Fabris Peruško, glavni izvršni direktor Fortenova grupe, nastupio je na konferenciji Change Makers u organizaciji Poslovnog dnevnika, u formatu nazvanom “hot seat”, na temu “Kako preživjeti kataklizmu i nakon toga rasti?”. Jasno je i zašto, jer iza kompanije koju vodi najveće je restrukturiranje u novijoj povijesti hrvatskog biznisa, a događanja iz prošlog i ovog tjedna s drugim jakim trgovačkim lancem mnogima su vratila sjećanja, iako u manjem razmjeru, na dane kolapsa Agrokora. Upravo smo s otvaranjem predstečajnog postupka u slučaju Studenac, zbog nagomilanog duga u iznosu koji premašuje 400 milijuna eura, i započeli razgovor s čelnikom Fortenove…
Koliko vam je dužan Studenac?
Mnogo. Mi smo veliki dobavljač kroz naše proizvodne kompanije, Jamnicu i PIK Vrbovec koji su i dalje u sustavu, narednih nekoliko mjeseci. Bilo je ljeto, sedmi i osmi mjesec, uvjeti plaćanja su 30-60 dana, a sad se dogodio pik sezone i kako je sad bio rujan mjesec i svi su računi došli na naplatu, pravo je vrijeme za predstečajnu nagodbu. Mala paralela, ovo se dogodilo u rujnu, a Agrokor je u travnju bio u bankrotu kad se pripremao za sezonu pa je bio na niskom “cash flowu”.
Očekujete li da ćete se naplatiti i po kojim modelima?
Pričekajmo da vidimo plan, pa ćemo vidjeti, ne bih komentirao unaprijed. Savjete ne bih davao, ali podsjetilo me malo ovo na vrijeme u Tisku kad sam došao ondje 30 dana nakon bankrota, i što smo učinili u prvih 120 dana. Otpustili smo trećinu upravne zgrade, zatvorili dvadeset posto kioska, konsolidirali skladišta, napravili review, uveli drugi tip cigareta… Dakle, miks je recepata koji su manje-više generalni, a svakako je bolje da ih napravi netko tko nije bio dio toga.
Odgođena je primjena uredbe o sidrenim cijenama. Što vam to znači?
Već sama odgoda govori o toj ideji. Da se ovom prilikom sjetim Marinkovićevog “Kiklopa” i scene kad pitaju seljaka kako ćemo prebaciti frontu u Mađarsku, pa kad ga pitaju što znaš, on kaže “znam mađarski”. Dakle, ne pitaš seljaka…
Jedan od komentara na Fortenovino restrukturiranje je da je lako restrukturirati kad se sve proda. Što kažete na to?
Mi nismo sve prodali, mi smo fokusirali kompaniju iz vrlo diversificiranog koncepta sa 158 kompanija na sustav od 40 tvrtki. Imamo kompanije koje su fokusirane na trgovinu i obavljamo djelatnosti vezane uz trgovinu. Prodali smo sve proizvodne i turističke kompanije, poljoprivredu, a retail smo zadržali jer je najveći posao cijele grupe koji predstavlja najviše prihoda te je danas i najveći generator operativne dobiti. Danas imamo kompaniju fokusiranu na četiri djelatnosti koje su međusobno povezane: maloprodaja kroz geografski fokus na Sloveniju, Hrvatsku i BiH, zatim veleprodaju, zatim smo konsolidirali svo vlasništvo nekretnina u Hrvatskoj i Sloveniji, budući da smo ove godine kupili nazad gotovo 600 milijuna eura vrijednih nekretnina od vlasnika nekretnina gdje su Konzum ili Mercator bili u najmu, i cilj nam je te nekretnine dovesti u bolje stanje nego što su danas a grupa na pravi način nije upravljala time. U narednih 34 do 46 mjeseci čeka nas otvaranje više od osam velikih centara u vlasništvu Fortenove, a dolazi i nekoliko velikih obnova. Na kraju, u Vukovarskoj gradimo novu upravnu zgradu pa će i cijeli kompleks na Radničkoj izgledati puno bolje. A četvrti segment je logistika koja podupire cijelu maloprodaju. Bitno je naglasiti, kad se već stalno piše o rasprodaji: Grupa je u trenutka ulaska u izvanrednu upravu imala 182 milijuna eura keša nakon plaćanja svih najmova. Ove ćemo godine biti na više od 400 milijuna s manjim brojem kompanija i s fokusiranim poslovanjem. U izvanrednu upravu se ušlo sa 7,6 milijardi eura potraživanja. Nagodba je napravljena na bruto dugu od dvije milijarde eura, da bi danas mi kao grupa imali 500 milijuna bruto duga, odnosno neto dug je oko 300 milijuna eura. Dakle, kvaliteta naših financija sada je jedna od najboljih u regiji jer imamo neto zaduženost koja je manja od 1 puta EBITDA. Gledamo li transformaciju u zadnjih osam godina, imali smo u početku kad je Agrokor bio u bankrotu, veliki konglomerat sa svime i svačim. Pogledamo li samo Hrvatsku, napravili smo četiri bitne dezinvesticije, a one su rezultirale nastankom nekoliko kompanija koje su bitno povećale svoje poslovanje. Prošao bih redom…
Izvolite…
Podravka je kupila od Fortenove poljoprivredu. U početku izvanredne uprave, ako se ne varam, Podravka je imala 50-60 milijuna eura operativne dobiti (EBITDA), danas ima više od 120. Mi smo prodali Zvijezdu Žitu koje je u vrijeme izvanredne uprave bila mala regionalna kompanija, a danas je na Burzi i ima više od 100 milijuna eura EBITDA-e. U zadnjoj smo fazi potpisivanja ugovora o prodaji Jamnice Badelu koji je 2017. također izašao iz bankrota, a u međuvremenu se opet izgradio u regionalnog lidera u proizvodnji alkoholnih pića, da bi se pripremio sada da kupi Jamnicu, i to će onda biti najveća kompanija u proizvodnji hrane i pića s nekih 130 milijuna eura EBITDA-e. Također, Bosqar je od nas kupio PIK Vrbovec i time konsolidirao mesno-prerađivačku industriju u RH i Sloveniji, te danas zajedno s Mlinarom imaju oko 80 mil. eura EBITDA-e na proizvodnji hrane. Nakon dezinvestiranja svih tih djelatnosti kompanija će biti na nekih 350 mil. eura operativne dobiti, što znači da smo zajedno s još nekim firmama došli do “poola” kompanija koje zajedno imaju oko milijardu eura EBITDA-e, na trgovini ili na proizvodnji hrane. I tu vidimo koliko cijeli proces ne samo da je napravio od Fortenove regionalno zdravu kompaniju s velikim potencijalom ulaganja, nego je oko nas, zahvaljujući i radu svih timova u tim kompanijama, nastalo zdravo okruženje koje može biti spremno za sutra.
Kad je izašao iz blokade, Agrokor je imao šest kuna na računu. Koliko sada imate?
Tokom godine stanje na računu držimo na razini između 100 i 300 milijuna eura, ovisno o sezoni.
Čeka li vas onda porez na ekstra profit?
Zakon se još definira, a s našeg gledišta taj porez, reći ću vrlo otvoreno, nije fer. Naš profit posljedica je rada i internog čišćenja. Gledate li zadnje tri godine, to zaista izgleda kao da se nešto ekstra desilo, ali nije jer je naša bruto marža ostala kontinuirano ista. Popravili smo troškove, fokus, smanjili dugove, postali efikasniji i tako kreirali profit. Dakle, napravili smo ono što bi svatko u duhu dobrog gospodarenja trebao u svojoj kući. S pristupom da se oporezuje ekstra profit ne vidi se distinkcija između toga što je kontinuirani rad na samome sebi, a što korištenje neke situacije.
Što je s tržištem Srbije?
U posljednjih nekoliko mjeseci bili smo u postupku prodaje svih naših operacija u Srbiji, a imali smo u vlasništvu Dijamant, Idea markete i jednu malu tvornicu iz grupe pića Mivela. Jedan od glavnih argumenata za prodaju Idea marketa je bio taj što kompanija ima oko 10 posto tržišta, i ako bismo dugoročno htjeli održati lidersku poziciju, morali bismo je dovesti na 20-ak posto tržišnog udjela, a za to bismo trebali imati na terenu izvrstan tim i u njega uložiti 300-tinjak milijuna eura. Odlučili smo da je tih 300 milijuna eura možda bolje uložiti u druge prilike.
Koje?
Kao što sam naveo, uložili smo 600 mil. eura u nekretnine jer želimo od Konzuma i Mercatora stvoriti stabilnog retailera koji u trenutku nekog velikog globalnog poremećaja ne bi bio sistemski rizik.
Očekujete li da se geopolitička nestabilnost može odraziti na gospodarstvo?
U periodu smo tranzicije iz vremena Pax americane u puno dinamičniju globalnu situaciju. To, normalno, donosi puno više rizika, i zato smo se između ostalog odlučili napraviti što konzervativniju organizaciju. A osim geopolitičkih prilika, velike promjene u načinu života donijet će umjetna inteligencija koja će promijeniti i način kako poslujemo te utjecati i na nas tradicionalne industrije. Upotrijebi li se na pravi način, omogućit će nam puno veći rast. Amerika i Kina tu su očekivano zauzele leadership pozicije, a nadam se da ćemo mi u Europi uspjeti uloviti korak, da ne ostanemo po strani.
Kako ste osobno podnijeli cijeli proces restrukturiranja Fortenove? Bilo je i privatnih tužbi prema vama, kaznenih prijava…
U mnogo čemu sam se osjećao kao Baby Lasagna, jer smo kao na Eurosongu prolazili sudnice u Londonu, Amsterdamu, Malti, Parizu, Švicarskoj… Ali u svim smo tim zemljama dobili “12 bodova”. Tako da smo prošli dobro. Da, bilo je kaznenih prijava i privatnih tužbi, ali znate kako gledam na to… Ako ti smeta visoka temperatura, onda se ne baviš kuhanjem. To je dio posla koji se odražava na privatno, a moraš to nekako kompenzirati i postati imun koliko je moguće.
