovati međunarodne obveze koje je preuzela organizacijom EXPO-a. Istodobno je upozorio da je za građane mnogo važnije pitanje što će im od tog projekta ostati i kakvu će stvarnu korist imati od uloženog novca. EXPO, prema njegovim riječima, nije dio izvornog studentskog programa. Prioritet su institucije koje funkcioniraju, transparentno upravljanje javnim ulaganjima i kontrola trošenja državnog novca. Upravo zato buduća vlada mogla bi se suočiti s vrlo neugodnim izborom: nastaviti projekt koji velik dio njezinih birača povezuje s prethodnim režimom ili ga pokušati zaustaviti uz rizik ozbiljnih financijskih i međunarodnih posljedica.
Naime, odustajanje od EXPO-a nije jednostavno pitanje političke odluke. Srbija je domaćinstvo dobila u okviru međunarodnog sustava izložbi, a preuzete obveze odnose se i na druge države sudionice. Međunarodni ured za izložbe (BIE) upozorio je da bi otkazivanje moglo dovesti do značajnih pravnih, financijskih i praktičnih posljedica, uključujući obvezu naknade opravdanih troškova zemljama sudionicama i samoj organizaciji. Zbog toga se zasad ne može tvrditi da EXPO 2027. sigurno neće biti održan. Međutim, jednako je teško zamisliti da će nova vlast jednostavno nastaviti sve projekte i ugovore prethodnog režima bez detaljne provjere. Moguće su revizije troškova, preispitivanje ugovora, promjene u upravljanju i eventualno smanjenje pojedinih pratećih ulaganja.
Upravo će odnos prema EXPO-u biti jedan od najvažnijih pokazatelja gospodarske politike nove vlade. Hoće li prednost dati kontinuitetu velikih infrastrukturnih projekata ili temeljitoj reviziji njihova financiranja? Može li istodobno poštovati međunarodne obveze i istražiti moguće nepravilnosti? I hoće li uspjeti objasniti građanima da odgovorno upravljanje javnim novcem ponekad podrazumijeva i nastavak projekata koje politički nisu podržavali?
Ta pitanja dodatno komplicira činjenica da Studentska lista nije nastala kao klasična politička stranka s dugogodišnjim iskustvom upravljanja državom. Njezini kandidati dolaze iz različitih profesionalnih područja, a mnogi nikada nisu obnašali javne dužnosti. Iako među njima ima priznatih stručnjaka, vođenje ministarstava, javnih poduzeća i velikih državnih sustava zahtijevat će iskustvo koje tek trebaju steći. Na to upozorava i Ferenc Németh, mađarski politolog i stručnjak za Zapadni Balkan. On smatra da je izborna pobjeda Studentske liste povijesni uspjeh, ali da će razgradnja političkog i institucionalnog nasljeđa prethodne vlasti biti mnogo složenija od same izborne borbe.
Prema njegovoj analizi, korupcija, organizirani kriminal i politički utjecaj duboko su ukorijenjeni u državnim institucijama i društvu, dok ljudi lojalni prethodnoj vlasti i dalje zauzimaju važne položaje u formalnim i neformalnim strukturama moći. Vučićeva Srpska napredna stranka, unatoč porazu, zadržala je 105 mjesta u parlamentu koji broji 250 zastupnika, što znači da će i dalje predstavljati snažnu političku opoziciju. Németh upozorava da bi upravo otpor unutar institucija mogao biti najveća prepreka promjenama. Oslobađanje pravosuđa i medija od političkog utjecaja, borba protiv korupcije i uspostava odgovornosti zahtijevat će vrijeme, političku odlučnost i stručnost, a početna euforija građana mogla bi se brzo pretvoriti u razočaranje ako rezultati ne budu dovoljno vidljivi.
Najvažnije obećanje
Jedan od prvih velikih testova bit će i potpuna istraga tragedije na novosadskom željezničkom kolodvoru. Upravo je taj događaj pokrenuo val studentskih prosvjeda i postao simbol šireg nezadovoljstva korupcijom, netransparentnošću i izostankom institucionalne odgovornosti. Za novu vlast utvrđivanje odgovornosti za tragediju neće biti samo pravno pitanje, nego i ispunjenje jednog od najvažnijih obećanja na kojima je izgradila povjerenje građana.
Nova vlast pritom mora izbjeći iskušenje da institucije koje je prethodna vlast koristila za učvršćivanje svoje moći jednostavno stavi pod vlastitu kontrolu. Takav bi pristup značio promjenu ljudi, ali ne i promjenu sustava. Prava reforma podrazumijeva upravo suprotno: stvaranje institucija koje će moći funkcionirati neovisno o tome tko pobjeđuje na izborima. Nakon dugogodišnje Vučićeve dominacije Srbija je dobila priliku za takav zaokret. No, politička pobjeda Studentske liste, koliko god bila uvjerljiva, ne može sama po sebi jamčiti uspjeh demokratske tranzicije.
Istodobno, u Srbiji i dalje postoji strah od povratka Srpske napredne stranke, koja je izgubila vlast, ali još raspolaže značajnim novcem, medijskim utjecajem i političkim vezama.
Politolog Dušan Spasojević smatra da bi se naprednjaci mogli vratiti jedino ako Studentska lista napravi niz ozbiljnih pogrešaka i pokaže se nesposobnom za upravljanje državom. Mnogo je izglednije da će studentski pokret nakon parlamentarne pobjede preuzeti i predsjedničku te lokalnu vlast, osobito u Beogradu, čime bi se dodatno promijenila politička slika Srbije. Istodobno, kako ističe analitičar Matteo Bonomi, uspije li Srbija obnoviti vladavinu prava i demokratske institucije, Europskoj uniji bit će sve teže nuditi joj samo pristup zajedničkom tržištu, bez jasne perspektive punopravnog članstva.
Stoga, unatoč strmoj planini, orkanskim udarima vjetra i neizvjesnosti hoće li ih na vrhu dočekati vedro nebo, studenti su već dokazali da su uvijek bili korak ispred onih koji su ih podcjenjivali. Generacija kojoj su pripisivali nezainteresiranost i pasivnost uspjela je pobijediti političkog Golijata, i to onda kada su gotovo svi vjerovali da je nepobjediv. Možda je zato vrijeme da prestanemo sumnjati u njihove sposobnosti i počnemo vjerovati da mogu dovršiti ono što su započeli. Jer, ako su već uspjeli pomaknuti planinu, tko kaže da se ne mogu popeti i na njezin vrh?
