Industrijska proizvodnja postaje sve složenija, a zahtjevi za fleksibilnošću, učinkovitošću i održivošću neprestano rastu. Zbog toga Siemens razvija nove pristupe koji bi u budućnosti mogli značajno pojednostaviti konfiguraciju i upravljanje proizvodnim sustavima.
Jedan od njih je koncept autonomnog softvera koji koristi umjetnu inteligenciju za samostalnu konfiguraciju i optimizaciju industrijskih postrojenja. Za razvoj ovog koncepta zadužena je bečka istraživačka grupa Scalable & Resilient Architectures, koja djeluje unutar Siemensovog globalnog tehnološkog područja Software Systems & Processes. Fokus tima je razvoj naprednih softverskih arhitektura koje omogućuju veću autonomiju, otpornost i skalabilnost industrijskih sustava.
Kako funkcionira autonomni softver?
Umjesto ručnog podešavanja velikog broja parametara, softverski agenti analizirali bi zahtjeve korisnika te automatski prilagođavali sustav željenim ciljevima, poput povećanja produktivnosti, energetske učinkovitosti ili raspoloživosti postrojenja.
Takav pristup mogao bi značajno skratiti vrijeme implementacije proizvodnih postrojenja, smanjiti potrebu za specijaliziranim konfiguracijama te omogućiti brže prilagodbe promjenjivim tržišnim i proizvodnim zahtjevima. Dugoročno, cilj je razvoj sustava koji će se moći samostalno konfigurirati, kontinuirano optimizirati svoj rad i učinkovito reagirati na nepredviđene okolnosti.
Upravo takvi projekti dokazuju Siemensovu predanost razvoju tehnologija koje povezuju umjetnu inteligenciju, automatizaciju i softver kako bi industrija postala produktivnija, otpornija i održivija.
Prednosti autonomnog softvera
Ovaj softver riješit će dakle dva problema: s jedne strane konfiguraciju i s druge strane integraciju raznih Siemensovih, a uskoro i proizvoda drugih dobavljača. Fino podešavanje velikih proizvodnih linija s ciljem povećanja energetske učinkovitosti samo je jedan primjer, dok u druge KPI-jeve spadaju npr. maksimalna produktivnost, brzina ili vijek trajanja, ili pak njihove kombinacije.
Za industrijske tvrtke u Hrvatskoj, koje se sve češće suočavaju s nedostatkom stručnog kadra i pritiskom na povećanje produktivnosti, ovakva bi rješenja mogla predstavljati važan iskorak. U vremenu kada proizvodni sustavi postaju sve povezaniji i složeniji, sposobnost softvera da samostalno razumije zahtjeve korisnika i predlaže optimalna rješenja mogla bi postati jedna od ključnih kompetencija industrije budućnosti.
“Svaka tehnološka revolucija mijenja način rada stručnjaka, a ne samo alate koje koriste. Vjerujemo da će autonomni softver značajno smanjiti vrijeme utrošeno na rutinske i ponavljajuće zadatke te inženjerima omogućiti da se više posvete kreativnom rješavanju problema, inovacijama i razvoju novih proizvoda. Upravo u tome vidimo njegov najveći potencijal za industriju”, istaknula je Ivana Ilić, direktorica Digital Industries u Siemensu Hrvatska.
