Posljednjih nekoliko godina temeljito je promijenilo način na koji Europa razmišlja o energiji. Pandemija i poremećaji globalnih opskrbnih lanaca bili su prvo upozorenje. Ruska agresija na Ukrajinu pokazala je koliko ovisnost o jednom dobavljaču ili jednom opskrbnom pravcu može biti strateški problem. Nestabilnost na Bliskom istoku i poremećaji na ključnim pomorskim pravcima dodatno su potvrdili da je energetska sigurnost pitanje na kojem države moraju kontinuirano raditi ako se ne žele naći odsječene od resursa.
Tri stupa promjene
Energetska sigurnost moguća je samo uz više izvora energije, više dobavnih pravaca, dovoljno skladišnih kapaciteta i infrastrukturu sposobnu odgovoriti na poremećaje. U pozadini svega toga moraju biti snažni temelji: vlastito znanje, financijska snaga i upravljačke strukture sposobne donositi dugoročne strateške odluke.
Hrvatska u tom kontekstu svakako nije propustila kapitalizirati na svom geopolitičkom položaju. Geografski položaj, LNG terminal i Janafov transportno-skladišni sustav pretvorili su nas u ključno energetsko čvorište Europske unije, svojevrsna energetska vrata središnje Europe. Janaf je u proteklom razdoblju uvjerljivo dokazao da ima kapacitete za opskrbu rafinerija u Hrvatskoj, Srbiji, Mađarskoj i Slovačkoj, a posljednje godine potvrdile su da je Janaf jedini siguran dobavni pravac za sirovu naftu u ovom dijelu Europe.
Ali, nijedan, u pravom smislu riječi, strateški resurs ne smije biti statičan. Njegova vrijednost ovisi o tome koliko smo ga sposobni razvijati i prilagođavati svijetu koji se mijenja. Upravo zato Janaf posljednjih godina prolazi transformaciju iz tradicionalne transportno-skladišne kompanije u suvremenu energetsku kompaniju. Ta se transformacija temelji na tri stupa. Prvi ostaje naša temeljna djelatnost – transport i skladištenje nafte i naftnih derivata. U nju nastavljamo snažno ulagati jer će fosilna goriva, neovisno o brzini energetske tranzicije, još dugo biti važan dio europskog energetskog miksa. Drugi stup čine obnovljivi izvori energije. Janaf već danas vlastitim solarnim elektranama pokriva velik dio svojih potreba za električnom energijom, a sljedeći korak vidimo u razvoju baterijskih sustava za njezinu pohranu.
Treći stup možda najbolje pokazuje razmjere promjene kroz koju kompanija prolazi. To je naš ulazak u istraživanje i proizvodnju ugljikovodika. Odluka o ulaganju u projekt istraživanja ugljikovodika u Kazahstanu zato je za Janaf mnogo više od pojedinačne investicije. To je prvi iskorak kompanije u segment istraživanja i proizvodnje i jedan od najvažnijih poteza u diversifikaciji našeg poslovanja.
Javnost vjerojatno već dobro zna da projekt provodimo kroz društvo Geoenergija razvoj, u partnerstvu s Agencijom za ugljikovodike i kazahstanskom nacionalnom energetskom kompanijom KazMunayGas. Janaf tijekom dvije godine planira uložiti 43,7 milijuna eura u seizmička istraživanja, geološke studije, projektnu dokumentaciju, istražno bušenje i druge pripremne aktivnosti na polju Shygys. Prve konkretnije rezultate mogli bismo imati krajem 2027. ili tijekom 2028. godine.
Kao i kod svakog istraživanja ugljikovodika, rezultat se ne može unaprijed garantirati. Upravo zato postoje istražne bušotine. Međutim, dosadašnji pokazatelji daju razloga za optimizam: područje se nalazi u aktivnom naftnom sustavu, a okolna polja potvrđuju prisutnost ugljikovodika. Kazahstan je važan i u širem kontekstu. Jedna od glavnih lekcija posljednjih godina je da Europa mora diversificirati izvore energije. Oslanjanje na jednog velikog dobavljača pokazalo se strateškim rizikom, ali jednako bi pogrešno bilo jednu ovisnost jednostavno zamijeniti drugom. Potrebno je razvijati odnose s različitim državama i dobavljačima te istodobno graditi vlastite kapacitete i znanje.
Upravo u tome je širi smisao transformacije Janafa. Kompanija koja je desetljećima poglavito povezivala proizvođače i rafinerije danas postupno širi svoj položaj u energetskom lancu. Uz transport i skladištenje, ulazimo u proizvodnju obnovljive energije, razvijamo kapacitete za njezino skladištenje i ulazimo u istraživanje i proizvodnju ugljikovodika.
Takva diversifikacija nije odustajanje od energetske tranzicije. Naprotiv, ona je priznanje stvarnosti u kojoj se tranzicija mora odvijati uz očuvanje sigurnosti opskrbe. Europa istodobno mora smanjivati emisije, razvijati obnovljive izvore i osigurati dovoljno energije za građane, promet i industriju. Ta tri cilja ne smiju biti suprotstavljena.
Za Hrvatsku iz toga proizlazi još jedna važna pouka. U vremenu u kojem se energija ponovno pokazala kao jedno od ključnih pitanja nacionalne sigurnosti, važno je imati snažne kompanije pod nacionalnom kontrolom koje mogu upravljati strateškom infrastrukturom, investirati i reagirati kada se okolnosti preko noći promijene.
Imperativ sigurnosti
Janaf je u proteklim krizama pokazao vrijednost takvog resursa. Danas je financijski snažna kompanija bez kreditnih zaduženja, s međunarodnim portfeljem klijenata i infrastrukturom čija važnost nadilazi granice Hrvatske. Takva pozicija omogućuje nam da ne razmišljamo samo o sljedećem kvartalu ili sljedećoj poslovnoj godini, nego o tome kakva će kompanija Hrvatskoj trebati za deset ili 20 godina.
Naš odgovor je jasan: moderna nacionalna energetska kompanija koja upravlja strateškom infrastrukturom, razvija različite izvore energije, posluje na međunarodnim tržištima i Hrvatskoj daje dodatnu razinu energetske sigurnosti i samostalnosti.
U stabilnim vremenima takva se sigurnost ponekad čini skupom ili suvišnom. Posljednjih nekoliko godina pokazalo nam je upravo suprotno. Kada nastupi kriza, vrijednost vlastite infrastrukture, vlastitog znanja i sposobnosti samostalnog djelovanja postaje neprocjenjiva. Zato transformaciju Janafa ne promatramo samo kao poslovnu priliku. Promatramo je kao ulaganje u dugoročnu energetsku sigurnost Republike Hrvatske.
