Nekada se uspjeh nazdravljao šampanjcem. Danas se sve češće nazdravlja kombuchom, adaptogenim tonicima ili bezalkoholnim Negronijem. Generacija koja ulaže u zdravlje ne odustaje od izlazaka, ali sve češće odustaje od alkohola. Je li pred nama najveća promjena kulture ispijanja pića u posljednjih pedeset godina?
Postoji jedna zanimljiva scena koja se posljednjih godinu-dvije ponavlja u gotovo svim svjetskim metropolama. Za stolom sjedi društvo od šestero ljudi. Nekada bi na sredini završila boca vina, gomila piva ili nekoliko koktela. Danas konobar donosi bezalkoholni Spritz, sparkling matchu, fermentirani čaj, gazirani tonik s adaptogenima i jedno vino – za dijeljenje. Nitko se zbog toga ne opravdava. Nitko ne govori da vozi, niti da je trudan.
Jednostavno – mnogi sutra žele ustati u sedam, otići na trening, odraditi sastanak ili prespavati noć bez buđenja u tri ujutro. Možda upravo ta mala promjena najbolje opisuje novu kulturu ispijanja pića. Alkohol nije nestao, ali je izgubio monopol.
Ako je posljednje desetljeće bilo obilježeno eksplozijom craft piva, premium ginova i prirodnih vina, ovo desetljeće pripada jednoj sasvim novoj kategoriji – takozvanim smart drinks, funkcionalnim napicima koji ne obećavaju opijenost nego energiju, koncentraciju, opuštanje ili kvalitetniji oporavak.
I tu brojke pokazuju da nije riječ o prolaznom wellness hiru. Prema podacima konzultantske kuće IWSR, globalno tržište bezalkoholnih alternativa alkoholu prošle je godine poraslo za oko devet posto, dok analitičari procjenjuju da će do 2029. narasti za čak 36 posto. To znači više od 18 milijardi konzumacija bezalkoholnog piva, vina, aperitiva i koktela godišnje. Još je impresivniji rast funkcionalnih pića.
Prema procjenama Grand View Researcha, tržište funkcionalnih napitaka već vrijedi više od 200 milijardi dolara, a očekuje se da će u idućih nekoliko godina rasti po stopi većoj od osam posto godišnje. Nekada su funkcionalna pića značila sportske napitke i energetska pića. Danas obuhvaćaju mnogo širu kategoriju – od napitaka s elektrolitima i probioticima do adaptogena, nootropika, magnezija, kolagena ili ekstrakata funkcionalnih gljiva. Drugim riječima, više nije dovoljno da piće utaži žeđ. Ono bi, barem prema proizvođačima, trebalo imati i neku dodatnu funkciju.
Godinama su mediji tvrdili kako Generacija Z prestaje piti alkohol. No najnoviji podaci pokazuju nešto zanimljivije. Oni ne piju manje zato što su konzervativniji ili zato što su preko noći postali zagovornici apstinencije. Piju manje zato što drukčije definiraju luksuz.
Prema istraživanju IWSR-a, čak tri četvrtine pripadnika Generacije Z kaže da aktivno pokušava smanjiti unos alkohola. Razlog nije moralne prirode nego vrlo praktičan. Žele se sljedeće jutro osjećati dobro.
To je generacija koja je odrasla uz pametne satove, aplikacije koje mjere kvalitetu sna, analize glukoze, HRV, personalizirane suplemente i ideju da se zdravlje može optimizirati gotovo jednako kao poslovni rezultat. U tom svijetu mamurluk više nije znak dobre zabave. Postao je znak loše odluke.
Sve je više istraživanja koja pokazuju da čak i umjerena konzumacija alkohola može narušiti kvalitetu dubokog sna, usporiti oporavak organizma nakon fizičke aktivnosti te povećati razinu upalnih procesa u tijelu. Istodobno raste svijest o povezanosti alkohola s povećanim rizikom od određenih vrsta raka, bolesti jetre i kardiovaskularnih bolesti.
Za generaciju koja ulaže stotine eura u analize krvi, nutricionističke konzultacije ili dodatke prehrani, nekoliko čaša alkohola počinje djelovati kao loša investicija. Upravo zato posljednjih godina sve se više govori i o pojmu mindful drinking – svjesnom odnosu prema alkoholu. To nije pokret protiv alkohola ni poziv na apstinenciju. Nego ideja da alkohol više nije automatski izbor.
Popit će se čaša vina uz odličnu večeru ili na velikoj proslavi, ali neće se nužno završiti i druga, treća ili četvrta. Između dvije čaše vina možda će se naručiti bezalkoholni aperitiv, fermentirani čaj ili funkcionalni tonik. Drugim riječima ljudi ne izlaze manje, samo piju drugačije. Upravo je ta promjena natjerala cijelu industriju pića da u rekordnom roku počne razvijati proizvode koji prije deset godina gotovo da nisu ni postojali.
No najveća promjena nije samo u tome što se pije manje alkohola. Još je zanimljivije ono što dolazi umjesto njega.
Nekada je bezalkoholna ponuda u restoranu značila mineralnu vodu, sok od naranče ili gazirani napitak. Danas ozbiljni restorani i koktel-barovi imaju jednako razrađene karte bezalkoholnih pića kao i vinske liste. U Londonu, Kopenhagenu, New Yorku ili Tokiju više nije neobično da uz degustacijski meni ne dobijete vinski pairing, nego pairing fermentiranih čajeva, kombuche ili posebno osmišljenih biljnih napitaka. Neki chefovi čak tvrde da se određena jela bolje slažu s fermentiranim čajevima nego s vinom jer ne prekrivaju njihove arome. To je otvorilo vrata potpuno novoj kategoriji proizvoda – funkcionalnim pićima koja ne prodaju samo okus, nego i ideju da će nakon njih čovjek biti smireniji, koncentriraniji ili odmorniji.
Na njihovim deklaracijama danas se nalaze sastojci koji su donedavno bili rezervirani za police s dodacima prehrani. Kao što su L-teanin, aminokiselina prirodno prisutna u zelenom čaju, adaptogeni poput ašvagande ili ginsenga, funkcionalne gljive poput lavlje grive (lion’s mane) i reishija, magnezij, elektroliti, kolagen, probiotici… Sve to danas završava u elegantnim limenkama i bocama koje izgledaju kao da su dizajnirane za Instagram.
Naravno, kao i svaki trend koji u kratkom roku postane globalni hit, i ovaj ima svoju drugu stranu.
Dok proizvođači govore o boljoj koncentraciji, većoj otpornosti na stres ili kvalitetnijem snu, liječnici upozoravaju da tržište raste mnogo brže nego što raste broj kvalitetnih kliničkih istraživanja. Za dio sastojaka postoje vrlo obećavajući rezultati. Primjerice, postoje dokazi da L-teanin može pomoći u opuštanju bez izazivanja pospanosti, dok magnezij kod osoba koje imaju njegov manjak može pozitivno utjecati na kvalitetu sna i rad živčanog sustava. No za mnoge kombinacije adaptogena ili funkcionalnih gljiva još nema dovoljno velikih istraživanja koja bi potvrdila sva obećanja iz marketinških kampanja. Smart drinks ipak nisu čarobni eliksiri dugovječnosti. Ono što zapravo prodaju nije zdravlje, nego osjećaj da biramo nešto bolje.
Upravo je zato posljednjih nekoliko godina nastao cijeli niz novih brendova koji su praktički preko noći postali zvijezde wellness industrije. Jedan od najpoznatijih je Kin Euphorics, čija je suosnivačica manekenka Bella Hadid. Brend proizvodi bezalkoholne aperitive s nootropicima i adaptogenima namijenjene ljudima koji žele opuštanje bez alkohola. Britanski Three Spirit razvija biljne destilate koji oponašaju kompleksnost žestokih pića, ali bez etanola.
Američki Recess prodaje gazirane napitke s magnezijem i L-teaninom, dok Ghia posljednjih godina postaje gotovo obavezan dio vinskih karti modernih restorana. Glumac Tom Holland, koji je javno govorio o vlastitoj odluci da prestane piti alkohol, prošle je godine lansirao bezalkoholno pivo Bero, a slične projekte posljednjih godina pokrenuli su i brojni drugi sportaši, glazbenici i investitori.
To nije slučajno. Celebrityji više ne ulažu samo u modne marke ili kozmetiku nego i u wellness, a pića su postala jedan od njegovih najvidljivijih simbola.
Možda je zato najzanimljivije pitanje što će se dogoditi s kulturom nazdravljanja. Vino, šampanjac ili kokteli sigurno neće nestati. Oni su dio gastronomije, tradicije i kulture. Ali sve je izvjesnije da će izgubiti status jedinog mogućeg izbora.
Prije deset godina bezalkoholni koktel bio je kompromis, dok je danas često prvi izbor. Možda upravo u tome leži najveća promjena. Nekada se luksuz mjerio godinom berbe vina ili rijetkom bocom viskija. Danas se sve češće mjeri time kako se osjećamo sljedeće jutro. Možemo li se probuditi odmorni, otići na trening, biti koncentrirani na sastanku i pritom se ne osjećati kao da smo zbog jedne večeri izgubili cijeli vikend.
Ako je suditi prema brojkama, ulaganjima i navikama mlađih generacija, industrija pića upravo prolazi jednu od najvećih transformacija u posljednjih pola stoljeća. Ne zato što ljudi više ne žele uživati u životu, nego zato što su počeli drukčije definirati što uživanje zapravo znači.
Novi luksuz možda više nije čaša koja će nas opustiti na nekoliko sati. Novi luksuz postaje ona nakon koje ćemo se i sljedećeg jutra osjećati jednako dobro kao večer prije. Upravo zato budućnost, čini se, neće pripasti pićima koja obećavaju zaborav, nego onima koja se uklapaju u život u kojem želimo živjeti dulje, kvalitetnije i – što je možda najvažnije – potpuno prisutni.
