Logistički centar više se ne bira samo po kvadraturi, lokaciji i cijeni najma. Sve važniji kriterij postaje pitanje koliko energije objekt može osigurati i koliko će koštati njegovo funkcioniranje.
U europskoj logistici dostupnost električne energije već je među ključnim kriterijima pri odabiru objekta: prema istraživanju CBRE-a iz 2026., više od 44 posto korisnika logističkih prostora navodi dostupnost energije kao jedan od glavnih kriterija pri izboru zgrade, što je više nego dvostruko u odnosu na prije četiri godine.
Istodobno, više od 80 posto ispitanih logističkih korisnika zabrinuto je zbog dostupnosti i pouzdanosti elektroenergetske mreže.
Tehnološki napredak
Razlog je promjena i tehnološki napredak unutar same logistike, ali i europske regulative koja ubrzava elektrifikaciju i energetsku učinkovitost zgrada. Revidirana Direktiva o energetskim svojstvima zgrada (EPBD) uvodi strože zahtjeve za nestambene zgrade, uključujući solarne sustave, infrastrukturu za električna vozila, automatizaciju i postupni prelazak prema zgradama s nultim emisijama.
Automatizirana skladišta, elektrifikacija vozila i opreme, rashladni sustavi te vlastita proizvodnja energije povećavaju potrebe za električnom energijom pa se pitanja koja su se nekoć rješavala u kasnijim fazama projekta danas moraju predvidjeti već pri projektiranju. Kako ističu u Green Building Councilu Croatia, već tada treba odlučiti o nosivosti i orijentaciji krova za solarne sustave, potrebnoj priključnoj snazi, infrastrukturi za punjenje vozila, sustavima upravljanja energijom i mogućnostima skladištenja energije.
“Ključna promjena zato nije samo tehnička, nego i vremenska, odnosno, odluke koje su se nekada mogle ostaviti za kasniju fazu danas treba donositi već u idejnom rješenju. Ako zgrada nije projektirana za buduću elektrifikaciju, solarni sustav ili promjenu načina korištenja, naknadna prilagodba može biti znatno skuplja”, rekao je Marko Markić, voditelj certificiranja u GBC Croatia.
Jedan od primjera poslovanja gdje je u fokusu održivost logističkog centra je Studenac. Njihov novi centar projektiran je s pet različitih temperaturnih režima, dok su pretkomore pozicionirane prema frekvenciji i tokovima robe kako bi se smanjili gubici temperature i povećala učinkovitost hladnog lanca. Centar radi u tri smjene, stoga je energetska učinkovitost dio svakodnevnih operacija.
Tome su prilagođena i transportna sredstva unutar skladišta: novi viličari koriste litijske baterije koje se brže pune, mogu nadopunjavati tijekom kratkih pauza i zahtijevaju manje održavanja. Dodatno, CO2 tehnologija za injektiranje u ISO kontejnere omogućuje da se u jednom kamionu prema trgovinama istodobno distribuira smrznuta, hladna i ambijentalna roba. Održivost se tako u ovom slučaju ne svodi na proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora, već postaje dio dizajna i svakodnevnog funkcioniranja logističkog sustava.
Takva rješenja, međutim, imaju svoju cijenu. Viši standard održivosti u početku povećava ulaganja u izgradnju i opremanje, no u Studencu navode da se povrat investicije, ovisno o rješenju, ostvaruje za otprilike godinu i pol do četiri godine.
“Viši standard održivosti u početku zahtijeva nešto veća ulaganja u izgradnju, opremanje i implementaciju, no ta se ulaganja dugoročno vraćaju. Ovisno o segmentu opremanja i konkretnom rješenju, povrat investicije ostvaruje se u razdoblju od približno jedne i pol do četiri godine, što smatramo iznimno pozitivnim, kako za naše poslovanje, tako i dugoročno za cijeli lanac opskrbe. Primjerice, sama statika krovišta i potrebne elektroinstalacije za ugradnju solarne elektrane mogu povećati troškove ulaganja i do 40 posto”, govori Tomislav Štos, direktor upravljanja lanca opskrbe u Studencu.
No, vlastita proizvodnja energije rješava samo dio problema. Za logističke centre sve važnije postaje pitanje koliko električne energije mogu povući iz mreže i koliko su spremni za povećanje potrebe za energijom. Punjači za električna vozila, rashladni sustavi, automatizacija skladišta i druga elektrificirana oprema mogu istodobno stvarati velika opterećenja, zbog čega priključna snaga više nije tehnički detalj koji se rješava pred kraj projekta. U Green Building Councilu Croatia upozoravaju da već u ranoj fazi treba predvidjeti ne samo potrebnu priključnu snagu, nego i mogućnosti upravljanja vršnim opterećenjima, pametnog punjenja vozila i eventualnog skladištenja energije.
Zbog toga se isplativost logističkog centra sve manje može procjenjivati samo kroz početnu cijenu izgradnje. U računicu ulaze troškovi energije i održavanja, buduće prilagodbe, klimatski rizici, ali i mogućnost da objekt za nekoliko godina više ne odgovara potrebama korisnika. Rješenje koje je danas skuplje može dugoročno biti povoljnije ako smanjuje operativne troškove i potrebu za skupim naknadnim zahvatima. Kako nam kažu iz Green Building Councila Croatia, fokus se zato treba pomaknuti s početnog troška na trošak i rizik koji zgrada nosi tijekom cijelog životnog vijeka.
Dugoročno povoljnije
“Cilj regulatornog okvira je da se pri odluci o investiciji pomakne fokus s investicijskih troškova na troškove i smanjenje rizika tijekom životnog vijeka zgrade – energiju, održavanje, buduće prilagodbe, klimatske rizike, troškove financiranja i mogućnost zadržavanja vrijednosti imovine”, rekao je Aleksandar Jelovac, voditelj programa u GBC-u Croatia.
Za vlasnike i korisnike logističkih objekata pitanje će zato sve manje biti samo kako zadovoljiti nove standarde, a sve više kako ulaganja u energetsku učinkovitost pretvoriti u poslovnu prednost. U Studencu pritom smatraju da bi brži administrativni postupci i snažniji poticaji mogli ubrzati takva ulaganja u Hrvatskoj.
“Održiva gradnja svakako je ekonomski isplativija, ali za određeno vrijeme. Rezultate ne možemo očekivati u godinu dana. No, vjerujem da bi se više privatnih kompanija na ovakve pothvate češće odlučilo u slučaju pojednostavljivanja administrativnih procesa i većih subvencija. Administrativna rasterećenja te subvencije kao poticaji ključni su”, izjavio je Štos.
Koliko brzo postojeći objekti mogu izgubiti konkurentnost, pokazuje i podatak CBRE-a: bez značajnih ulaganja oko tri posto europskog zauzetog logističkog fonda svake godine ulazi u zastarijevanje, odnosno, riječ je o približno 12 milijuna četvornih metara prostora. Energetska učinkovitost tako postupno postaje i pitanje vrijednosti postojeće imovine, a ne samo troška novih projekata.
