Usred kolovoza ove godine nitko nije pričao o turizmu, sezoni, minusima i plusevima, glavna tema u državi postao je toksični otpad koji je godinama trovao Gospić. Hrvatska se već dugo bori s ilegalnim odlagalištima koja ozbiljno ugrožavaju zdravlje građana i okoliš, a epilog ovog slučaja je takav da je najveći šok izazvalo otkriće golemog ilegalnog odlagališta u Gospiću na prostoru bivšeg industrijskog kompleksa PPK Velebit. Naime, tamo se godinama nezakonito zatrpavalo gomile smeća, a procjenjuje se da se na lokaciji nalazi između 33 tisuće i 44 tisuće tona ilegalno zakopanog opasnog i neopasnog otpada.
Divlja odlagališta
Štoviše, prema podacima koje je prikupila udruga Ekologija grada, u Hrvatskoj postoji čak 86 velikih aktivnih divljih odlagališta na koja se smeće i dalje neprestano dovozi. Sustav Evidencija lokacija odbačenog otpada, koji je uspostavilo nadležno ministarstvo, od jeseni 2019. godine zaprimio je 20.940 prijava građana, a čak 82 posto tih prijava uzeto je u obradu. Mnoge od tih lokacija nalaze se u neposrednoj blizini vodozaštićenih područja, što je izravna prijetnja za izvore pitke vode, a takav je slučaj i u Gospiću.
U akciji europskih tužitelja otkriveno je da je u samome centru toga grada zakopano na desetke tisuća tona smeća iz kojeg su otrovne, kancerogene tvari curile u podzemlje te ugrozile izvorišta pitke vode, a sanacija svega realno će trajati godinama. Osim toga, Europol i USKOK u veljači su 2025. uhitili devet osoba, sumnja se da su uvozili medicinski otpad iz Europe i zakapali ga na tri lokacije u Hrvatskoj. Procjene kažu da je dovezeno oko 37 tisuća tona otpada, uključujući plastični i opasni otpad dopremljen iz Italije, Slovenije, Njemačke i domaćih izvora.
Prema dokumentaciji iz istrage, samo iz Italije od 16. svibnja 2022. do 11. travnja 2024. u Gospić je stiglo 12.338 tona plastičnog otpada u 576 pošiljki. Iz Slovenije je u istom razdoblju stiglo još 1480 tona, a otpad je dolazio i iz Njemačke te od domaćih tvrtki, piše Index. Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) još je te 2022. imala uvid u stanje tog dovoza i alarmirala sustav, no i nakon toga sve je nastavljeno.
Kako je samo iz Italije stiglo 576 pošiljki, a iz Slovenije još gotovo 1500 tona otpada uz ture iz Njemačke i Hrvatske, jasno je da je u Liku nakon prve dojave SOA-e ušlo više od 600 teških kamiona i šlepera.
Sva ta saznanja sablaznila su javnost i izazvala oštre reakcije ljudi pa je 5. rujna održan i veliki prosvjed u Zagrebu. Oko 30 tisuća građana okupilo se ne bi li dalo podršku Gospićanima te tražilo hitno i cjelovito čišćenje opasnog otpada, zabranu privremenog uvoza sumnjivog otpada te utvrđivanje odgovornosti nadležnih institucija.
Tko je odgovoran?
Državni vrh morao je reagirati i ponuditi konkretno rješenje. Vlada je nakon toga u Sabor uputila izmjene Zakona o gospodarenju otpadom kojima se jačaju mehanizmi prevencije, nadzora i sankcioniranja nezakonitoga gospodarenja otpadom, uz osiguravanje veće sljedivosti tokova i učinkovitijeg uklanjanja nezakonito odbačenog otpada. Premijer Andrej Plenković rekao je tada kako je zakon već dva puta bio u javnom savjetovanju i 2025. i 2026. te naglasio da je cilj izmjena spriječiti nezakonito postupanje s otpadom, pojačati nadzor nad onima koji njime gospodare i osigurati da se zna tko je odgovoran za svaku fazu postupanja s otpadom. Među ključnim novinama je uvođenje obveze neprekinutog videonadzora ulaza na lokacije gospodarenja otpadom, uz čuvanje snimaka 30 dana radi omogućavanja učinkovitijeg inspekcijskog i kaznenog postupanja u slučajevima sumnje na nezakonite aktivnosti, piše Hina.
Osim toga, uvodi se obveza GPS praćenja vozila kojima se prevozi otpad, što bi omogućilo potpunu sljedivost kretanja otpada od mjesta nastanka do mjesta obrade ili zbrinjavanja te će se tako znatno otežati nezakonito odbacivanje otpada u okoliš. Ti podaci o kretanju moraju se čuvati najmanje dvije godine. Pored navedenog, uvodi se javno dostupan popis osoba kojima je zabranjeno gospodariti otpadom, koji obuhvaća i odgovorne te upravljački povezane osobe. Nadalje, uspostavlja se sustav redovitih kontrola lokacija, najmanje jednom godišnje za lokacije neopasnog otpada i najmanje dva puta godišnje za lokacije opasnog otpada, uz godišnje izvješćivanje Vlade.
“Provjeravat će se stvarne vrste i količine otpada, način skladištenja i obrade, evidencije, uvjeti iz dozvole i dostatnost financijskog jamstva kako bi se zaštitili imovinsko-pravni interesi Republike Hrvatske”, rekla je tada ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije Marija Vučković. Dodatno se uređuje sustav financijskih jamstava koja moraju osigurati osobe koje gospodare otpadom koji za cilj ima osigurati da troškove uklanjanja otpada, sanacije okoliša i otklanjanja eventualnih šteta snosi stvarni onečišćivač, a ne država ili jedinice lokalne samouprave. Financijska dostatnost provjeravat će se najmanje jednom godišnje.
Predstavljen plan sanacije
Nastavno na izmjene i dopune, predlaže se i mehanizam zakonskog založnog prava na imovini onečišćivača do visine troška sanacije. Također, uvodi se obveza jedinicama lokalne samouprave da najmanje jednom godišnje provedu akciju uklanjanja protuzakonito odbačenog otpada. Proširuje se informacijski sustav i e-ONTO (elektronički očevidnik o nastanku i tijeku otpada). Obveza vođenja e-ONTO-a širi se i na subjekte koji obavljaju ili omogućavaju ponovnu uporabu robe, kao i na one koji sprečavaju nastanak otpada proglašenjem nusproizvoda. Predloženo je i povećanje novčanih kazni te uvođenje novih prekršaja povezanih s videonadzorom, GPS praćenjem, financijskim jamstvima, nezakonitim pošiljkama i neusklađenošću s dozvolama.
Kada govorimo konkretno o otpadu na području Gospića, on se nalazi na površini od oko 7,5 hektara, a ministrica Vučković predstavila je i plan sanacije prema kojemu nijedna od planirane četiri faze sanacije ne bi trebala trajati dulje od 13 mjeseci.
Naime, znanstveno vijeće napravilo je recenziju cjelokupnog plana koji se proteže na više od sto stranica i obuhvaća analizu podzemnih i površinskih voda. U prvoj fazi radova planira se uklanjanje četiri i pol tisuće tona rasutog opasnog otpada uz silos, što će stajati gotovo devet milijuna eura i trebalo bi biti gotovo za 12 mjeseci. Nakon toga, druga faza uključuje 650 tona neopasnog otpada koji će se u roku od 45 dana iskoristiti kao zamjensko gorivo u domaćim cementarama.
U trećoj fazi na repertoaru je opasni i neopasni otpad koji je pomiješan sa zemljom i kamenom u nepoznatom omjeru, ima ga gotovo 33 tisuće tona, zakopan je na dubini od gotovo tri metra i to će biti najzahtjevniji dio posla u Gospiću. Za taj dio odabrana je opcija potpunog iskopa, mehaničkog razdvajanja i daljnje obrade materijala. Troškovi te faze procjenjuju se na 40 milijuna eura, a cjelokupni iznos sanacije mogao bi biti i znatno veći. Prednost ima ova sanacija koja znači predobradu na lokaciji i što podrazumijeva iskop cijelog otpada, mehaničku separaciju i karakterizaciju, zasebno postupanje s pojedinim frakcijama. Predobrada bi se obavljala isključivo u zatvorenom sustavu uz praćenje kvalitete zraka, podzemnih voda, buke, kontrolu tla, kontrolu istjecanja, procjeđivanja voda i raznošenja otpada te izvanrednih događaja. Ministrica Vučković ističe kako ovakva sanacija podrazumijeva veću kontrolu nad tokovima otpada, a rok provedbe je 13 mjeseci. Alternativa je iskop bez predobrade, a konačni postupci odvijali bi se izvan Hrvatske, prenosi Hina.
Posljednja, četvrta faza podrazumijeva zbrinjavanje oko šest tisuća tona otpada, od čega 4500 tona čini neopasan otpad koji se može ukloniti u roku od 12 mjeseci od početka radova, a sanacija bi stajala šest milijuna eura. Nažalost, pokazalo se da Gospić nije jedini slučaj u Hrvatskoj jer se slične ekološke katastrofe nalaze razasute diljem zemlje. Loša situacija je i u Benkovcu gdje je u napuštenom kamenolomu Kukalj otkriveno jedno od najvećih ilegalnih odlagališta. Prema provedenim stručnim istraživanjima, na lokaciji se nalazi najmanje 6427 tona otpada, pomiješanog s kamenim i građevinskim materijalom. Konačne količine i vrste otpada utvrdit će se tijekom provedbe sanacije, navodi Ministarstvo. Pored toga, otkrivene su tisuće tona nezakonito odbačenog smeća na području Varaždina, Senja, Samobora i Pazina.
Glavne crne točke
Država je u svoj plan sanacije do 2028. godine uvrstila mapiranih 14 glavnih crnih točaka (osam industrijskih i šest privatnih/ilegalnih), za što se planirala potrošiti 274 milijuna eura (189 milijuna za industrijske i 85 milijuna za ostale lokacije), no očekuje se da bi se stvarni troškovi mogli popeti na pola milijarde eura. Do sada je u potpunosti očišćena samo lokacija Biljane Donje u Zadarskoj županiji.
Dodajmo da država kroz Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost sufinancira 85 posto troškova sanacije, dok preostalih 15 posto osigurava lokalna samouprava. Sanacija u Samoboru i Pazinu je počela, a podsjetimo da je Fond u veljači u suradnji s Ministarstvom zaštite okoliša i zelene tranzicije objavio poziv jedinicama lokalne samouprave za dostavu podataka o takvim lokacijama. Prijavljena je ukupno 91 lokacija, od čega je njih šest – u Gospiću, Poznanovcu, Benkovcu, Samoboru, Pazinu i Lovincu određeno kao prioritet za sanaciju.
Bilo kako bilo, cijela ova situacija pokazala je da će nas skupo koštati dosadašnji nemar, a nije čak ni problem u novcu, već zagađenju i zdravlju građana, što je još ozbiljnija, bolnija i alarmantnija točka od samih cifra na papiru. Svijest o gospodarenju nakon ovih niza skandala počela se lagano mijenjati pa možda mnogi krenu uistinu provoditi krilaticu – živim zeleno.
