Većina nas će na prvo paljenje lampica u autu odreagirati odlaskom na servis. A kad zasvijetle lampice na našem tijelu, poput umora, bolova, nesanice, najčešće ih ignoriramo i čekamo da prođu. Upravo o tim lampicama i o tome kako dalje kad nas organizam pozove na red, pričalo se ovih dana na konferenciji znakovita imena “Kako dalje?”.
Poznata fitness trenerica i profesorica kineziologije Maja Ćustić okupila je stručnjake za zdravlje na što ju je potaknula osobna priča – borba s teškom nesanicom, parazitima i potraga za provjerenim informacijama o zdravlju.
“Još uvijek je mnogima lakše ulagati u nešto izvana nego u vlastito zdravlje i unutarnji mir, moja misija je podići svijest da razmišljamo drugačije i biramo bolje za sebe”, istaknula je Ćustić.
Tijelo ne razlikuje lavinu od maila
Sanja Toljan, specijalistica anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja, upozorava na stres. Kaže da to nije samo osjećaj u glavi, nego snažna biološka reakcija cijelog organizma. Kada se aktivira sustav stresa, objašnjava, raste srčana frekvencija, povisuje se tlak, mijenja se zgrušavanje krvi, pojačavaju upalni procesi i narušava osjetljivost na inzulin. “Zato kronični stres dugoročno može pridonijeti razvoju metaboličkih i kardiovaskularnih bolesti”, ističe i dodaje kako stres nije jedini krivac za zdravstvene tegobe modernog čovjeka, ali jest dirigent koji lako raštima orkestar. Loša prehrana, manjak sna, nekretanje, traume i ovisnosti, sve to polako podgrijava tihu upalu koja nas izjeda iz pozadine.
“Način na koji se nosimo sa stresom snažno utječe na cijeli organizam – od mozga i krvnih žila do imuniteta, štitnjače i hormonalne ravnoteže”, kaže Toljan i naglašava da se ljudi češće osjećaju iscrpljeno, bezvoljno, nemoćno ili emocionalno preopterećeno kada je stres kroničan i neobrađen. “S druge strane, kada razvijamo psihološku otpornost, realan pogled na probleme i sposobnost smirivanja organizma, štitimo i mentalno i tjelesno zdravlje. Mozak i tijelo stalno komuniciraju, zato briga o emocijama nije odvojena od medicine, nego njezin važan dio”, ističe.
Tvrdi da tijelo funkcionira prema unutarnjem biološkom satu koji upravlja energijom, snom, hormonima, apetitom i brojnim regulatornim procesima. Taj središnji ritam mozgu i organima govori kada je vrijeme za aktivnost, a kada za odmor. Kada ga dugoročno remetimo kasnim treninzima, neredovitim spavanjem, noćnim radom ili stalnim ekranima, tijelo ulazi u disbalans. “Posljedice mogu biti umor, pad libida, hormonalne smetnje, slabija koncentracija i osjećaj iscrpljenosti. Zato je poštovanje prirodnog ritma sna i budnosti jedan od temelja zdravlja”, navodi.
Dobra vijest je, kako kaže, da je ljudski organizam iznimno prilagodljiv. Kada mu damo bolje uvjete, kvalitetniji san, kretanje, bolju prehranu i manje kroničnog stresa, tijelo se zna vratiti u ravnotežu.
“Tijelo često ne razlikuje stvarnu fizičku opasnost od svakodnevnih emocionalnih pritisaka pa reagira jednako ozbiljno” ističe. Zato, kaže, nije poanta izbjeći svaki stres, nego ojačati mehanizme oporavka. “Upravljanje stresom nije luksuz, nego dio prevencije kroničnih bolesti. Većinu života učimo kako biti uspješni, ali rijetko nas netko uči kako živjeti smirenije, nositi se sa stresom i upravljati vlastitim mislima”, upozorava Toljan.
Suplementi vs stvarni život
Dodaje da upravo zato tehnike poput mindfulnessa danas imaju sve važnije mjesto i u medicini i u znanosti. Riječ je o treniranju pažnje, prisutnosti i svjesnijeg odnosa prema sebi, što može pozitivno utjecati na stres, emocionalnu regulaciju, prehrambene navike i opće zdravlje.
Svi u život nosimo određena iskustva, traume i obrasce koje smo naučili u obitelji i okruženju. Na genetiku ne možemo utjecati, ali na način na koji danas reagiramo, tvrdi Toljan, itekako možemo. Upravo tu leži velika snaga promjene. “Mozak je plastičan, što znači da se može učiti, prilagođavati i stvarati nove obrasce ponašanja tijekom cijelog života. Kada uvodimo zdravije navike, drugačije reakcije i svjesnije izbore, mozak to prihvaća i gradi nove puteve”, ističe i kaže kako nismo osuđeni na ono što smo naslijedili ili naučili u djetinjstvu, nego da imamo mogućnost mijenjati smjer.
Dodaci prehrani neizostavna su tema današnjih rasprava o zdravlju, a kada im zastane energija, mnogi posežu za njima. No Slaven Marelja, pionir primjene ionskog magnezija, prizemljio je taj entuzijazam: “Nije presudno koliko je nekog nutrijenta navedeno na deklaraciji, nego koliko ga naše tijelo doista može iskoristiti”, naglašava. Drugim riječima, nije svaki miligram isti jer apsorpcija ovisi o našem stanju, probavi, opterećenju organizma i individualnim razlikama.
Marelja je inače veliki je zagovornik konzumacije magnezija. Magnezij, podsjetio je, sudjeluje u radu mišića, živaca, srca i staničnim procesima, a stres ga doslovno troši. Uz to, kako navodi, nedostatak magnezija može utjecati i na učinkovitost vitamina D. “Nije stvar u čarobnoj kapsuli, nego u cjelini: navikama, regeneraciji i praćenju kroz nalaze kad treba”, kaže dodajući da individualizacija uvijek treba biti ispred univerzalnih recepata.
Bez demonizacije ugljikohidrata
Da prehrana nije album restrikcija, nego kompas ravnoteže, smatra Đurđica Mijanović, magistra nutricionizma. “Prvi korak nisu trendovi nego količina hrane prilagođena osobi, njezinom cilju, zdravlju i aktivnosti”, naglašava. Često, kaže, problem nije jedan krivi obrok, nego navike koje se zbrajaju kroz tjedne.
Ističe da najbolji rezultati u prehrani ne dolaze iz radikalnih zabrana, nego iz malih i održivih promjena. “Više strukture na tanjuru, proteini i vlakna koji zasite, pametno složeni obroci koji drže energiju stabilnom. Nema demonizacije ugljikohidrata, nego učenja omjera i mjere”, kaže i naglašava da proteini nisu trend, nego temelj jer sudjeluju u izgradnji i obnovi tkiva i pomažu da sačuvamo funkcionalnost, a ne samo broj na vagi.
Darko Bilić, magistar fizioterapije objasnio je koliko naš prostor u kojem živimo i radimo može tiho “puniti upalni lonac”. “Vlaga, plijesan i loša kvaliteta zraka nisu estetski, nego zdravstveni problem, a tihi okidači su nesanice, glavobolja, bolova u zglobovima i respiratornih tegoba”, kaže Bilić. Govorio je i o virusima, parazitima te o zaboravljenoj vještini pravilnog disanja te savjetuje kretanje i kada smo bolesni.
“Postavljanje granica nije prijetnja odnosima, nego preduvjet zdravih odnosa”, kaže Ivana Štefanić, kognitivno-bihevioralna terapeutkinja i dodaje da briga o zdravlju nije potpuna bez brige o odnosima. Kad naučimo reći “ne” onome što nas iscrpljuje, naglašava Štefanić, lakše kažemo “da” sebi i ljudima do kojih nam je stvarno stalo.
Hrvatski veslač i nositelj olimpijske medalje Damir Martin uz mišiće trenira i karakter. “Nikada nisam razmišljao o tome da budem najbolji od svih, nego da budem bolji nego jučer”, otkriva i priznaje da put nije ravan: “Najvažnije je ne čekati savršen dan… I kada ti nije dan, ustaneš, odeš i napraviš prvi korak”, kaže Martin. Za vrhunski rezultat, smatra, treba i “doza pozitivne ludosti”, ali i obitelj koja stoji iza svakog ranog jutra i svakog povratka. A onda tišina planine. “Kad ideš na planinu, ne gledaš stalno vrh… napredak se događa kroz male, svakodnevne korake”, uči nas Stipe Božić, legendarni alpinist, redatelj i putopisac. Uspjeh, kaže, vrijedi najviše kad ga dijelimo: “Uspjeh je ljepši kada ga možeš dijeliti s ljudima koje poštuješ, a najveće bogatstvo nije ono što posjedujemo, nego ono što nosimo u sebi i što možemo podijeliti s drugima”, zaključuje Božić.
Sudionici ovog događaja odrađenog u trenirkama, složili su se da zdravlju treba pristupati kao simfoniji, u kojoj pojedinačni instrumenti ne zvuče dobro sami, a zajedno čine ugodnu glazbu.
A kako dalje? Uvijek isto – korak po korak. Možda je ovo dobar poticaj da ne čekamo da se upale sve lampice već u kalendar upišemo svoj servis jer tijelo se vraća u ravnotežu kada mu damo uvjete, san u pravo vrijeme, hranu, kretanje, disanje, dobre odnose.
