Današnji sport dio je globalizacije i evolucije, u globalizaciji ponajprije govorimo o financijskoj globalizaciji, dok evolucija, poglavito u loptačkim sportovima, donosi brzinu, sposobnost ponavljanja, veći broj napada, automatizmom i veći broj golova, sve više analitičkih kategorija koje su ozbiljan alat stručnim stožerima klubova u različitim sportovima te cijeli niz novih inovacija koje uvelike mijenjaju izgled sporta.
Velike razlike
Europski nogomet i NBA košarka drže neupitni primat u financijama pa je tako npr. vrijednost 542 igrača engleske Premier League 13,16 milijardi eura, prosječno po igraču 24,18 milijuna eura, dok je ukupna tržišna vrijednost drugog i trećeg ranga engleskog nogometa na Transfermarktu oko 2,58 milijardi eura, odnosno 2,24 milijarde Championship, a 337,15 milijuna League one, u kojoj najvrjednija momčad Leicester ima vrijednost 71,78 milijuna eura. To je više od našeg prvaka Dinama koji vrijedi 70,95 milijuna eura te bi u engleskom trećem rangu trenutačno po vrijednosti momčadi zauzimao drugo mjesto, dok bi u Championshipu po vrijednosti igrača naš prvak bio 15. momčad lige, gdje najskuplji West Ham vrijedi 267,5 milijuna eura, dok najskuplja momčad Premier League Manchester City vrijedi nestvarnih 1,43 milijarde eura.
Ako gledamo ostale lige petice, talijansko prvenstvo drži drugo mjesto među ovih pet liga zahvaljujući velikom broju ujednačenih i stabilnih prvoligaških momčadi, s ukupnom vrijednošću od 6,08 milijardi eura i prosječnom vrijednošću igrača od 10,47 milijuna eura. Iako po ukupnoj vrijednosti zaostaje za talijanskom ligom, španjolska La Liga ima znatno višu prosječnu vrijednost igrača i najvrjednije pojedinačnu superzvijezdu na svijetu, Lamilea Yamala s vrijednošću od 220 milijuna eura. Njemačka liga broji 18 klubova (za razliku od talijanskih i španjolskih 20), što djelomično utječe na manju ukupnu vrijednost, no financijski je izuzetno stabilna sa 4,93 milijarde eura i prosječnom vrijednošću igrača u iznosu od 9,69 milijuna eura, dok francuska La Liga vrijedi 4,22 milijardi eura s prosječnom vrijednošću igrača od 8,89 milijuna eura. Kao što vidimo iz priloženog Premier League dominira među ovim teškašima s više od duplo vrijednosti u odnosu na prvog pratitelja Serie A te tri puta više od petoplasirane na ovoj listi francuske La Lige.
Ako ukupnih 203,44 milijuna eura vrijednosti našeg domaćeg prvenstva stavimo u omjer s ovim “teškašima”, onda je sasvim izvjesno da je iluzorno očekivati bilo kakvu kompetitivnost i na klupskom i na reprezentativnom nivou. Ipak, mi u ovogodišnjim grupnim fazama nogometnih natjecanja imamo dva predstavnika, Dinamo u Europskoj ligi te Hajduk u Konferencijskoj, dok smo na reprezentativnom nivou godinama jedna od najboljih europskih i svjetskih reprezentacija, što sugerira sposobnost našeg nogometa da supstituira deficit novca i u kontinuitetu stvara kvalitetu.
Ako pogledamo druge sportove, vidjet ćemo slične pokazatelje. U košarci su ukupni budžeti udarnih europskih klubova između 35 i 50 milijuna eura, gdje Panathinaikos ima budžet samo za igrače na razini oko 27 – 28 milijuna eura, dok je npr. budžet KK Zadar cca 2,5 milijuna eura, od čega svega 800 tisuća eura za igrače. U rukometu udarni klubovi premašuju 20 milijuna eura budžeta, dok naš prvak RK Zagreb ina oko pet milijuna, a prije tri godine bilo je svega 2,7 milijuna eura.
Pogledamo li forenziku podataka u sportu, možemo vidjeti da je Hrvatska u travnju ove godine u rukometu imala ukupno registriranih 14,446 igračica i igrača, Njemačka 730 tisuća, Francuska 500 tisuća igračica i igrača, što znači da je baza manja više od 50 puta od Njemačke i 30 puta od Francuske, te Hrvatska ima samo 1,1 posto igračke baze pet najboljih europskih država u rukometu. Ako, pak, stavimo u kontekst koliki broj registriranih igračica i igrača završi u seniorskoj državnoj reprezentaciji ili kao osvajačica/osvajač medalje, doći ćemo do zapanjujućih podataka, a to je da je Hrvatska bolja između 30 i 72 puta od Francuske i Njemačke u tom segmentu jer u Hrvatskoj 0,12 posto ukupno registriranih igračica i igrača dogura do dresa seniorske reprezentacije, dok je to u Njemačkoj svega 0,002 posto te smo po indeksu učinkovitosti najuspješnija rukmetna nacija u Europi (broj osvojenih medalja u odnosu na bazu) igrača sa 0,0363 posto.
Trenutačno je sportska evolucija u rukometu takva da se ključni pokazatelji: ukupan broj napada, postotak šuta, prosječan postotak obrana golmana, ukupan broj tranzicijskih napada i broj golova iz njih, te možda i najvažnija stvar, a to je broj tehničkih grešaka u odnosu na ukupan broj posjeda, odnosno tzv. turnover rate. Zanimljivo je npr. da je u prošloj sezoni Lige prvaka u rukometu najmanji turnover rate, odnosno broj tehničkih grešaka po utakmici imala Barcelona, i to 13,8 % u odnosu na 57,8 posjeda što je najveći broj posjeda u prosjeku u prošloj sezoni Lige prvaka.
Moderni trendovi
Vidjeli smo na primjeru nogometa kolika je financijska razlika između Premier lige i Serie A, ali i u evolucijskom smislu je velika razlika u ukupnom broju postignutih golova i prosječnom broju postignutih golova po utakmici. Tako je u prošloj sezoni Premier league postignuto ukupno 1045 golova na 380 utakmica, što iznosi 2,75 po utakmici, dok je u Serie A na istom broju utakmica postignuto ukupno 922 gola na 380, što iznosi 2,43 gola po utakmici. Osim toga, talijanska Serie A imala je najmanji prosjek napada po utakmici, kao i napada u zadnjoj trećini terena od svih Liga petice pa onda, uzevši u obzir financijski i evolucijski zaostatak, ne izgleda kao iznenađenje da se talijanska nogometna reprezentacija nije plasirala na zadnja tri svjetska prvenstva, kao i da u klupskom nogometu čekaju na pobjednika Lige prvaka od sezone 2009./2010. kad je Inter kao zadnji talijanski klub osvojio ovo prestižno natjecanje te je ovo najdulje sušno razdoblje za talijanski klupski nogomet kad je u pitanju najprestižnie nogometno klupsko natjecanje.
Zašto je sve ovo važno iz naše perspektive, financijske i sportske analitičke kategorije? Upravo zato što ćemo mi u financijskom smislu uvijek zaostajati, ne smijemo u evolucijskom gdje moramo voditi računa o tome da respektiramo moderne tijekove u sportu i imati takve upravljače u sportskom menadžmentu koji mogu odgovoriti zahtjevima modernog vremena. Drugim riječima, treba nam agresivna selekcija i akumulacija talenata u mlađim uzrasnim kategorijama, optimalni aklimatizacijski rokovi pri prelasku u višu uzrasnu kategoriju i pravi “pripravnički staž” pri prelasku iz juniorskog u seniorski pogon. Naravno, vodeći računa o bihevioralno-kognitivnoj, tehničko-taktičkoj i brzinskoj selekciji.