Velik broj zahtjeva za investicijske kredite završi odbijen i to ne zato što je investicija loša, već zato što je zahtjev nepripremljen. Donosimo vodič kroz ono što banke stvarno procjenjuju, objašnjavamo kako funkcioniraju jamstvene sheme i zašto već sam odabir banke može presuditi hoće li vaš projekt dobiti financiranje.
Je li danas pametno investirati ili se zadržati u postojećim gabaritima poslovnog modela?
Tko je posljednjih godina razmišljao o većem ulaganju, dobro zna kroz što je tržište prošlo. Krajem 2021. investicijski krediti u Hrvatskoj mogli su se ugovoriti uz povijesno niskih 1,64 posto kamate. Samo dvije godine kasnije, krajem 2023., prosječna kamata popela se na 5,74 posto – posljedica odluke Europske središnje banke da obuzda inflaciju podizanjem referentnih stopa, što je povuklo i EURIBOR na koji je vezana većina kredita s promjenjivom kamatom.
Danas je slika nešto povoljnija s aspekta kamatnog troška, no s aspekta odluke samog poduzetnika – ući u investiciju ili ne, postaje ključni kamen spoticanja investicijskim ulaganjima, a u posljednje vrijeme potaknuto ponajviše nesigurnim i nepredvidivim makroekonomskom oscilacijama izazvanima geopolitičkim šokovima i cijenama energije.
Poduzetnici oklijevaju. U praksi se investicije odgađaju ili se od njih posve odustaje – ne zato što nedostaje kapitala ili kreditne sposobnosti, nego zbog neizvjesnosti: kamo idu tržišta, energija, troškovi rada. Tome pridonose i domaće okolnosti – kroničan manjak radne snage, plaće koje rastu brže od produktivnosti te sporija dinamika EU natječaja iz kojih su poduzetnici donedavno sufinancirali dio investicijskog rizika.
Što banka zapravo gleda kad zatražite investicijski kredit?
Financiranje investicija najzahtjevnija je vrsta kreditiranja i banka ga procjenjuje slojevito. Dobra vijest: ti su slojevi predvidljivi. Ako znate što se ocjenjuje, možete se pripremiti.
1. Prvo vas, tek onda projekt.
Suprotno očekivanjima, banka ne kreće od investicije. Kreće od onoga tko je provodi: tvrtke, njezinih vlasnika, uprave i povezanih osoba. Logika je jednostavna – i najbolji projekt vrijedi onoliko koliko je sposoban onaj tko ga treba izvesti i pretvoriti u planirane rezultate.
2. Struktura financiranja: koliko ulažete vi, a koliko banka.
Nijedna banka ne financira investiciju u cijelosti. Očekuje se da poduzetnik sudjeluje vlastitim sredstvima (tzv. vlastito učešće) te da postoji pokriće za kredit – imovina ili instrument iz kojega se banka može naplatiti ako otplata zapne. To pokriće u bankarskom rječniku zove se kolateral i upravo je on točka na kojoj najveći broj investicijskih zahtjeva zapne: tvrtka ima dobar projekt, ali nema dovoljno nekretnina ili opreme koje bi banci ponudila kao osiguranje. Za taj problem danas postoji rješenje – jamstvene sheme, o kojima nešto kasnije.
3. Sama investicija – realno, ne optimistično.
Banka će detaljno „secirati“ troškovnik: jesu li cijene realne, postoji li pričuva za nepredviđeno (u praksi se uvijek nešto poskupi ili produlji), jesu li uspoređene neovisne ponude. Jednako pažljivo gleda se i tko izvodi radove – ima li izvođač iskustva na sličnim projektima, je li financijski stabilan i tko odgovara ako probije rokove ili budžet. Tu su i ugovorni mehanizmi zaštite, poput garancija za dobro izvršenje posla i penala za kašnjenje, koje banka često postavlja kao uvjet.
4. Skriveni troškovi koji ruše projekcije.
Iskustvo pokazuje da se u poslovnim planovima redovito podcjenjuju „nevidljiv“ troškovi: održavanje i rezervni dijelovi, IT sustavi i licence, usklađivanje s regulativom, pa i trošak odlaska ključnih zaposlenika. Svako odstupanje od projekcija izravno smanjuje novac raspoloživ za otplatu rate, a upravo to banka najviše prati.
5. Na kraju – brojke.
Tek kada su svi prethodni elementi posloženi, izračunavaju se financijski pokazatelji investicije. Najvažniji od njih odgovara na vrlo jednostavno pitanje: hoće li investicija svake godine stvarati dovoljno novca da se rata kredita uredno plati? Banka će pritom „stresirati“ projekcije: što ako prihodi padnu, troškovi porastu, a realizacija kasni? Projekt koji i u takvim scenarijima uredno servisira dug, to je projekt koji banka želi financirati.
Jamstvene sheme: kad nedostaje kolaterala u investiciji
Vratimo se na najčešću prepreku – nedostatak kolaterala. Ovdje na scenu stupaju jamstvene sheme, danas vjerojatno najsnažniji, a među poduzetnicima još uvijek nedovoljno poznat alat investicijskog financiranja.
Princip je jednostavan: umjesto da banci kao osiguranje ponudite isključivo vlastitu imovinu, dio rizika vašeg kredita preuzima jamstvena institucija. Za banku to znači manji rizik, a za vas mogućnost da dobijete kredit koji bez jamstva ne bi prošao standardne kriterije pokrivenosti.
U Hrvatskoj poduzetnicima je na raspolaganju nekoliko programa, od kojih su najzastupljeniji:
• EU financijski instrumenti – sredstva Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR) te jamstva iz programa InvestEU koja provodi Europski investicijski fond (EIF)
• HAMAG-BICRO jamstva – najrasprostranjenija opcija za male i srednje poduzetnike, dostupna u svim poslovnim bankama.
Ono što mnogi ne znaju: te se sheme međusobno ne isključuju – naprotiv, često se kombiniraju. Pametno složena kombinacija može istovremeno riješiti problem kolaterala i spustiti ukupni trošak financiranja.
No postoji kvaka: nisu svi programi dostupni u svakoj banci. Dok HAMAG-ova jamstva možete kombinirati sa svakom bankom, instrumente EIF-a i InvestEU-a nude samo banke koje su prošle akreditaciju kao partneri tih programa. Drugim riječima, odabir banke više nije samo pitanje visine kamate, već je strateška odluka koja unaprijed određuje kojim jamstvenim programima i izvorima europskog kapitala uopće možete pristupiti. Pogrešan odabir na samom početku može značiti razliku između odobrenog i odbijenog zahtjeva.
Zašto se većina zahtjeva „spotakne“ i kako to izbjeći
Ako ste došli do ovog dijela teksta, vjerojatno vam je jasno da iza naizgled jednostavnog pitanja – „Mogu li dobiti investicijski kredit?“ – stoji cijeli sustav procjena, struktura i programa. Upravo ovdje leži ključna pouka iz prakse: najčešći razlog odbijanja investicijskog projekta nije investicija sama po sebi, nego poduzetnik koji pred banku izlazi nepripremljen.
Pripremljenost pritom ne znači samo uredno popunjenu dokumentaciju. Znači unaprijed posložen projekt: realno postavljen troškovnik s rezervom, provjerene izvođače, strukturu financiranja s dovoljnim učešćem, pravilno odabranu kombinaciju jamstvenih shema, i možda najvažnije, pravilno odabranu banku koja tim shemama uopće ima pristup. Svaki od tih elemenata zasebno zvuči savladivo, no njihovo usklađivanje u cjelinu koju banka može odobriti predstavlja posao koji zahtijeva svakodnevno poznavanje tržišta financiranja.
Upravo zato sve više poduzetnika u proces ulazi uz kreditne savjetnike. Stručnjaci iz 3D Poslovnih financija s klijentima rade od najranije faze tj. prije nego što je zahtjev uopće predan banci, a kako bi projekt od početka bio postavljen „bankabilno“ – sa strukturom, pokrićem i dokumentacijom koje banka može podržati. Rezultat su veća vjerojatnost odobrenja, kraći put do isplate te, nerijetko, povoljniji uvjeti financiranja od onih koje bi poduzetnik ishodio samostalno.
Razmišljate o investiciji? Provjerite je li vaš projekt „bankabilan“
Bilo da planirate novu proizvodnu halu, opremu, poslovni prostor ili preuzimanje druge tvrtke – prvi korak nije odlazak u banku, već provjera je li projekt spreman za banku.
Kontaktirajte stručnjake iz 3D Poslovnih financija za besplatnu početnu procjenu vaše investicije: saznajte koje su vam jamstvene sheme dostupne, koja banka najbolje odgovara vašem projektu i kako strukturirati financiranje s najvećim izgledima za odobrenje.
e. info@3dposlovne-financije.hr
t. +385 1 6609 695
3D poslovne financije – vaš partner u financiranju investicija.
