Bez Mirka Habijaneca (78), hrvatski građevinski sektor danas bi bio teško zamisliv, a u svakom slučaju manje “domaći”. Habijanec je zaštitni znak Radnika iz Križevaca, jednog od najvećih građevinara u Hrvatskoj, čijih tisuću radnika trenutačno radi na 30-ak velikih projekata širom Hrvatske.
Poznat je po upozoravanjima da nema kvalitetne i sigurne gradnje bez zadovoljnih i dobro plaćenih radnika, a Radnikovi su ponajbolje plaćeni u sektoru. Takvu praksu prenio je u Radnik iz Njemačke, gdje je dugo radio, ali je iz tog iskustva u Hrvatskoj nastojao promovirati i zaslužan je da građevinski sektor ima prvi i najstariji granski kolektivni ugovor. No, kako primjenu mnogi još zaobilaze, Habijanec kritizira državu što to bolje ne kontrolira i sankcionira.
Osobit je i po tome što strani radnici kod njega čine tek 15 posto zaposlenih, dok je kod drugih situacija i suprotna. Objašnjava zašto je protiv toga da krupne infrastrukturne projekte dobivaju strane tvrtke izvan EU i čudi se kako Hrvatska time pristaje da velik novac za njezine projekte odlazi van bez učešća, a ima jednostavno rješenje za to.
Radnik svojim zaposlenicima daje i stambene kredite, stipendira učenike i studente i sponzorira čak osam lokalnih sportskih klubova. Smatra da poduzetnik ima odgovornost i prema zajednici i da iza sebe mora ostaviti nešto vrijedno i za druge, kao što on uređuje centar Križevaca. Poštuje i tradicije naših starih, pa je tako on do sada u 40 godina zasadio milijun sadnica hrasta lužnjaka.
Radnik mnogi percipiraju kao obiteljsku tvrtku, no ona to nije?
Ne. Moja obitelj ima nešto više od 50 posto udjela, a ostale dionice posjeduje 50-ak malih dioničara, od kojih trećinu čine sadašnji zaposlenici, a ostalo su naši radnici koji su u mirovini.
Ne razmišljate o ponudi za otkup dionica?
Ne. Imamo stabilnu vlasničku strukturu, što je jedan od preduvjeta za razvoj. Nemamo želju niti ići na burzu. Ono što nam je eventualno cilj je da umirovljeni radnici, kada to budu željeli, svoje dionice prodaju tvrtki, a njih bi dalje raspodijelili zaposlenicima, čime bi ih vezali i potaknuli na daljnji razvoj tvrtke.
Radnik je jedna od najuspješnijih hrvatskih tvrtki, ne samo u građevinskom sektoru, bilježi rast i visok profit. Ipak, nije isplativo biti dioničar, nema keša iz dionica, sve ulažete u razvoj?
Poslovna 2025. bila nam je uspješna. Ukupni prihod Radnika iznosio je 208,36 milijuna eura, ostvarena je značajna dobit od 12,77 milijuna eura i povećana je dugotrajna imovina društva, zadržana visoka razina kratkotrajne imovine, prošireno tržište. Uz zadržavanje dugogodišnjih investitora otvorena je poslovna suradnja s novim poslovnim partnerima. Tehnološka opremljenost je poboljšana. Investirano je više od 15 milijuna eura. Konsolidirani prihod za Grupu Radnik iznosi 303 milijuna eura. Radnik zapošljava 421 radnika, a ukupno Grupa ima 947 zaposlenih. Od prije nekoliko dana u Grupu Radnik je uključena i Hidrotehnika iz Savske Vesi, tako da danas Grupa Radnik danas ima 1012 zaposlenih. To nam je jako važan pokazatelj te vjerujemo u daljnji rast poslovanja i broja zaposlenih.
Dakle, nova akvizicija? Što za Radnik znači preuzimanje Hidrotehnike?
Oni su objavili natječaj i mi smo dali najbolju ponudu. To je dobro i za Hidrotehniku jer im budućnost nije bila dobra, a dolaze u organiziran sustav i kao dio većeg sustava će se razvijati, što je uostalom slučaj i s ostalim našim tvrtkama koje smo doveli u sustav proteklih godina. Njihove su plaće veće, imaju posla i ta sinergija je za sve nas dobra. A što se politike raspodjele dividende tiče, nju određuje Glavna skupština, a prijedlozi Uprave i Nadzornog odbora su već više godina usmjeravali dobit u investicije za razvoj društva, što je itekako važno sa sve dioničare jer im takvim pristupom vrijednost dionica biva sve veća. Ponosni smo što je ove godine završeno ulaganje u hotel Kalnik i novu upravnu zgradu u Križevcima. Obnova hotela tražila je ulaganje od cca 10 milijuna eura. Zatvorena ulaganjem iz sredstava Radnika i potporom od oko 50 posto iz sredstava EU fondova EU. Izgradnja nove upravne zgrade je zahtijevala oko osam milijuna eura.
Radnik dosta ulaže i u kupnju dionica Podravke, kako o tome odlučujete, tko daje savjete oko izbora, kojom se logikom vodite? Zašto Podravka, a ne primjerice Končar?
Ulaganje u dionice je uobičajeni način diversifikacije kapitala, s ciljem čuvanja njegove vrijednosti, što je u uvjetima pojave inflacije dodatno dobilo na važnosti. Pri odlučivanju o ulaganjima u vrijednosne papire vodilja nam je povjerenje u izdavatelja tih vrijednosnica, te procjena njihova razvoja. Podravka je dugogodišnji poslovni partner, te tvrtka o kojoj imamo spoznaje prije svega iz obostrano uspješne poslovne suradnje, konačno radi se o vodećoj prehrambenoj industriji u Hrvatskoj, tako da ulaganja u vrijednosnice Podravke sagledavamo kao sigurnu i perspektivnu alokaciju resursa.
Gdje sve, osim u Podravci, imate dionice?
Ulažemo i u stjecanje dionica Hrvatske poštanske banke, zato što se radi o banci u vlasništvu Republike Hrvatske, te što smo kroz suradnju stekli dojam o kvalitetnom poslovanju te banke. Ulažemo i u vrijednosnice Republike Hrvatske, jer vjerujemo u sigurnost ulaganja, kamate su više od kamata na oročena sredstva, a takvim ulaganjima i potičemo rast i boljitak naše države, kao osnovnog okvira i čimbenika ukupnog razvoja zajednice.
Zaposlenici u Radniku imaju zaista dobre plaće, osjetno veće u usporedbi i sa sektorom i nacionalnim prosjekom. Kako to uspijevate, i još pozitivno poslujete?
Prosječna bruto plaća u Radniku u 2025. je iznosila 2432 eura, što je više od prosjeka u graditeljstvu. Otvaranje hrvatskog tržišta u sklopu EU nesumnjivo je uzrokovalo odljev kvalificiranih radnika u zemlje zapadne Europe, prije svega zbog razlike u razini plaća. Cijelo hrvatskog gospodarstvo suočilo s tim izazovom, a posebno sektor graditeljstva, jer su građevinski radnici iz Hrvatske tradicionalno bili traženi u Njemačkoj, Austriji, Švedskoj i drugim zapadnim zemljama. Zahvaljujući konjunkturi u graditeljstvu u prošlih nekoliko godina te rastu cijena izvođenja radova osigurani su uvjeti i za značajniji rast plaća, te smo tu priliku iskoristili i kontinuirano dizali plaće, a što je rezultiralo kvalitetnim udjelom domaćih stručnih radnika u ukupnom broju zaposlenih. Danas u Grupi Radnik od ukupno 1000 zaposlenih, strani radnici sudjeluju s oko 15 posto, uglavnom na radnim mjestima nižih stručnih zahtjeva, što smatramo uspjehom, s obzirom na to da danas mnoge građevinske tvrtke uglavnom rade sa stranim radnicima.
Zašto drugima to ne polazi za rukom – dobro poslovati uz veće plaće?
Svaka gospodarska priča je specifična, ali moglo bi se zaključiti da je pojedinim gospodarskim subjektima prioritet maksimalizacija profita, što dugoročno nosi negativne posljedice na pitanje strukture zaposlenih, tehnološkog razvoja i buduće poslovne perspektive. Plaće u građevinarstvu su rasle, ali to nije značajnije utjecalo na visinu cijene radova. Cijene rada utječu na ukupnu cijenu 20-25 posto. U građevinarstvu treba voditi računa o plaćama, jer ćemo ostati bez inženjera i kvalificiranih radnika, a oni su kičma našeg sektora. I u slučaju značajno povećanja plaća, cijena radova bi u postotku porasla petinu tog povećanja. Nema kvalitetne građevine bez zadovoljnih radnika. Ako bi se plaće regulirale kolektivnim ugovorima mi bismo se visinom plaća u građevinskom sektoru približili srednjoeuropskim zemljama i tako bismo sigurno doprinijeli povratku radnika iz inozemstva. Osobno, vjerujem da bi to potaknulo povratak i više desetaka tisuća radnika. Jer mnogi i dalje imaju obitelji u Hrvatskoj, a dobra plaća ovdje u kombinaciji s privatnim zadovoljstvom – čini čuda.
Dajete i stambene kredite zaposlenicima, kakve uvjete im nudite, koliko ih je do sada koristilo tu mogućnost?
Radnik d.d. stoji iza svojih radnika i kad su zdravi i kad su bolesni, i kad im treba nešto za obitelj, stambeno zbrinjavanje ili školovanje djece. Trenutačno je odobreno oko 2,5 milijuna eura za zajmove za stambeno rješavanje i druge privatne potrebe zaposlenicima, koje koristi ukupno 131 korisnik. Rokovi otplate su od 10 do 20 godina, a kamata je dva posto godišnje, što je zakonski minimum. Da je zakonom dopušteno, odobravali bi zajmove zaposlenima i bez kamata. Našim radnicima, kad zatreba, dodatno plaćamo liječenja, sistematske liječničke preglede, osiguravamo godišnje odmore u našim odmaralištima na Lošinju, organiziramo teambuildinge i druge oblike druženja i izgradnje dobrih odnosa. Već 30-tak godina stipendiramo učenike i studente. Trenutačno 40 učenika i studenata prima stipendiju od 200 – 400 eura mjesečno. I povezana društva imaju uputu odobravati stipendije, posebice za građevinska zvanja.
Odnos prema zajednici je bitna značajka našeg poslovanja. Nema dana, a da se ne odobri neka donacija za razne društvene namjene, socijalu, kulturu, rad udruga raznih područja interesa. Posebno smo angažirani u sufinanciranju sporta djece i mladih naše zajednice. Glavni smo sponzor osam sportskih klubova; KK Radnik, NK Radnik Križevci, NK Tomislav Radnik, Taekwondo klub Radnik, Tenis klub Radnik, ŽRK Radnik, Boćarski klub Radnik i Ženski nogometni klub Radnik Koprivnica. To nisu mala sredstva koje Radnik isplaćuje s ciljem da što više mladih naše sredine ima mogućnosti za bavljenje sportom. Za sve zajedno izdvojimo oko milijun eura godišnje.
Od potresa je porastao broj zaposlenih u građevinskom sektoru s 80 na više od 120 tisuća, reklo bi se da je građevinarima upala sjekira u med. Je li baš tako?
Sada je odnos ponude i potražnje u građevinarstvu na strani građevinskog sektora, što je rezultiralo povećanjem ukupnog broja zaposlenih, no problem je što taj odnos i pozitivni trend nije ravnomjerno raspoređen, nego nekad ima previše posla, a potom premalo. Trenutačno je puno posla zahvaljujući novcu EU-a, ne samo za obnovu od potresa, nego i iz drugih fondova. Ali u sektoru moramo imati kvalitetne plaće koje bi trebale iznositi preko polovice njemačkih. I naravno, naš školski sustav zaostaje za potrebama. Veliki se novac izdvojio za centre kompetentnosti, a mi nemamo dovoljno kvalificiranih majstora. Kroz cijeli proces strukovnog obrazovanja trebalo bi implementirati princip dualnog sustava, od strukovnih škola do fakulteta.
Zašto toliko rastu cijene kvadrata stanova? Koliko gradnja sudjeluje u povećanju?
Cijene kvadrata stanova u Hrvatskoj su enormno visoke i zbog njih se predbacuje građevincima, a mi imamo najmanje veze s time. Cijene stanova određuju investitori i developeri. Rijetko su građevinska poduzeća investitori u stanogradnji. Ali puno je trgovaca, mešetara koji imaju višak novca, špekulanata svih vrsta koji onda, na žalost, diktiraju i cijene koje su mnogima nedostižne.
Zašto je tako?
Do takve situacije je došlo jer nema kontrolnih mehanizama. Potres je nažalost povukao i taj negativan trend. Ljudi više traže novogradnju, žele neke više standarde protupotresne zaštite. Špekulanti s viškom novca traže parcele ili su ih već prije kupili zahvaljujući kojekakvim kombinacijama zbog nesređenih urbanističkih planova, itd. Zagreb i priobalje su mjesto gdje se susrećemo s previše takvih problema i šteta što se na vrijeme nije krenulo u sređivanje pravila “igre” koja bi spriječila takve zahvate. Ne može se dopustiti da negrađevinsko zemljište preko noći postane građevinsko bez vrlo velikih obrazloženja i provjera. Ako je i postalo, mora biti oporezovano.
Početak vaše karijere vezan je uz poslovanje Radnika u Njemačkoj. Tamo ste stigli još u vrijeme socijalizma ovdje. Što ste tamo naučili i čega se od toga držite i danas?
Više od 20 godina sam radio u podružnici Radnika u Njemačkoj i to mi je puno pomoglo u nadogradnji znanja i poslovnog iskustva u tržišnoj ekonomiji. Od mladosti sam shvatio da je tržišna utakmica neumoljiv mehanizam koji nagrađuje kvalitetan rad, poštivanje rokove, korektnu suradnju i tržišnu cijenu. S druge strane, izostanak nekog od navedenih kriterija se i kažnjava. Pozitivna razlika između prihoda i rashoda ključna je u svakom poslu, te od toga se ne smije odstupiti, ako želite dugoročno pozitivno poslovati.
Što je odredilo vaš životni put? Studirali ste građevinarstvo, znači to je bio vaš izbor, jeste zamišljali da ćete jednog dana voditi Radnik i biti uspješan?
Za vrijeme studija bio sam stipendist Radnika te gotovo cijeli radnik vijek radim u Radniku. Građevinarstvo je bio moj izbor i nisam požalio. U mladim danima i uvjetima tih vremena, ambicije su bile puno skromnije, ali rad, učenje i upornost kroz život, dijelom i stjecaj sretnih okolnosti su rezultirali današnjom pozicijom i ostvarenjima.
U Hrvatskoj se poduzetnici mahom sklanjaju od vezivanja uz neku stranku. Vi otvoreno podupirete HDZ, poznat ste kao jedan od najvećih donatora stranke. Je li taj pristup također nešto što ste ponijeli iz Njemačke? Nosi li on više koristi ili štete poslovanju?
To što sam član HDZ-a nije presudno. Donacije koje smo odobravali uplaćivane su transparentno, sukladno zakonu, a predstavljaju potporu idejama razvoja Hrvatske i unapređenja demokršćanskih političkih programa. U suštini sam poduzetnik koji se trudi uspješno i uredno voditi tvrtku. Veći prostor za sudjelovanje u društvenom radu sam dobio članstvom u HUP-u kao predsjednik Udruge poslodavaca graditeljstva. Obavljajući tu dužnost imao sam priliku stavove Udruge komunicirati s brojnim državnim dužnosnicima. Tu bih posebno izdvojio ministra graditeljstva i potpredsjednika Vlade gospodina Branka Bačića. Puno je truda uložio u zakone o gradnji i o prostornom uređenju. S njim i suradnicima smo imali jako kvalitetnu suradnju. Formirana je radna grupa u kojoj su bili predstavnici HUP-a, HGK, Hrvatske komore inženjera građevinarstva. Nismo se u svemu slagali, ali u puno toga jesmo. Međutim, kod mnogih drugih to nije tako.
Aktualne su teme nedostatka stanova u Hrvatskoj, je li budućnost u iznajmljivanju stanova? Što mislite o takvom pristupu i politici priuštivog stanovanja, koju gura i EU?
U ovom modelu priuštivog stanovanja koji je pripremilo Ministarstvo graditeljstva potreban je veliki doprinos jedinica lokalne samouprave – one su te koje mogu i trebaju znati kakvih stanova i na kojem području trebaju. Dakle, ne govorimo o socijalnim stanovima, nego o stanovima koji bi trebali omogućiti lakši dolazak do stana radno sposobnom stanovništvu. Ako će se dobro i kvalitetnije planirati, ako će se znati da se sprema izgradnja, primjerice, deset tisuća stanova – naravno da će to olakšati i funkcioniranje građevinskog sektora, donijeti i kvalitetu, ali i povoljno utjecati na cijenu radova.
Zašto mi u Hrvatskoj svi želimo imati vlastitu nekretninu?
Vlasništvo nekretnina, prije svega kuća i stanova, kroz našu bližu povijest bio je oblik štednje novca jer su iskustva s inflacijama stvarala strah od štednje novca na računu ili u čarapi. To je ostalo usađeno u navikama upravljanja s novcem svih koji su imali kakve takve mogućnosti. Upravo je tako generirana potražnja jedan od razloga rasta cijena stanova.
Razmišlja li Radnik investirati u projekt gradnje nekretnina za najam?
Radnik ima brojne nekretnine (odmarališta, apartmani, garažna mjesta, poslovni prostori i dr.) od kojih je dobar dio dan u zakup i najam. I kod nas je, dakle, prisutna politika investiranja u nekretnine, kao oblika zaštite i oplemenjivanja stečenih sredstava. Vjerojatno će u budućnosti biti vlastitih projekata gradnje nekretnina za najam. Tu se već razrađuju planovi izgradnje poslovno stambenog kompleksa u Svetom Ivanu Žabnu, izgradnje poslovno stambene zgrade na Strossmayerovu trgu u Križevcima, koja bi trebala biti prava ljepotica u centru grada.
Dolaze u Europu sve više i građevinske kompanije iz udaljenijih zemalja, od Turske do Kine, ugrožavaju li domaće tvrtke?
Ono sa čime se ne slažem jest da projekte financirane novcem EU-a dobivaju tvrtke iz trećih zemalja koje nisu potpisnice GPA sporazuma. Nije tu u pitanju jeftinija ponuda, jer kada pogledate ekonomske učinke na zajednicu, uvjerite se da to nisu financijski bolje ponude. Ako radove izvode domaće tvrtke, novac ostaje i multiplicira se kod nas. Analize potvrđuju da država ima veću korist ako posao dobije domaća tvrtka. U niti jednoj drugoj europskoj državi se ne može dogoditi da netko tko ne poštuje kolektivne ugovore dobije posao. Naši političari trebali bi voditi računa da poslove dobiju najprije domaće tvrtke, a ono što ne možemo sami, tvrtke iz EU-a. To bi, kad se radi o radovima trebalo stajati i u Zakonu o javnoj nabavi.
Iza regulative koja dozvoljava sudjelovanje trećih zemalja koje nisu potpisnice GPA sporazuma skriva se nelojalna konkurencija. Problem je što naša tijela inspekcije ne kontroliraju te tvrtke niti njihove kooperante. Ključno je utvrditi imaju li takve tvrtke kolektivne ugovore i kvalificirane radnike. Nije logično da tvrtka iz treće zemlje može dati jeftiniju ponudu od domaće koja ima manje troškove poslovanja. Može jedino ako zakida radnike u odnosu na naše propise i ako ima subvencije svojih država ili ako su oslobođene plaćanja poreza na dobit. Dakle, imaju velike prednosti jer mi nismo izjednačeni s njima u vlastitoj državi.
Može li država bolje zaštititi tržište?
HUP- Udruga poslodavaca graditeljstva je pribavila ekspertizu makroekonomskih učinaka infrastrukturnih projekata. Na osnovi analize tipičnog velikog infrastrukturnog projekta vrijednog 100 milijuna eura, utvrđeno je da kad radove izvodi domaći izvođač, otprilike jedna trećina ukupne vrijednosti “prelijeva u inozemstvo” putem uvoza materijala i usluga, dok se oko dvije trećine zadržava u Hrvatskoj. Unutar domaće komponente, najveći udio od 27 posto čine neto plaće, zatim 25 posto amortizacija i dr., dok porezi čine 13,7 posto ukupne vrijednosti projekta. Ekonomski učinak javnih investicija snažno je povezan s domaćim dobavnim lancima – što je veći udio domaćih usluga i materijala, to je veći dio vrijednosti koji ostaje u zemlji i multiplicira se kroz gospodarstvo. Kada se povećava udio izvođača iz trećih zemalja, smanjuje se udio dodane vrijednosti koji ostaje u Hrvatskoj. Ako domaći izvođači obavljaju sve radove, u Hrvatskoj ostaje oko 66 posto vrijednosti projekta. Ako strani izvođač angažira samo domaće podizvođače i dobavljače, taj udio pada na oko 32 posto.
U ekstremnom slučaju, kada strani izvođač koristi samo 25 posto domaćih usluga, Hrvatskoj ostaje svega devet posto vrijednosti projekta, dok se 91 posto prelijeva u inozemstvo. To rezultira velikim gubicima za domaće subjekte: zaposlenici gube plaće, poduzeća dobit, a država porezne prihode. Ulaganje od 100 milijuna eura, ako ga u potpunosti provedu domaći izvođači, ostavlja 66,2 milijuna eura dodane vrijednosti u hrvatskoj ekonomiji. Kada se taj izravni učinak pomnoži s multiplikatorom za građevinarstvo (1,5), ukupni makroekonomski učinak iznosi 99,2 milijuna eura. Na jednog zaposlenog u graditeljstvu dolazi do tri zaposlena u povezanim gospodarskim granama. Zaključak je da se dodjeljivanjem velikih infrastrukturnih projekata izvođačima iz trećih zemalja RH dobrovoljno odriče značajnih prihoda i prenosi ih u inozemstvo.
Što je rješenje?
Na trošak rada prilikom realizacije nekog projekta otpada 30 posto ukupnog troška. Hrvatska je država u EU u kojoj važeći Kolektivni ugovor za graditeljstvo nije uvjet za sudjelovanje na javnom natječaju za dobivanje posla od države. Smatramo da to nije dobro. Ministarstvo gospodarstva je pri predlaganju aktualnih izmjena i dopuna Zakona o javnoj nabavi propustilo uvrstiti u zakon našu građevinsku regulativu (Posebne uzance o građenju i Kolektivni ugovor za graditeljstvo).
Predlagali smo da se kao jedan od obvezatnih razloga isključenja ponuditelja iz javne nabave propiše ako krši obveze isplate ugovorene plaće prema kolektivnom ugovoru. Na taj način država se u startu odriče prihoda od poreza i doprinosa. Ne znam koliko će to još dugo ići. Ne mogu kvalificirane poslove raditi radnici s minimalnim plaćama. Kao predsjednik Udruge graditeljstva zagovaram veće plaće i veću konkurentnost. Svake godine potpisujemo kolektivni ugovor i korigiramo plaće za osam do deset posto. Međutim, od toga što vodeće građevinske tvrtke potpišu ugovor nema koristi ako je to samo formalnost koje se jedino drže potpisnice Kolektivnog ugovora za graditeljstvo. Država bi putem svojih tijela morala dosljedno kontrolirati primjenu kolektivnih ugovora koji su od strane države proširena za primjenu u cijelom sektoru. U većini država EU je praksa da se zakonska rješenja koja imaju tako značajan utjecaj na gospodarstvo, predlažu u suradnji s Udrugama poslodavaca i sindikatima, te bi i u Hrvatskoj to trebalo šire primjenjivati.
Radnik je do sada bio fokusiran na građevinski sektor i poslove vezane uz njega, a lani ste obnovili i otvorili hotel u Križevcima. Znači li to da bi se mogli otisnuti i u turizam?
Hotel posluje u okviru Radnika d.d. od 1995., kada je kupljen većinski paket dionica tadašnjeg Ugostiteljsko turističkog poduzeća Kalnik. No, s godinama je potreba temeljite rekonstrukcije zgrade bila nužna. Iskustva s ugostiteljstvom nisu nam pozitivna, ali vjerujemo da su vremena donijela bolje izglede za kontinentalni turizam te da će novi i komforni hotelski sadržaji, zajedno s kulturnim i prirodnim značajkama našeg prigorskog kraja, ostvariti uvjete za ozbiljniju turističku ponudu na kojoj se mora temeljiti poslovanje novog hotela.
Stari hotel Kalnik otvoren je u jesen 1972. Kroz vrijeme unatoč nekoliko adaptacija, izgubio potrebne uvjete za hotel te je njegova obnova postala nužna. U zadnjih 10-ak godina bilo je interesa od velikih trgovačkih lanaca, da kupe objekt, sruše ga i izgrade trgovački centar. Unatoč vrlo visokim ponudama nije nam padalo na pamet da ova lokacija u centru Križevaca ostane bez hotela. Odlučili smo dio dobiti investirati u Križevce, čiju vizuru smo uljepšali obnovom zgrade hotela Kalnik, te nove upravne zgrade. Zgrada hotela i upravna zgrada prate isti arhitektonski koncept, građevine su povezane malim trgom te podzemnom garažom. U izgradnju upravne zgradu investirano je oko osam milijuna eura, a time se završava rad Uprave i pratećih službi tvrtke na lokaciji koja je korištena od davne 1948. Nakon završetka gradnje, primamo komplimente građana i gradskih vlasti na ulaganju koje je nesumnjivo podiglo razinu uređenosti i sadržaje u Križevcima. Ove investicije od početka smo doživljavali kao naš doprinos ukupnom urbanom i gospodarskom razvitku Križevaca, koji je Grad i zaslužio time što u njemu imamo sjedište i razvijamo velik dio poslovanja već 78 godina.
Na što ste u svojoj karijeri najviše ponosni?
Moj najveći uspjeh je razvoj firme Radnik. Stabilno je poduzeće, imamo dobru Upravu, imamo i problema i stalne brige oko ugovaranja poslova, ali to je vječna borba. Ja već imam dosta godina, ali ostat će ljudi koji će sigurno tvrtku dalje razvijati. Meni je u fokusu briga o poduzeću i odgovornost prema zaposlenima. Ponavljam, u našem sustavu radi gotovo tisuću ljudi, a od rada i poslovanja s Radnikom živi više od 10 tisuća ljudi. Obitelj je također važna i u mom je fokusu. Moj obiteljski život ne opterećujem s problemima s kojima se nosimo u poslu. Svakako da moram biti zahvalan supruzi, djeci, snahama, zetovima i unucima, na strpljivosti, jer zahtjevi posla zahtijevaju moju veliku angažiranost, pa za obitelj ostane premalo vremena. K tome privatno i u slobodno vrijeme, sadim šume i smatram da ću svojim malim doprinosom pomoći planetu, jer šume hrasta lužnjaka proizvode kisik, skladište ugljik i drže visoke podzemne vode i rade mikroklimu koja štiti od UV zračenja. Dakle, briga za okoliš odnosno moj skromni doprinos tome je također nešto što smatram uspjehom koji me raduje.
Sadite šume? Je li to samo znak brige za širu zajednicu ili i ulaganje?
Sadnjom šuma bavim se već 40 godina, još od kada sam dolazio iz Njemačke. Do sada sam posadio više od milijun sadnica, najviše hrasta lužnjaka, koji je naše najkvalitetnije drvo, koje živi sto godina. Zasadio sam na više od 65 hektara vlastitog zemljišta i to jest ulaganje, za obitelj i za zajednicu, jer želim ostaviti nešto onima koji dolaze iza nas, kao što su naši stari, u još težim uvjetima, stvarali, poštovali rad i ostavili nama ovo što danas imamo.
