Dugo se smatralo da su dugi radni dani, stalna dostupnost i odricanje od odmora sastavni dio puta prema ozbiljnom profesionalnom uspjehu. No sve se češće postavlja pitanje gdje prestaje zdrava ambicija, a počinje iscrpljenost koja dugoročno ugrožava i rezultate i zdravlje. Dolazak novih generacija na tržište dodatno je stavio naglasak upravo na takva pitanja, a te iste generacije, može se reći, drugačije postavljaju granice u poslovnom svijetu. I nije problem samo u tom poznatom “9 – 17h”. Problem je što on vrlo često i lako postaje “7 – 19h”. Samo još jedan mail, još jedan sastanak, rješavanje zadataka od prijašnjih dana, pa onda konstantna dostupnost i instantno odgovaranje na poruke u satima izvan redovnog radnog vremena.
Sve to postupno ostavlja trag na našem mentalnom i emocionalnom stanju te s vremenom stvara pritisak koji, ako ga ne prepoznamo na vrijeme, može prerasti u ozbiljniji problem. Ipak, sve više stručnjaka upozorava da burnout ne bi trebao biti cijena postignuća. Naprotiv, održivi rezultati, kvalitetno donošenje odluka i dugoročna produktivnost moguće su jedino kada uz poslovne ciljeve jednaku pažnju posvećujemo vlastitoj energiji, mentalnom zdravlju i oporavku.
O tome kako prepoznati prve znakove preopterećenosti te zašto je prevencija važnija od oporavka razgovarali smo sa stručnjacima Andreom Solomun, savjetnicom za dugovječnost i mentoricom za prehranu te Igorom Šehićem, stručnjakom za ljudski performans. Mit o uspjehu koji traži odricanje od svega ostaloga – zašto do burnouta uopće dolazi?
“Mislim da je jedan od najvećih mitova modernog poslovnog svijeta to da je iscrpljenost dokaz koliko nam je stalo. Nije, jer organizam ne funkcionira po principu ‘što više pritiska, to bolji rezultat’. Kada govorimo o stresu, često mislimo samo na velike stresne događaje. Međutim, naše tijelo svakodnevno obrađuje ogroman broj zahtjeva: posao, rokove, informacije, notifikacije, promet, buku, stalnu dostupnost, loš san, emocionalne konflikte, ali i fizički stres poput intenzivnog treninga. Svaka od tih stvari sama po sebi možda nije problem.
Problem nastaje kada se sve zbroji, a nemamo dovoljno vremena i prostora za oporavak. U znanosti se za taj kumulativni fiziološki teret koristi koncept alostatskog opterećenja”, započinje Andrea Solomun dodajući i da baš zato burnout najčešće nije rezultat jednog lošeg tjedna. On je posljedica dugotrajnog nesrazmjera između onoga što od sebe tražimo i naše sposobnosti da se od tih zahtjeva oporavimo.
Da živimo u kulturi u kojoj se smatra da za uspjeh treba patiti te da je iscrpljenost dokaz ambicije smatra i Igor Šehić. No tijelo i um o kojem ne brinemo ne mogu isporučiti rezultate kojima težimo kaže stručnjak za ljudski performans.
“Kada naše unutarnje stanje postane neugodno, vrlo često ga pokušavamo promijeniti izvana. Ponekad jedemo kako bismo popunili emocionalnu prazninu. Družimo se kako bismo izbjegli tišinu u kojoj bismo se morali susresti sa samima sobom. Gledamo serije i filmove kako bismo vlastitu dramu na neko vrijeme zamijenili tuđom, pokušavamo otupiti ono što ne želimo osjećati, umjesto da se s time suočimo. Problem nije u samoj hrani, druženju, filmu ili tehnologiji. Problem nastaje kada ih koristimo kao alat za bijeg od vlastitog unutarnjeg stanja.
Tada se moramo zapitati: kako očekivati zdravo tijelo, snažan um, emocionalnu stabilnost i otpornost ako sustavno zanemarujemo upravo sustave koji nam to omogućuju? Zato prevencija burnouta ne počinje tek kada više ne možemo ustati iz kreveta. Prevencija počinje kvalitetnim disanjem, spavanjem, prehranom, kretanjem, fizičkom sposobnošću i razvijanjem psihoemocionalnih kapaciteta. To nisu dodaci životu koje ćemo početi prakticirati kada nam ostane vremena. To su temelji na kojima počiva sve ostalo”, kaže Šehić.
Prvi znakovi koje često zanemarujemo
Andrea tvrdi da je upravo promjena motivacije jedan od signala koji često zanemarujemo.
“Ne govorim o tome da nam se jedan dan ne da raditi, već o tome da ono što nas je prije veselilo, pokretalo ili zanimalo odjednom više nema isti efekt. Drugi veliki signal je san. Ako osoba konstantno loše spava, budi se neodmorena ili primjećuje da joj je teško ‘ugasiti glavu’, to nije nešto što bih ignorirala. San je jedan od ključnih mehanizama oporavka, a nedostatak sna dokazano utječe na pažnju, budnost i neke aspekte kognitivnog funkcioniranja”, dodaje Solomun.
Tvrdi i kako je važno razlikovati signal od dijagnoze. Umor, pad motivacije ili loš san ne znače automatski da osoba ima burnout. To su informacije koje nam tijelo daje da nešto u sustavu treba promijeniti.
Burnout je proces u kojima smo godinama ili mjesecima zanemarivali upozorenja i signale koje nam šalju um i tijelo i gotovo nikad ne dolazi bez upozorenja naglašava Šehić i kaže da je problem kada se upozorenja ignoriraju.
“Prvo se obično pojavi umor koji više nije proporcionalan onome što radimo. Spavamo, ali se ne osjećamo odmorno. Budimo se bez energije, treba nam sve više vremena da se pokrenemo, a ono što smo nekada obavljali bez problema počinje zahtijevati sve više napora. Zatim se mijenja način na koji reagiramo na okolinu. Postajemo razdražljiviji, manje strpljivi, emocionalno reaktivniji. Sitnice koje nas prije ne bi ni dotaknule odjednom izazivaju pretjeranu reakciju. Sve teže se koncentriramo, donosimo odluke sporije, češće griješimo i imamo osjećaj da nam je mozak stalno ‘pun’. Tijelo također govori. Napetost u vratu i ramenima, glavobolje, probavne smetnje, promjene apetita, lošiji san, pad libida, osjećaj unutarnjeg nemira ili konstantne fizičke napetosti mogu biti dijelovi iste slike. Niti jedan od tih simptoma sam za sebe ne znači burnout, ali kada se počnu pojavljivati zajedno i traju tjednima, vrijedi ih shvatiti ozbiljno”.
Šehić dodaje i da burnout ne znači da je osoba slaba… “Burnout znači da ste se, kao i velik broj ljudi danas, postupno udaljili od vlastitih signala i navikli funkcionirati u stanju koje više nije zdravo”.
Najuspješniji ne rade uvijek najviše
Još jedan od mitova uspješnosti je da su najuspješniji oni koji rade najviše i bez poštede. Šehić prije svega postavlja pitanje što je uspjeh.
“Ako uspjeh mjerimo isključivo količinom novca na računu, titulom ili pozicijom u hijerarhiji, onda je moguće godinama žrtvovati vlastito zdravlje, odnose i kvalitetu života i na kraju reći da smo ‘uspjeli’. Ali ja u takav uspjeh ne vjerujem. Za mene je uspjeh ostvariti najveći mogući profesionalni potencijal, stvoriti nešto što ima vrijednost za društvo i zajednicu u kojoj živimo, napraviti nešto na što možemo biti moralno ponosni i što iza nas ostavlja pozitivan trag. Pritom želim zaraditi dovoljno da mogu živjeti kvalitetno i slobodno, ali ne po cijenu vlastitog fizičkog i mentalnog zdravlja, odnosa s ljudima koje volim ili sposobnosti da jednog dana uopće uživam u svemu što sam stvorio. Zato je redoslijed vrlo jednostavan. Prvo moramo stvoriti kvalitetne biološke i mentalne preduvjete: san, disanje, prehranu, kretanje, oporavak, emocionalnu stabilnost i sposobnost regulacije stresa. Na tim temeljima gradimo izvršne vještine: fokus, donošenje odluka, samokontrolu, kognitivnu fleksibilnost, sposobnost određivanja prioriteta, upravljanje emocijama i otpornost pod pritiskom”, kaže Šehić i dodaje da nažalost ljudi danas rade suprotno.
“Na umornog, neispavanog i kronično preopterećenog čovjeka stavljamo još jedan sustav produktivnosti, još jednu aplikaciju, još jedan sastanak, još jednu metodologiju i još jednu obavezu i onda se čudimo zašto učinkovitost ne raste. Najuspješniji ljudi ne pobjeđuju zato što uvijek rade više. Pobjeđuju zato što su sposobni biti najbolji onda kada je to najvažnije i dovoljno mudri da pritom ne izgube ono zbog čega je uspjeh uopće vrijedan”.
Slično razmišlja i naša sugovornica…
“Ne bih rekla da najuspješniji ljudi nužno rade manje. Rekla bih da bolje upravljaju svojim kapacitetom. Postoji velika razlika između vremena provedenog na poslu i kvalitete izvedbe u tom vremenu. Ako smo stalno umorni, neispavani i kognitivno preopterećeni, nije realno očekivati da ćemo donositi najbolje odluke, biti kreativni i održavati visok fokus. Cilj nije maksimalno iskoristiti svaki sat, već biti maksimalno učinkovit u satima u kojima trebamo biti učinkoviti”, kaže nam Solomun.
Kvalitetan oporavak preduvjet uspjeha
Odmorit ću kad završim projekt, spavat ću u mirovini, sad treba stisnuti, oporavit ću se kad stignem – to su česte pogreške kojima sami sebi opravdavamo preskakanje ključnog dijela dobrog performansa uma tijela – oporavka. Dan počinje večer prije kvalitetnim snom, otkriva nam svoj recept Igor.
“San često tretiramo kao nekakav intermezzo između važnih dijelova života, između dva dana u kojima radimo, stvaramo, treniramo, donosimo odluke i postižemo rezultate. A zapravo je upravo suprotno. San nije pauza od performansa. San je jedan od njegovih najvažnijih dijelova. Ako želimo biti koncentrirani, emocionalno stabilni, fizički sposobni, donositi dobre odluke i dugoročno održavati visoku razinu učinka, kvalitetan san mora biti prioritet. Ne nešto što ćemo ‘ugurati’ kada završimo sve ostalo, nego nešto oko čega ćemo organizirati sve ostalo. I zato moj dan počinje večer prije, a završava jutro nakon. Jer kvaliteta onoga što ću sutra napraviti vrlo često ovisi o tome kako sam se za taj dan pripremio dok sam spavao”.
Oporavak mora biti integriran u svaki dan, jednako kao što su integrirani rad, sastanci, trening ili obaveze. Tijekom dana moramo znati prelaziti između stanja visoke aktivacije i stanja u kojima tijelu i živčanom sustavu dopuštamo da se vrate prema ravnoteži.
“To je isti princip koji postoji u vrhunskom sportu. Ozbiljan sportaš ne trenira maksimalnim intenzitetom 24 sata dnevno. Trening, oporavak i adaptacija dio su istog procesa. Bez oporavka nema kvalitetne adaptacije, a bez adaptacije prije ili kasnije nema ni napretka. Oporavak nije nagrada za performans. Oporavak je jedan od njegovih osnovnih preduvjeta”, poručuje Šehić.
Andrea tvrdi da oporavak ne tretiramo kao nagradu koju ćemo si priuštiti kada završimo sve što imamo za napraviti, jer nikada nećemo završiti sve. Baš zato oporavak mora biti dio sustava, jednako kao što su dio sustava posao, trening i razvoj.
“I još jedna stvar – ljudi često kažu da su bili na odmoru, a vrate se još umorniji. Zato što odmor nije uvijek isto što i oporavak. Ako smo dva tjedna na godišnjem, ali cijelo vrijeme provjeravamo mailove, telefon i društvene mreže, naš mozak možda fizički nije na poslu, ali psihološki nikada nije potpuno otišao s posla. Zato tehnike poput disanja, meditacije ili drugih oblika relaksacije nisu ‘gubljenje vremena’. One su alati kojima možemo namjerno stvoriti prostor za regulaciju i oporavak. I ne moramo ih pretvarati u još jedan zadatak na to-do listi”, zaključuje Solomun.
Burnout, upravljanje stresom i očuvanje mentalnog zdravlja sve se češće nalaze među ključnim temama kada govorimo o održivom uspjehu, produktivnosti i kvaliteti života. Upravo zato će se o ovim izazovima i mogućim rješenjima govoriti i u sklopu prvog Zagreb Health Weeka powered by Lilly, koji će se održati od 1. do 5. rujna.
Uz Andreu Solomun i Igora Šehića posjetitelji će na Zagrebačkom velesajmu 5. rujna imati priliku poslušati i brojne druge stručnjake, koji će kroz predavanja i razgovore ponuditi konkretne uvide o prepoznavanju rizika od burnouta, važnosti prevencije te načinima izgradnje zdravijeg i održivijeg odnosa prema poslu i svakodnevnim obvezama.
Podsjetimo, Zagreb Health Week powered by Lilly u prvom tjednu rujna donosi besplatna savjetovanja, radionice, treninge, mjerenja i analize te brojne druge edukativne sadržaje namijenjene građanima svih generacija, s ciljem poticanja zdravijih životnih navika i veće brige o vlastitom fizičkom i mentalnom zdravlju. Na velesajmu će se 5. rujna održati veliki događaj posvećen upravo ovoj temi, a ulaz je besplatan.
