U jadranskom podmorju nestaju šume koje nisu svima vidljive, a bez kojih bi mnogi morski organizmi ostali bez hrane, skloništa i mjesta za razmnožavanje. Guste zajednice smeđih algi, ključna staništa podmorja, povlače se iz pojedinih lokacija na sjevernom Jadranu, a njihov nestanak mogao bi pokrenuti lanac promjena u cijelom morskom ekosustavu. Upravo zato znanstvenici Instituta Ruđer Bošković sve više računaju na lokalne rekreativne ronioce. Oni mogu postati svojevrsne oči znanstvenika na lokacijama koje istraživački timovi ne mogu svakodnevno obilaziti.
Uloga smeđih algi
“More je veliko, a istraživački timovi ne mogu istodobno biti na svim lokacijama na kojima se promjene događaju. Zato su nam potrebni ljudi koji dobro poznaju lokalno podmorje, koji mu se redovito vraćaju i koji mogu naučiti prepoznati i bilježiti ono što je znanstveno važno”, kazala je Ljiljana Iveša, voditeljica Laboratorija za ekologiju bentosa, Centra za istraživanje mora Instituta Ruđer Bošković.
Plitki dijelovi obale pritom su među najosjetljivijim područjima. Morski toplinski valovi i dugoročno zagrijavanje mora mijenjaju uvjete u kojima alge rastu i razmnožavaju se, dok promjene u hranidbenoj mreži mogu dodatno pogoršati njihovo stanje. Pojačana brojnost biljojeda poput morskih ježinaca, primjerice, može dovesti do toga da s morskog dna nestanu velike količine vegetacije. Na stanje morskih šuma ne utječu samo prirodni čimbenici. Sidrenje, oštećivanje stjenovitog dna, nezakonit ribolov, eutrofikacija, onečišćenje i ispuštanje otpadnih voda u more, kao i drugi pritisci ljudskih aktivnosti, mijenjaju priobalna staništa.
“Na pojedinim lokacijama morske šume još postoje, osobito na nešto većim dubinama. Međutim, u vrlo plitkim staništima, koja su najizloženija visokim temperaturama, valovima i ljudskim aktivnostima, njihov je nestanak sve vidljiviji”, rekla je Iveša.
Iz Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije poručili su da smeđe alge imaju važnu ekološku ulogu u Jadranskome moru. Vrste koje tvore gusta i razvijena naselja stvaraju složena morska staništa koja pružaju povoljne uvjete za hranjenje, zaklon, mrijest i rast brojnih morskih organizama. Time značajno pridonose očuvanju bioraznolikosti te održavanju strukture i funkcije obalnih ekosustava.
Koliko brzo morske alge mogu nestajati, pokazuje primjer Venecijanske lagune. Prema lanjskom istraživanju, endemska smeđa alga Fucus virsoides, koja je nekoć rasla duž najmanje 70 kilometara obale, ondje je zabilježena na svega dva do tri kilometra obalnog područja, što upućuje na smanjenje rasprostranjenosti od približno 97 posto. Iako se podatak odnosi na jednu vrstu, a ne na sve morske šume, jasno pokazuje koliko se snažno mogu promijeniti jadranska obalna staništa.
Nestanak algi nije samo ekološki problem. Kako nam kažu iz resornog ministarstva, gubitak ili degradacija zajednica smeđih algi može imati značajne gospodarske posljedice za područje Jadrana. Propadanje takvih staništa može utjecati na sastav i brojnost ribljih zajednica te produktivnost priobalnog ribarstva, s obzirom na to da naselja algi pružaju važna područja za hranjenje, zaklon i razvoj riblje mlađi. Smanjenje bioraznolikosti i kvalitete morskih staništa umanjuje i turističku vrijednost obale, osobito za ronjenje i rekreaciju na moru. Zaštita i obnova već degradiranih staništa, upozoravaju iz Ministarstva, mogu pritom zahtijevati dodatna financijska sredstva.
Neke vrste iz redova Fucales i Laminariales u Hrvatskoj su strogo zaštićene jer pripadaju ugroženim zavičajnim divljim vrstama ili su usko rasprostranjeni endemi. U Sredozemnom i Jadranskom moru smeđe alge među glavnim su gradivnim elementima vegetacije na stjenovitom morskom dnu, uglavnom do 20 do 30 metara dubine. Posebno su značajne različite vrste roda Cystoseira, koje mogu stvarati gusta i složena naselja nalik morskim šumama.
Takva su staništa osobito ranjiva upravo zato što se razvijaju u uskom obalnom pojasu, odnosno na području na kojemu je koncentriran velik broj ljudskih aktivnosti. Dodatni je problem njihova spora prirodna obnova nakon oštećenja. Znanstvenici zato stanje ne mogu pratiti samo povremenim obilascima. Za razliku od kopnenih šuma koje je moguće promatrati iz zraka ili uz pomoć satelitskih snimki, promjene u plitkim priobalnim staništima često je potrebno zabilježiti izravno ispod površine mora.
Znanstvenici Instituta Ruđer Bošković uključuju rekreativne ronioce u praćenje morskih šuma jer istraživački timovi ne mogu redovito obilaziti sve lokacije na kojima se događaju promjene. Ronioci prate rasprostranjenost i stanje velikih smeđih algi, njihovu reprodukciju i pojavu mladih jedinki te prisutnost riba, morskih ježinaca i drugih organizama. Njihova brojnost može poslužiti kao pokazatelj promjena u morskim zajednicama i utjecaja zagrijavanja mora. U suradnji s Ronilačkim klubom Ugor-Vrsar ronioci su prošli edukaciju o prepoznavanju i bilježenju stanja morskih šuma i organizama koji u njima žive. U naseljima makroalgi bilježila se rasprostranjenost dominantnih vrsta duž transekta, dok su se morski ježinci prebrojavali unutar kvadrata duž transekta. Opažanja su se provodila na dubinama od približno jednog do deset metara.
Karta podmorskih staništa
“Cilj nije da ronioci zamijene znanstvenike, već da pridonesu istraživanju lokalnim znanjem i stalnom prisutnosti pod morem”, rekla je Iveša i dodala: “Ovakva suradnja dio je znanosti u kojoj građani sudjeluju u prikupljanju podataka i praćenju okoliša. U istraživanjima podmorja to je posebno važno jer je praćenje stanja morskog dna zahtjevno, a ronioci mogu pomoći u ranom uočavanju promjena i dugoročnom praćenju istih lokacija.”
Istra je za takav oblik suradnje posebno pogodna zbog dostupnih povijesnih podataka i aktivne ronilačke zajednice koja dobro poznaje lokalno podmorje.
Nacrtom Nacionalnog plana obnove prirode predviđene su mjere za obnovu naselja smeđih algi i uklanjanje morskih ježinaca na prioritetnim lokacijama. No, da bi obnova bila učinkovita, najprije je potrebno utvrditi gdje su ta staništa još očuvana i u kakvom se stanju nalaze. Upravo je nedostatak podataka jedan od ključnih problema: naselja makroalgi u Hrvatskoj još su nedovoljno istražena i kartirana. Resorno ministarstvo navodi da je u planu projekt financiran iz Programa Konkurentnost i kohezija 2021. – 2027., kojim bi se do 2030. trebala izraditi cjelovita karta obalnih i morskih staništa za cijeli hrvatski dio Jadrana.
