Umjetna inteligencija već mijenja način na koji učimo, istražujemo i radimo, ali njezina primjena u visokom obrazovanju otvara mnogo više pitanja od samog izbora novih digitalnih alata. Kako je odgovorno uključiti u studijske programe? Tko određuje pravila njezine uporabe? Kako osigurati da tehnologija ne produbi postojeće razlike među studentima i institucijama? I kako znanje nastalo na sveučilištima povezati s potrebama gospodarstva, gradova i lokalnih zajednica?
Odgovore na ta pitanja traži EUonAIR – European University on AI in Curricula, Smart UniverCity and (Return) Mobility, europska sveučilišna alijansa koja okuplja deset poslovnih i tehničkih visokoškolskih institucija. Cilj joj je razviti nov, odgovoran i suradnički europski model primjene umjetne inteligencije u obrazovanju, istraživanju i društvu.
Zagrebačka škola ekonomije i managementa u alijansi ima ulogu suvoditelja projekta. ZŠEM tako ne sudjeluje samo kao jedna od partnerskih institucija, nego zajedno s ostalim vodećim partnerima izravno utječe na strateški smjer, način upravljanja i dugoročnu održivost alijanse.
EUonAIR je projekt sufinanciran sredstvima Europske unije, a razvijen je u okviru šire europske inicijative kojom se želi potaknuti dublja i trajnija suradnja među visokoškolskim institucijama. Ambicija takvih saveza nije završiti suradnju istekom pojedinog projekta, nego postupno graditi povezani europski prostor visokog obrazovanja u kojem će se studenti, nastavnici, istraživači i stručnjaci lakše kretati, razmjenjivati znanje i zajednički razvijati nove programe i rješenja.
Više od AI alata
Posebnost EUonAIR-a snažan je fokus na umjetnu inteligenciju, no njegova se misija ne svodi na uvođenje generativnih alata u predavaonice. Alijansa AI promatra kao tehnologiju koja mijenja obrazovanje, istraživanje, upravljanje institucijama i tržište rada, ali i kao instrument koji može pomoći Europi u suočavanju s konkretnim društvenim izazovima.
Prvi stup djelovanja zato je uključivanje umjetne inteligencije u studijske programe različitih disciplina. Budući ekonomisti, menadžeri, inženjeri i stručnjaci drugih profila neće trebati samo znati upotrebljavati AI alate. Morat će razumjeti kako oni dolaze do rezultata, gdje su njihove granice, koje rizike nose te kakve pravne, etičke i poslovne posljedice može imati njihova primjena. AI pismenost tako postaje mnogo širi pojam od tehničkog znanja. Ona uključuje sposobnost kritičkog vrednovanja rezultata, razumijevanje pitanja privatnosti i zaštite podataka, prepoznavanje pristranosti te odgovornost za odluke donesene uz pomoć algoritama.
Upravo zato EUonAIR naglašava odgovornu, transparentnu i uključivu primjenu tehnologije, uz razvoj interdisciplinarne suradnje i zajedničkih istraživačkih projekata. Takav je pristup važan i za gospodarstvo. Tvrtke sve brže uvode umjetnu inteligenciju u analitiku, komunikaciju, korisničku podršku, financije i upravljanje procesima, dok istodobno raste potreba za ljudima koji razumiju i tehnologiju i poslovni kontekst. Visoko obrazovanje pritom više ne može samo pratiti promjene na tržištu rada. Od njega se očekuje da predvidi koje će kompetencije biti potrebne te da ih pravodobno uključi u obrazovne programe.
Znanje koje se vraća
Drugo veliko područje EUonAIR-a odnosi se na mobilnost i migracije. Alijansa razvija koncept AI-Assisted Holistic Mobility, kojim se međunarodno iskustvo ne promatra samo kao odlazak studenta, nastavnika ili zaposlenika u drugu zemlju. Jednako je važno pitanje što se događa nakon povratka. Koncept return mobility polazi od ideje da se znanje, kontakti, iskustvo i kompetencije stečeni tijekom boravka u inozemstvu ponovno povežu s matičnom institucijom, lokalnim gospodarstvom i zajednicom.
Mobilnost tako ne bi trebala završiti povratnom avionskom kartom ni ostati samo osobna prednost pojedinca. Njezini bi se učinci trebali prenositi na kolege, organizacije i sredine iz kojih su mobilni studenti i stručnjaci potekli. To je osobito važno za države i regije koje se suočavaju s odlaskom mladih i visokoobrazovanih ljudi. U takvim sredinama ključno pitanje nije samo kako stanovnicima omogućiti studiranje i rad u drugim europskim zemljama, nego i kako cirkulaciju ljudi i znanja pretvoriti u razvojni resurs.
Umjetna inteligencija u tom procesu može pomoći u boljem povezivanju pojedinaca, institucija i dostupnih prilika, prepoznavanju stečenih kompetencija te prilagodbi programa mobilnosti potrebama studenata, poslodavaca i lokalnih zajednica. Ipak, tehnologija pritom ostaje alat, dok uspjeh ovisi o tome postoje li uvjeti u kojima će ljudi svoja međunarodna iskustva doista moći primijeniti nakon povratka.
Sveučilište izlazi u grad
Treći stup alijanse čine Smart and Green UniverCities. Već sam naziv upućuje na povezivanje sveučilišta i gradova u zajednički prostor učenja, istraživanja i razvoja. Umjesto da visokoškolske institucije djeluju kao zatvoreni sustavi, EUonAIR ih promatra kao aktivne sudionike u rješavanju problema sredina u kojima se nalaze.
Suradnja sveučilišta, lokalne uprave, gospodarstva i drugih dionika može obuhvatiti energetsku učinkovitost, promet, upravljanje otpadom, javne usluge i druge izazove urbanog razvoja. Gradovi pritom mogu postati stvarno okruženje za provjeru novih ideja, dok istraživači i studenti dobivaju priliku primijeniti znanje na problemima koji neposredno utječu na kvalitetu života građana. Takav model koristi objema stranama. Gradovi dobivaju pristup znanju, istraživanjima i mladim talentima, a sveučilišta bolji uvid u stvarne potrebe zajednice. AI može pridonijeti analizi velikih količina podataka, predviđanju potreba i učinkovitijem upravljanju resursima, ali njegova primjena mora biti transparentna, razumljiva i usklađena s javnim interesom.
ZŠEM vodi governance
Povezati deset autonomnih visokoškolskih institucija, različite nacionalne sustave, studente, nastavnike, istraživače, stručnjake i vanjske partnere nije samo organizacijski zadatak. Upravo zato governance, odnosno način na koji se zajednički donose i provode odluke, zauzima važno mjesto u razvoju EUonAIR-a.
ZŠEM je vodeća institucija za područje Inclusive Governance and Collaboration. Njegova je zadaća pomoći u razvoju sustava koji će alijansi omogućiti transparentno, odgovorno i učinkovito upravljanje te uključivanje različitih skupina u procese odlučivanja. Organizacijska struktura obuhvaća međusobno povezana tijela poput Management Boarda, General Assemblyja, Student Boarda i Advisory Boarda, uz ekspertne i savjetodavne strukture. Takav sustav treba osigurati da odluke ne ostanu isključivo u rukama vodstava institucija, nego da u njihovu oblikovanju sudjeluju studenti, akademska zajednica i vanjski stručnjaci.
Uloga ZŠEM-a zato nije samo administrativna koordinacija partnera. Riječ je o oblikovanju modela prema kojem bi europsko sveučilište trebalo funkcionirati u okruženju ubrzanih tehnoloških i društvenih promjena. To podrazumijeva usklađivanje različitih interesa, jasno određivanje odgovornosti i stvaranje mehanizama kojima će se štititi akademska odgovornost, uključivost i europske vrijednosti.
Governance je posebno važan kada se donose odluke o umjetnoj inteligenciji. Nije dovoljno dogovoriti gdje će se neki alat upotrebljavati. Potrebno je definirati tko procjenjuje njegove rizike, prema kojim se kriterijima odobrava primjena, kako se štite podaci, kako se prati učinak na studente i zaposlenike te kome se oni mogu obratiti ako smatraju da je odluka donesena nepravedno ili netransparentno.
Od projekta do trajne mreže
Dugoročni cilj EUonAIR-a jest izgraditi održivu i povezanu europsku akademsku zajednicu koja može djelovati i nakon početnog projektnog razdoblja. Prema viziji alijanse, ona bi do 2040. trebala postati samoodrživo i suradničko europsko sveučilište koje promiče odgovornu primjenu umjetne inteligencije u visokom obrazovanju i izvan njega. Put do tog cilja zahtijeva više od zajedničkih konferencija, istraživanja i programa razmjene. Potrebno je razviti trajne modele suradnje, međusobno uskladive procese i jasna pravila odlučivanja. Upravo će o tome ovisiti hoće li europske sveučilišne alijanse ostati vremenski ograničeni projekti ili prerasti u strukture koje mogu dugoročno mijenjati način na koji se u Europi studira, istražuje i stvara znanje.
Za ZŠEM uloga suvoditelja predstavlja priliku, ali i odgovornost. Hrvatska visokoškolska institucija sudjeluje u definiranju načina na koji će se umjetna inteligencija povezivati s obrazovanjem, mobilnošću i razvojem gradova te vodi područje koje određuje kako će alijansa donositi odluke i uključivati svoje članove.
EUonAIR tako pokušava odgovoriti na pitanje koje će u godinama pred nama postajati sve važnije: kako iskoristiti mogućnosti umjetne inteligencije, a da pritom tehnologija ostane u službi ljudi, znanja i zajednice. Odgovor neće ovisiti samo o kvaliteti novih alata, nego i o pravilima, institucijama i ljudima koji će odlučivati kako ih upotrebljavati.
* Sadržaj omogućio ZŠEM
