Može li slika nogometa govoriti o političkoj moći? Može li navijačka pjesma postati simbol kolektivnog identiteta? Može li algoritam prikazati emociju milijuna ljudi? I može li umjetnost kritizirati sustav koji istodobno koristi kao svoju temu, publiku i distribucijsku platformu?
To su neka od pitanja iza projekta BEYOND THE GAME, nove izložbe u okviru inicijative AI Art Singularity.
Veći broj autora prijavio je svoje radove, a komisija u sastavu Aco Momčilović i Lav Stipić odabrala je dvanaest vizuala koji će činiti završnu kolekciju.
Zajednički motiv im je nogomet, ali njihov stvarni sadržaj mnogo je širi. Odabrani radovi govore o kolektivnim emocijama, generacijskom nasljeđu, ženskom nogometu, komercijalizaciji sporta, sukobu čovjeka i tehnologije, globalnoj medijskoj buci, korupciji, identitetu i pripadanju.
„Nogomet smo odabrali zato što ga gotovo svi razumiju, čak i kada ga ne vole. On je univerzalni jezik, ali i ogledalo društva. U njemu vidimo solidarnost i plemenitost, ali i novac, manipulaciju, tribalizam, politički utjecaj i nejednakost“, kaže pokretač projekta Aco Momčilović.
Umjetnost ne mora biti ugodna
Jedna od temeljnih ideja projekta jest da umjetnost ne postoji samo zato da bi bila lijepa, skladna ili dekorativna.
Umjetnost može uznemiriti, provocirati, ismijati, upozoriti i dovesti u pitanje ono što smo počeli smatrati normalnim. Kritička teorija umjetnosti upravo u toj sposobnosti vidi njezin oslobađajući potencijal: umjetničko djelo može otkriti društvene kontradikcije, učiniti potisnute teme vidljivima i pomoći nam da zamislimo drukčije mogućnosti.
Tateovo istraživanje politički angažirane umjetnosti također naglašava da takva umjetnost ne djeluje samo kao poruka autora publici. Ona može stvoriti prostor u kojem publika postaje aktivni sudionik društvenog razgovora.
„Ne očekujemo da se svakome svidi svaki rad. To nije cilj. Ako slika nekoga uznemiri, naljuti ili potakne da se s njom ne složi, ona je možda već proizvela važniju reakciju od običnog estetskog odobravanja“, kaže Momčilović.
U tom smislu Beyond the Game ne pokušava publici dati konačne odgovore. Izložba otvara pitanja: Tko danas posjeduje nogomet? Pripada li on igračima i navijačima ili institucijama, medijima, sponzorima i platformama? Što se događa kada sport postane prvenstveno sadržaj? Hoće li budući nogomet igrati ljudi, strojevi ili njihove kombinacije?
AI kao novi kist, ali ne i zamjena za autora
Projekt nastavlja ideju ranijeg projekta AI Art Singularity – Zagreb Exhibition, u kojem je umjetna inteligencija predstavljena kao sredstvo koje može osloboditi izražavanje i omogućiti ljudima da ideje pretvore u vizualni oblik.
No AI nije neutralan ni čaroban alat. Modeli uče iz postojećih sadržaja, nose njihove predrasude i ovise o infrastrukturi velikih tehnoloških kompanija. Zato demokratizacija stvaranja nije završeni proces, nego borba za dostupnost, znanje, vidljivost i autorsku kontrolu.
„AI ne ukida potrebu za umjetnikom. On samo mijenja mjesto na kojem se umjetnički rad događa. Dio vještine prelazi iz ruke u koncept, selekciju, dijalog sa sustavom i sposobnost da se među stotinama mogućnosti prepozna ona koja doista nešto govori“, objašnjava Momčilović.
UNESCO u raspravama o umjetnoj inteligenciji i kulturi slično naglašava da tehnologija treba nadopunjavati ljudsku kreativnost, a ne ukloniti ljudski element iz kulturnog izražavanja.
Izložba izvan zidova galerije
Projekt podržavaju N1, emisija AI Central Point i tvrtka Go2Digital, koja će radove predstaviti na svojim digitalnim ekranima. Go2Digital upravlja vodećom hrvatskom mrežom digitalnih površina, koja obuhvaća više od 500 ekrana u 52 grada s dosegom od gotovo 3 milijuna impresija dnevno.
Time će se umjetnička djela pojaviti pred ljudima koji možda nikada ne bi svjesno posjetili izložbu umjetnosti generirane uz pomoć AI-ja.
Takav izlazak u javni prostor važan je dio projekta. Digitalni ekran, najčešće namijenjen oglašavanju i kratkim komercijalnim porukama, postaje prostor pitanja i interpretacije.
„Cilj nije samo pokazati što umjetna inteligencija može proizvesti. Cilj je ljudima dati mogućnost da se izraze, da upozore na dobre i loše procese u društvu i da njihove ideje dođu do publike koja ih inače možda nikada ne bi vidjela“, zaključuje Momčilović.
Beyond the Game tako počinje nogometom, ali završava pitanjem koje se odnosi na sve nas:
Kada maknemo rezultat, dresove i reflektore, što nam igra govori o društvu koje smo izgradili?
