Posljednjih godina Narodni muzej Zadar sve se snažnije profilira kao jedna od najaktivnijih i najdinamičnijih muzejskih institucija u Dalmaciji. Ambiciozni izložbeni projekti, međunarodne suradnje, ulaganja u obnovu kulturne baštine, razvoj novih programa i otvaranje prema suvremenim društvenim temama potvrđuju kako muzeji danas imaju znatno širu ulogu od čuvanja zbirki.
Jedan od najboljih primjera takvog pristupa je izložba “Anatomija dima – retrospektiva jedne navike”, koja kroz umjetnost, dizajn, film, propagandu i vizualnu kulturu otvara dijalog o fenomenu koji je obilježio više od pet stoljeća društvene povijesti.
U razgovoru za Poslovni dnevnik ravnatelj Narodnog muzeja Zadar Marin Ćurković govori o razvoju suvremenih muzeja, partnerstvu javnog i privatnog sektora, ulozi kulture u jačanju konkurentnosti turističkih destinacija te zašto upravo kulturne institucije mogu postati jedan od ključnih pokretača dugoročnog razvoja gradova.
Narodni muzej Zadar posljednjih godina realizira sve ambicioznije izložbene projekte. Što je potrebno da jedna regionalna muzejska ustanova postane prepoznatljiv kulturni brend?
Narodni muzej Zadar posljednjih godina sustavno razvija ambiciozniji i vidljiviji izložbeni program, ali da bi jedna regionalna muzejska institucija postala prepoznatljiv kulturni brend, potrebno je puno više od kvalitetnih izložbi. Ključ leži u jasnoj dugoročnoj viziji, kontinuiranom ulaganju u sadržaj i profesionalnom upravljanju, ali prije svega u promjeni načina razmišljanja o ulozi muzeja.
Muzeji danas više nisu samo konzervatori prošlosti i statična spremišta ‘mrtve’ kulture, nego aktivni interpretatori sadašnjosti i izvorišta žive, aktualne misli. Upravo ta sposobnost da komuniciraju suvremene teme kroz baštinu čini ih relevantnima i prepoznatljivima. U tom kontekstu, brendiranje muzeja postaje strateški proces. Ono podrazumijeva jasno definiranje identiteta – misije, vrijednosti i ciljane publike – ali i njihovu dosljednu provedbu kroz sve segmente djelovanja. Posebno važnu ulogu ima vizualni identitet i konzistentnost komunikacije: od tiskanih materijala poput deplijana, kataloga i publikacija, preko interne i eksterne poslovne komunikacije, do digitalnih platformi – internetskih stranica, društvenih mreža i izložbenih ekrana.
No, ono što u konačnici razlikuje snažan kulturni brend od prosječnog jest emotivna komponenta. Ako se lokalna zajednica ne prepozna u muzeju i ne doživi ga kao ‘svoj’, izostat će ključni element identifikacije. Uspješan muzej zato ne gradi samo prepoznatljiv vizualni i programski identitet, nego i odnos s publikom – povjerenje, bliskost i osjećaj zajedničkog vlasništva nad kulturnom baštinom. Upravo ta emocionalna povezanost pretvara muzej iz institucije u živi kulturni brend.
‘Anatomija dima – retrospektiva jedne navike’ nastala je suradnjom muzeja, privatnog kolekcionara Darija Marenića i vanjskih stručnjaka. Može li upravo povezivanje privatnih kolekcionara, javnih muzeja i stručnjaka rezultirati projektima koji bi inače bili teško ostvarivi?
Izložba “Anatomija dima – retrospektiva jedne navike” izvrstan je primjer suvremenog modela suradnje u kulturi. Nastala je kroz partnerstvo muzeja, privatnog kolekcionara i vanjskih stručnjaka, što jasno pokazuje koliko su danas takvi oblici povezivanja ključni za razvoj kvalitetnih i relevantnih projekata.
Muzej kao javna ustanova u kulturi ima svoje jasne prednosti – stabilnije izvore financiranja, institucionalni okvir, stručni kadar i adekvatne prostore za čuvanje i prezentaciju građe. Međutim, istodobno je riječ o sustavu koji je često kompleksan, administrativno opterećen i manje fleksibilan u brzini reakcije i realizaciji novih ideja. S druge strane, privatni sektor i kolekcionari donose agilnost, specifična znanja, entuzijazam i često jedinstvene zbirke koje nisu dostupne javnim institucijama. Upravo zato suradnja javnog i privatnog sektora funkcionira kao svojevrsni ‘win-win’ model – nadopunjuju se u onome što im nedostaje i zajedno stvaraju projekte koji su sadržajno bogatiji, produkcijski kvalitetniji i komunikacijski snažniji.
U uvjetima ograničenih javnih sredstava, ovakva partnerstva nisu više iznimka, nego nužnost. Ona omogućuju realizaciju izložbi koje bi inače teško bile izvedive – kako po opsegu, tako i po razini stručne interpretacije i atraktivnosti za publiku. Dugoročno gledano, upravo ovakvi modeli suradnje predstavljaju jedan od ključnih smjerova razvoja suvremenih muzeja.
Koliko je zahtjevno upravljati institucijom koja istodobno mora čuvati kulturnu baštinu, razvijati suvremene izložbene projekte i odgovarati na očekivanja sve zahtjevnije publike?
Upravljanje suvremenim muzejom danas podrazumijeva iznimno složen i višeslojan zadatak: kako istodobno čuvati kulturnu baštinu, razvijati suvremene i relevantne izložbene projekte te odgovarati na očekivanja sve zahtjevnije publike – a pritom ostati autentičan i stručan. U slučaju Narodnog muzeja Zadar, ta je kompleksnost dodatno naglašena. Riječ je o instituciji koja već samom svojom strukturom i opsegom djelovanja nadilazi standardni muzejski model. S fundusom od oko 100 tisuća predmeta i nizom sastavnih jedinica, muzej pokriva iznimno širok raspon područja – od prirodoslovlja i etnografije do likovne umjetnosti i urbane povijesti. Upravo ta raznolikost predstavlja i najveći potencijal, ali i izazov u upravljanju i interpretaciji.
Danas se od muzeja očekuje puno više od same zaštite i prezentacije zbirki. Ključno pitanje postaje način na koji se sadržaj komunicira publici. Atraktivnost muzejskog programa više ne proizlazi isključivo iz same građe, nego iz načina njezine interpretacije. To ne mora nužno značiti tehnološki iskorak – iako on može biti koristan – već prije svega originalnost, kreativnost i sposobnost da se poznati sadržaji ispričaju na nov i relevantan način.
Danas se od muzeja očekuje mnogo više od čuvanja zbirki. Koliko su inovativni sadržaji i atraktivni izložbeni projekti važni za dugoročnu održivost muzeja?
Pojam dugoročne održivosti muzeja danas je znatno širi od same financijske stabilnosti. Iako je financijska održivost važna, u smislu osiguravanja kontinuiranih izvora financiranja i racionalnog upravljanja resursima – ona je tek jedan segment puno kompleksnijeg sustava. Dugoročno održiv muzej je prije svega relevantan muzej. To znači da uspijeva održati svoju stručnu i društvenu ulogu kroz vrijeme – da zna čuvati baštinu, ali i reinterpretirati je u skladu s promjenama u društvu. Održivi su oni muzeji koji imaju stabilan odnos s publikom, koji kontinuirano razvijaju nove sadržaje i koji su sposobni prilagoditi se promjenama, a da pritom ne izgube vlastiti identitet i stručni integritet.
U tom kontekstu, digitalizacija otvara važno pitanje budućnosti muzeja. Virtualni sadržaji danas su neizostavan dio muzejske prakse – oni povećavaju dostupnost, šire publiku i omogućuju nove oblike interpretacije. Međutim, teško je zamisliti da muzeji u potpunosti postanu isključivo virtualni prostori. Muzej nije samo informacija, nego i iskustvo – susret s autentičnim predmetom, prostorom i kontekstom koji nosi materijalnu i simboličku vrijednost. Zato se budućnost muzeja ne nalazi u zamjeni fizičkog digitalnim, nego u njihovoj kombinaciji. Digitalni alati mogu nadograditi i proširiti muzejsko iskustvo, ali ne mogu u potpunosti zamijeniti njegovu fizičku dimenziju.
Zadar je jedna od najuspješnijih turističkih destinacija na Jadranu, no kulturna ponuda još uvijek ima velik prostor za razvoj. Mogu li muzeji postati jedan od razloga zbog kojih će posjetitelji u gradu ostajati dulje i dolaziti izvan glavne sezone?
U kontekstu turizma, kvalitetni muzejski sadržaji igraju sve važniju ulogu jer suvremeni posjetitelji sve više traže autentična, sadržajna i smislenija iskustva. Kultura i turizam danas su duboko povezani – oni se međusobno nadopunjuju i, uvjetno rečeno, “ljube”. Kultura daje dubinu i identitet destinaciji, dok turizam omogućuje njezinu vidljivost i ekonomsku održivost. Zadar već ima snažan i prepoznatljiv turistički identitet, no kulturna ponuda još uvijek ima značajan prostor za razvoj, osobito u segmentu koji može produžiti boravak posjetitelja i potaknuti dolaske izvan glavne sezone.
Muzeji u tom smislu mogu igrati važnu ulogu, ali realno gledano, teško mogu biti jedini razlog dolaska – osobito izvan turističkog vrhunca. Da bi kultura postala snažniji motiv dolaska, nužan je sinergijski učinak različitih sektora: od turizma i ugostiteljstva do infrastrukture, komunikacije i ukupnog upravljanja destinacijom. Drugim riječima, potrebno je strateški promišljeno upravljanje koje kulturu ne promatra kao dodatak, nego kao integralni dio turističke ponude. Dodatni izazov leži u činjenici da muzejska ponuda često “gubi bitku” s komercijalno atraktivnijim sadržajima koji se nerijetko također predstavljaju kao “kulturni”. Dakle, potencijal postoji, ali njegovo ostvarenje ovisi o širem kontekstu: o tome hoće li kultura biti prepoznata kao strateški resurs razvoja destinacije i hoće li se oko nje graditi koordiniran i dugoročno održiv model suradnje.
Europski gradovi poput Bilbaa, Malage ili Bordeauxa pokazali su kako kultura može biti snažan pokretač gospodarskog razvoja. Može li i Zadar graditi takav model razvoja?
Riječ je o gradovima koji su iza svojih kulturnih transformacija imali velike investicije, jasno definirane ciljeve i dugoročnu, dosljedno provođenu strategiju razvoja. “Bilbao efekt” nije bio slučajnost, nego rezultat promišljenog ulaganja u infrastrukturu i vrhunsku kulturnu instituciju kao generator promjene. Malaga je sustavno gradila identitet “grada muzeja” kroz niz strateških partnerstava i ulaganja, dok je Bordeaux svoju kulturnu i gospodarsku revitalizaciju temeljio na cjelovitoj obnovi grada i snažnom povezivanju kulture s lokalnim identitetom i ekonomijom.
Zadar svakako ima potencijal razvijati sličan model, ali u vlastitim okvirima i u skladu s vlastitim identitetom. Ključno je razumjeti da kultura sama po sebi nije dovoljna ako nije dio šire, koordinirane razvojne politike. Potrebna je sinergija urbanizma, turizma, gospodarstva i kulturnog sektora, uz kontinuirana ulaganja i jasnu viziju što se želi postići. Drugim riječima, kultura može biti katalizator razvoja, ali samo ako iza nje stoji sustav – dugoročna strategija, politička volja i spremnost na ulaganje. Bez toga, pojedinačni projekti, koliko god kvalitetni bili, teško mogu generirati širi gospodarski učinak kakav vidimo u spomenutim europskim primjerima.
Narodni muzej Zadar posljednjih se godina nameće kao jedna od najaktivnijih muzejskih institucija u Dalmaciji. Je li to rezultat dugoročne strategije razvoja?
Aktivnost Narodnog muzeja Zadar posljednjih godina nije slučajna, već je rezultat promišljene i sustavno provođene strategije razvoja. Riječ je o procesu koji se ne temelji isključivo na vidljivim izložbenim programima, nego se paralelno razvija kroz niz međusobno povezanih aktivnosti koje jačaju instituciju iznutra i prema van.
Uz izložbene projekte, muzej kontinuirano radi na infrastrukturnim i organizacijskim iskoracima – poput obnove ključnih objekata baštine, među kojima su Gradska straža i loža, čime se ne samo unaprjeđuju uvjeti rada, nego i podiže kvaliteta prezentacije kulturne baštine. Istodobno, sudjelovanje u EU projektima otvara prostor za dodatna financijska sredstva, međunarodnu suradnju i prijenos znanja, dok edukacija djelatnika i organizacija stručnih skupova osiguravaju kontinuirani profesionalni razvoj i razmjenu iskustava.
Važan segment razvoja čini i osmišljavanje komercijalnih programa, koji doprinose većoj financijskoj stabilnosti muzeja, ali i njegovoj većoj prisutnosti u javnom prostoru. Time se nastoji postići barem djelomična financijska održivost, bez narušavanja temeljne javne i stručne uloge institucije. Takav pristup jasno se može sagledati kroz tri ključna strateška cilja: unapređenje učinkovitosti i vidljivosti muzeja kao institucije, razvoj i podizanje kvalitete muzejske djelatnosti i programa, te kontinuirano jačanje infrastrukturnih kapaciteta. Upravo sinergija tih elemenata omogućuje da Narodni muzej Zadar danas djeluje kao dinamična i relevantna institucija koja se sve jasnije pozicionira na kulturnoj karti regije.
Što danas razlikuje uspješan muzej od prosječnog muzeja? Koliko je važno da muzeji razmišljaju poduzetnički – ne u komercijalnom smislu, nego kroz razvoj publike, partnerstava, novih izvora financiranja i stvaranje dodane vrijednosti za zajednicu?
Uspješan muzej danas razlikuje se od prosječnog po svojoj sposobnosti da istodobno djeluje na više razina – kao čuvar baštine, ali i kao aktivan društveni akter. On razvija publiku, gradi kvalitetna partnerstva, osigurava različite izvore financiranja i pritom kontinuirano stvara stvarnu vrijednost za zajednicu u kojoj djeluje. No, uz to, uspješan muzej mora biti vidljiv i prisutan – ne samo fizički, nego i u javnom prostoru i svijesti zajednice. Ključno je stvoriti osjećaj da baština koju predstavlja nije “muzejska”, nego zajednička.
Takav muzej razumije promijenjene navike i očekivanja publike te zna balansirati između različitih skupina posjetitelja i njihovih interesa, bez podilaženja ili banalizacije sadržaja. Jednako je važno održati ravnotežu između suvremenih zahtjeva financijske održivosti i profesionalnog digniteta struke. Muzej mora biti otvoren i dostupan javnosti, ali ne u smislu pojednostavljivanja, već kroz kvalitetnu interpretaciju koja educira, uključuje i potiče na razmišljanje. Umjesto pristupa ex cathedra, uspješan muzej komunicira dijaloški – kao prostor razmjene, a ne jednosmjernog prijenosa znanja. U konačnici, razlika je u tome što uspješan muzej ne čeka publiku – on je aktivno stvara, uključuje i razvija, gradeći dugoročni odnos povjerenja i relevantnosti.
Kakvu ulogu želite da Narodni muzej Zadar ima za pet ili deset godina – samo čuvara baštine ili jednog od pokretača kulturnog i gospodarskog razvoja grada?
U sljedećih pet do deset godina cilj je da Narodni muzej Zadar preraste ulogu isključivog čuvara baštine i jasno se profilira kao jedan od pokretača kulturnog, ali i posredno gospodarskog razvoja grada. Muzej danas mora biti aktivan sudionik društvenih procesa – mjesto produkcije značenja, susreta i razmjene, a ne samo pohrane vrijednosti.
Koliko je važno da kultura danas bude sastavni dio razvojne strategije gradova, a ne samo njezin prateći sadržaj?
Kultura ne smije biti dodatak razvoju, nego njegov integralni dio. Održivost svake javne institucije, pa tako i muzeja, duboko je povezana s lokalnom zajednicom. Dugoročno će opstati oni muzeji koji prepoznaju potrebe svoje zajednice i prilagođavaju svoj rad njezinim specifičnostima.
Muzej je prije svega medij kulture, a kultura je složen sustav koji oblikuje i kolektivni i osobni identitet. Kao prostor susreta različitih društvenih aktera, muzej ima potencijal aktivno sudjelovati u društvenim procesima – od socijalne integracije i uključivanja marginaliziranih skupina do otvaranja važnih društvenih tema i senzibilizacije javnosti. U kontekstu manje zajednice poput Zadra, upravo ta dimenzija dobiva dodatnu vrijednost. Iako nismo velika, globalno dominantna kulturna sredina, možemo ponuditi nešto jednako važno – autentično iskustvo otkrivanja i prepoznavanja, trenutak u kojem posjetitelj uspostavlja osobni odnos s prostorom, poviješću i identitetom. Upravo u tome leži snaga kulture kao razvojnog resursa.
Ako biste morali izdvojiti jedan projekt koji najbolje pokazuje smjer razvoja Narodnog muzeja Zadar, bi li ‘Anatomija dima’ bila upravo takav primjer i zašto?
“Anatomija dima” svakako je jedan od ključnih primjera. Ona spaja baštinu, suvremeni pristup, interdisciplinarnost i snažan narativ koji komunicira s publikom, ali i otvara temu koja je univerzalna, globalno prepoznatljiva i gotovo svima iskustveno bliska. Upravo u tom spoju općepoznatog i stručnog leži njezina posebna vrijednost – svakodnevna navika interpretirana je kroz precizan muzeološki, povijesni i vizualni kontekst.
U tom kontekstu, kao još jedan ključni primjer programskog smjera ističe se i izložba “Oblak u glavi” u Providurovoj palači, koja se profilirala kao jedno od velikih kulturnih događanja ljeta. Riječ je o dugotrajnom međunarodnom izložbenom projektu (više od godinu dana) u organizaciji Galerije umjetnina Narodnog muzeja Zadar, ostvarenog u suradnji s Gradskim muzejom Varaždin, Muzejom moderne umjetnosti Sveučilišta u Mostaru i HDLU-om Zagreb. Ova izložba dodatno potvrđuje važnost međuinstitucionalne suradnje i strateškog povezivanja na nacionalnoj i regionalnoj razini.
Retrospektiva Antuna Borisa Švaljeka pritom ima i snažnu lokalnu dimenziju. Njegov odnos sa Zadrom bio je dubok i kontinuiran, a njegova djela danas su dio zadarskog kulturnog identiteta, kao i fundusa Galerije umjetnina Narodnog muzeja Zadar. Upravo kroz ovakve projekte muzej ne samo da valorizira vlastitu zbirku, nego je i aktivno reinterpretira u suvremenom izložbenom kontekstu.
Za kraj, može li jedan muzej danas biti jednako važan za razvoj grada kao velika turistička investicija? Može li kultura postati jedna od najvrjednijih investicija koju grad može napraviti u svoju budućnost?
Ne samo da može – nego u dugoročnom smislu često i jest. Kultura stvara identitet, a identitet je ono što destinaciju čini jedinstvenom i održivom. U tom smislu, ulaganje u kulturu nije trošak, nego jedna od najvrjednijih investicija u budućnost grada.
