Hrvatskim malim i srednjim poduzetnicima danas ne nedostaje razloga za oprez, ali ni ambicije za ulaganja. Uz rast troškova i nedostatak kvalificiranih radnika, sve je važnije pitanje kako povećati produktivnost, bolje organizirati poslovanje i pronaći kupce izvan domaćeg tržišta. Investicijske odluke zato se pažljivije važu, a tehnologija, automatizacija i energetska učinkovitost sve češće postaju sastavni dio projekata širenja i modernizacije.
Što poduzetnici danas očekuju od banke, kakvi projekti traže financiranje i što je potrebno da mala tvrtka napravi sljedeći razvojni korak, razgovarali smo s Jelenom Ravlić Momčilović, direktoricom Sektora malih i srednjih klijenata Erste&Steiermärkische Banke. Erste poduzetnike prati kroz različite modele financiranja i suradnju s europskim i nacionalnim institucijama, a kao generalni sponzor programa EY Poduzetnik godine, koji organizira Ernst & Young (EY), podupire i afirmaciju domaćih poduzetničkih uspjeha. Iskustva kompanija koje taj program okuplja otvaraju i pitanje što najviše razlikuje uspješne poduzetnike: dostupnost kapitala, usvajanje tehnologije ili spremnost da mijenjaju način na koji vode vlastitu tvrtku.
Kako biste danas ocijenili kondiciju hrvatskog sektora malih i srednjih poduzeća? Gdje vidite najveći prostor za rast, a što su trenutačno najveće prepreke daljnjem razvoju?
Sektor malih i srednjih poduzeća u Hrvatskoj danas je u relativno dobrom stanju te je u proteklih nekoliko godina pokazao znatnu otpornost. Gospodarstvo i dalje raste, zaposlenost je visoka, a investicijska aktivnost ostaje solidna. Ako tome dodamo i očekivanja Europske komisije da će hrvatski BDP u 2026. rasti 2,7 posto, što je i dalje iznad prosjeka EU-a, mislim da možemo biti zadovoljni.
Najveći prostor za rast vidim prije svega u povećanju produktivnosti, tehnološkom unapređenju poslovanja te većoj internacionalizaciji. S druge strane, ograničenja su vrlo konkretna: nedostatak kvalificirane radne snage, rast troškova, administrativna i regulatorna opterećenja te neizvjesnost u međunarodnom okruženju.
Što vam podaci i iskustvo Erste banke govore o investicijskom raspoloženju poduzetnika? Jesu li danas spremniji ulagati u širenje poslovanja i nove projekte ili je zbog gospodarske neizvjesnosti i dalje prisutan oprez?
Vidimo da interes za ulaganja postoji i da su kvalitetni poduzetnici i dalje spremni investirati kada vide jasnu poslovnu priliku. To potvrđuju i naši rezultati u prvom polugodištu 2026., kada bilježimo rast novih kreditnih plasmana malim i srednjim poduzećima od 9,3 posto.
Istodobno, rekla bih da je riječ o selektivnijem optimizmu. Poduzetnici pažljivije računaju povrat investicije, promatraju kretanje troškova i potražnje te uzimaju u obzir geopolitičku i ekonomsku neizvjesnost. Dakle, oprez postoji, ali nije zaustavio investicije.
Za što hrvatski mali i srednji poduzetnici danas najčešće traže financiranje? Jesu li se njihove potrebe posljednjih godina promijenile i raste li udio ulaganja u tehnologiju, automatizaciju i digitalizaciju poslovanja?
Klasične potrebe nisu nestale. Poduzetnicima i dalje trebaju sredstva za obrtni kapital, opremu, strojeve, proizvodne i poslovne prostore, širenje kapaciteta i nove projekte. Međutim, sadržaj investicija postupno se mijenja. Sve češće su tehnologija, automatizacija, digitalizacija i energetska učinkovitost sastavni dio investicijskog projekta, a ne zasebna kategorija ulaganja.
Ipak, prostor za napredak je velik. Prema ocjeni Europske komisije, hrvatski mali i srednji poduzetnici i dalje zaostaju u digitalizaciji i primjeni naprednih tehnologija, uključujući umjetnu inteligenciju, računalstvo u oblaku i napredna digitalna rješenja.
Koliko je dostupnost financiranja danas doista ograničavajući faktor za rast malih i srednjih poduzeća, a koliko su veći izazovi nedostatak radne snage, administrativna opterećenja, produktivnost i pronalazak novih tržišta?
Bankarski sektor ima kapacitet i interes financirati kvalitetne projekte, a osim klasičnih izvora financiranja postoji vrlo širok spektar europskih i nacionalnih instrumenata koji mogu olakšati pristup kapitalu.
Veći je izazov kako povećati broj projekata koji su dovoljno zreli, kvalitetno pripremljeni i imaju jasnu ekonomsku logiku. Važno je da poduzetnik razumije što želi postići tim kapitalom te može li projekt povećati produktivnost, omogućiti izlazak na nova tržišta ili stvoriti veću dodanu vrijednost.
Koje programe i modele financiranja Erste banka trenutačno nudi malim i srednjim poduzetnicima i gdje vidite najveći interes klijenata? Koliko su važni programi koji kombiniraju bankarsko financiranje s europskim ili nacionalnim instrumentima?
Poduzetnicima danas nudimo zaista širok raspon rješenja, od financiranja likvidnosti i obrtnih sredstava do investicijskih kredita, financiranja EU projekata i posebnih programa u suradnji s europskim i nacionalnim institucijama. Banka surađuje, među ostalima, s EIF-om, EIB-om, EBRD-om, HBOR-om i HAMAG-BICRO-om.
Posebno su važni modeli u kojima se bankarsko financiranje kombinira s jamstvima ili drugim instrumentima europskih i nacionalnih institucija jer poduzetniku mogu omogućiti povoljnije uvjete i lakši pristup financiranju. Primjerice, u suradnji s Europskim investicijskim fondom od 2022. kroz InvestEU osigurali smo ukupno 305 milijuna eura jamstava za pristupačnije dugoročno financiranje hrvatskih kompanija, a suradnja je dodatno proširena.
Ove je godine napravljen i dodatni iskorak uvođenjem mini-obveznica kao alternativnog instrumenta financiranja, također uz podršku EIF-a. Ova suradnja omogućuje do 58 milijuna eura novog financiranja, a prvih nekoliko takvih transakcija već je realizirano.
Umjetna inteligencija i automatizacija sve snažnije mijenjaju poslovanje. Koliko hrvatska mala i srednja poduzeća već koriste takve tehnologije i vidite li razliku između velikih kompanija i manjih poduzetnika u brzini njihove primjene?
Razlika svakako postoji. Logično je da velike kompanije imaju više financijskih i ljudskih resursa, specijalizirane IT timove i lakše mogu eksperimentirati s novim tehnologijama. Kod malih i srednjih poduzetnika prag za ulaganje je viši jer svaka investicija mora imati vrlo konkretan poslovni učinak. No nije ni nužno da oni provode velike AI projekte. Ponekad nekoliko vrlo konkretnih primjena može brzo donijeti mjerljivu korist.
Može li tehnologija pomoći malim i srednjim poduzećima da nadoknade dio problema s nedostatkom radne snage i povećaju produktivnost? U kojim područjima vidite najveći potencijal?
Apsolutno može. Tehnologija ne može u potpunosti riješiti problem nedostatka ljudi, ali može značajno promijeniti koliko vrijednosti jedna osoba ili tim mogu stvoriti. Pritom najveći potencijal vidim u automatizaciji repetitivnih administrativnih i proizvodnih procesa, upravljanju zalihama i logistikom, analizi podataka, planiranju proizvodnje, korisničkoj podršci te financijskim i računovodstvenim procesima. AI dodatno otvara mogućnosti u prodaji, marketingu, pripremi ponuda, analizi dokumentacije i upravljanju znanjem.
Za Hrvatsku je to posebno važno s obzirom na izazove koje imamo na tržištu rada, posebno u industriji i građevinarstvu. Zato tehnologiju ne treba promatrati samo kao IT investiciju, nego kao jedan od ključnih alata za povećanje produktivnosti.
Digitalizacija mijenja i odnos poduzetnika s bankama. Što poslovni klijenti danas očekuju od svoje banke i koliko im je, uz digitalne usluge, i dalje važno individualno savjetovanje i poznavanje njihova poslovanja?
Klijenti danas očekuju najbolje od oba svijeta. Jednostavne i svakodnevne transakcije žele obaviti digitalno, brzo i bez nepotrebne administracije ili dolaska u banku. No kada se radi o ozbiljnoj investiciji, akviziciji, EU projektu, izlasku na novo tržište ili strukturiranju financiranja, osobni odnos i stručnost bankara postaju još važniji.
Zato digitalizaciju ne vidimo kao zamjenu za odnos s klijentom, nego kao način da taj odnos bude bolji, brži i kvalitetniji. Što više rutinskih procesa možemo riješiti digitalno, više vremena ostaje za ono što klijentima donosi najveću vrijednost, a to su razumijevanje njihova poslovnog modela, savjetovanje i pronalaženje odgovarajuće financijske strukture.
Koliko su održivost i zelena tranzicija i dalje visoko na listi investicijskih prioriteta malih i srednjih poduzeća? Jesu li ESG ulaganja za poduzetnike prije svega regulatorna obveza i trošak ili ih sve više prepoznaju kao priliku za povećanje konkurentnosti?
Mislim da se percepcija postupno mijenja. ESG je u početku za dio poduzetnika bio prvenstveno povezan s regulativom i dodatnim zahtjevima. Danas sve više kompanija vidi vrlo konkretnu ekonomsku računicu iza ulaganja u energetsku učinkovitost, obnovljive izvore energije, smanjenje potrošnje resursa ili moderniju opremu.
Takva ulaganja mogu značiti niže operativne troškove, manju izloženost promjenama cijena energije i bolju poziciju u dobavljačkim lancima velikih europskih, pa čak i hrvatskih kompanija, koje već danas inzistiraju na tome da njihovi dobavljači posluju zeleno.
Jedan od izazova hrvatskog gospodarstva jest prelazak malih poduzeća u kategoriju srednjih, a potom i velikih kompanija. Što je, prema vašem iskustvu, ključno da kvalitetna mala tvrtka napravi taj iskorak i počne ozbiljnije rasti?
Prema mojem mišljenju, najveća promjena mora se dogoditi u načinu upravljanja. Tvrtka može do određene veličine rasti zahvaljujući energiji i znanju vlasnika, ali nakon određene točke mora izgraditi organizaciju koja može funkcionirati i rasti izvan njega.
To podrazumijeva profesionalizaciju upravljanja, kvalitetan menadžment, jasne procese, ulaganje u ljude i tehnologiju te spremnost na delegiranje ili čak prodaju dijela ili cijele tvrtke. Drugi važan element je tržište. Hrvatska je mala i za ozbiljnije širenje poslovanja često je potrebno razmišljati regionalno ili međunarodno. Treći element je kapital. Brži rast traži odgovarajuću strukturu financiranja i spremnost poduzetnika da, osim klasičnog kredita, razmotri i druge izvore kapitala.
Koje biste sektore hrvatskog gospodarstva izdvojili kao one s najvećim potencijalom za razvoj i nova ulaganja u idućih nekoliko godina? Gdje vidite najveće prilike za domaće poduzetnike?
Ne bih potencijal ograničila samo na nekoliko sektora jer danas često najveću razliku čini poslovni model, a ne sama industrija. Ipak, značajan prostor vidim u ICT-u i tehnološkim uslugama, industriji i proizvodnji veće dodane vrijednosti, energetici i zelenim tehnologijama, prehrambenoj industriji te u turizmu koji ide prema većoj kvaliteti i dodanoj vrijednosti.
Velik potencijal vidim i na sjecištu tradicionalnih industrija i tehnologije. Hrvatska kompanija ne mora nužno razvijati novu globalnu tehnologiju da bi bila konkurentna. Ponekad je dovoljno da postojeću tehnologiju primijeni brže i bolje od konkurencije, automatizira proizvodnju, kvalitetnije koristi podatke, smanji energetsku potrošnju i poveća produktivnost. Naravno, i dalje kao važna prilika ostaju i europska sredstva.
Erste banka dugogodišnji je partner programa EY Poduzetnik godine. Što kroz tu suradnju vidite kao zajedničku karakteristiku najuspješnijih hrvatskih poduzetnika i koliko su se njihove ambicije i način razmišljanja promijenili posljednjih godina?
Teško je pronaći jednu osobinu koja povezuje sve uspješne poduzetnike, ali rekla bih da kod najboljih gotovo uvijek vidimo nekoliko zajedničkih karakteristika: dugoročnu viziju, iznimnu upornost, brzo donošenje odluka i spremnost da kontinuirano mijenjaju vlastitu kompaniju, odnosno prilagođavaju se promjenama na tržištu.
Posebno je zanimljivo da ambicija hrvatskih poduzetnika danas sve manje završava na hrvatskom tržištu. Sve je više kompanija koje od početka razmišljaju međunarodno, grade proizvode i usluge za puno veće tržište i nemaju kompleks zbog toga što dolaze iz relativno male zemlje.
Druga promjena je odnos prema tehnologiji i ljudima. Najuspješniji poduzetnici razumiju da dugoročna konkurentska prednost nije samo proizvod ili cijena. Ona dolazi iz kvalitete organizacije, sposobnosti privlačenja ljudi, brzine usvajanja tehnologije i kulture koja se može prilagoditi promjenama.
Upravo zato mislim da EY Poduzetnik godine ima vrijednost koja nadilazi samu nagradu: pokazuje primjere kompanija koje su uspjele napraviti taj iskorak i može biti poticaj novoj generaciji hrvatskih poduzetnika da postavi još ambicioznije ciljeve.
*Sadržaj omogućio Ernst & Young
